ja sam na cibonu krenuo u doba atkinsa, giričeka, davno su se preselili jugoistočno iz ledne

Kwedi se nije rodio kad je Cibona igrala u Ledenoj :rofl:

nekih pol godine kasnije nakon otvaranja cibonine sam ugledao svjetlost dana :snicker:

Fora s tim klubovima iz manjih mjesta je to da oni nemaju takvu ponudu ko Zagreb. Njima je super ak imaju jedan il dva kluba iz popularnijih sportova u prvoj ligi i više od toga im ni ne treba.

A dio problema Zagreba je to da su se ljudi razmazili, a klubovi su uglavnom propali pa sad nisu dobri ko prije. Kad pogledaš PPD, Mladost il Cibonu, sva tri kluba su prije desetak godina imali puno bolje igrače i puno su bolje kotirali u Europi i domaćim natjecanjima nego danas. Pa čak se i oko Dinama vrtilo više ljudi jer se tad još nije razvila borba protiv Mamića.

ne znate kaj ste propustili
to su bile tekme i atmosfera, a ne ovo danas

Ne razumiju ljudi iz velikih gradova povezanost s malim lokalnim klubom :D Ja sam odrastao na tom stadionu, igrao na tom stadionu i danas odem redovno pogledati utakmicu, iako tovarimo u nizim ligama, a igrali smo i PL. U BiH nema niti jedan klub kojem s tribina ne bih je*ao majku da dodje igrati protiv nas. S Dinamom se susresti ne mozemo, osim u Europi, ali za to nema nikakve sanse. Da Dinamo dodje u nekoj prijateljskoj utakmici vjerojatno bih prvo pozelio vidjeti pune tribine, a s obzirom da je prijateljska utakmica vjerojatno bi mi bilo svejedno tko ce dobiti.

S obzirom da sam iz BiH, volim reci kako od domacih klubova navijam za lokalni, a od stranih za Dinamo haha. To izjavim obicno kad me pitaju za koga navijam pa ja kazem za Dinamo. Onda uslijedi pitanje za koga navijam od stranih klubova pa mu Dinamo predstavim kao strani klub. I kad nastavi s 'velikim', 'eurpskim' i slicno i dalje dobija odgovor Dinamo. S obzirom da smo mala sredina koja nema klub u najvisem rangu svi prate HNL i strane lige. Moj brat ce reci da navija za Dinamo i Liverpool recimo. Taj Liverpool gleda svaku utakmicu, Dinamo gleda samo u Europi, derbi i rijetko manje utakmice HNL-a i to pravda s izjavom 'sta cu kad je nogomet ko ku*ac', a sutra da se sastanu Dinamo i Liverpool nabacio bi plavo na sebe i isao navijati za Dinamo bez imali razmisljanja. I od svih ljudi koje poznajem znam samo dvojicu koji ce kao i ja reci da ih pored Dinama ne zanima nista, pa ni lokalni tim. Ovi ostali svi imaju jos neki 'strani' klub za koji navijaju i koji prate. Jos je veci odliv strasti kod tovara kod kojih danas zamjecujem da bi prije navijali za taj strani klub nego za Hajduk da se sastanu. To govorim o sredini u kojoj zivim. Sve manje prate Hajduk, a vjerujem da su im rezultati utjecali na sve to.

Al da se sastanu Hrvatska i Dinamo, navijao bih za Dinamo bez imali razmisljanja. U jednoj malo pijanoj prici oko navijanja sam cak izjavio 'da se sastanu Dinamo i Hrvatska ja bih s tribina pjevao gazi, gazi Ustase' haha.

Dominacija!

bem ti opet pauzu u prvenstvu :yawn:

Teška dominacija,nama zajebancija

Tako nekak kad igraš sa jednom ekipom EL, a drugom Hnl

SERGEJ JAKIROVIĆ, Believe Atiemwen zvani “Beli”, Lukasz Zwolinski i Farouk Miya sad su već imena koje jako dobro poznaju svi pratitelji HNL-a.

Gorica je apsolutni hit dosadašnjeg tijeka prvenstva. Jakirovićeva momčad je dosad pokazala da se može nositi i s najjačima i da će ove sezone ciljevi možda biti i veći od preživljavanja u prvoj ligi. No dok igrači na terenu imaju veliku ulogu, još veći posao u uredima obavlja glavni operativac Gorice Mindaugas Nikoličius.

Samozatajni Litvanac na mjesto izvršnog dopredsjednika i člana IO-a odgovornog za sportska pitanja došao je u siječnju ove godine. Iako nikad nije igrao nogomet i ima tek 35 godina, Nikoličius je već deset godina u nogometu. Bio je u dobrim odnosima s ljudima iz litvanskog nogometnog saveza pa je već s 25 godina počeo raditi u reprezentaciji. Radio je na praćenju i skautiranju potencijalnih reprezentativaca, a kad je Vladimir Romanov kupio škotski Hearth Of Midlothian, povukao je Nikoličiusa sa sobom.

Hearts je na kraju priče završio u stečaju, no Nikoličius je tri godine ranije postao sportski direktor Žalgirisa iz Vilniusa, s kojim je od 2010. do 2017. godine osvojio četiri prvenstva, šest kupova i pet superkupova te prekinuo dugogodišnju dominaciju Ekranasa. Na ugodnoj kavi u Gorici objasnio nam je kako je završio baš u Gorici.

“Predsjednika kluba, gospodina Črnka, poznajem već jako dugo. Dok sam radio u Žalgirisu, igrali smo kvalifikacije Lige prvaka s Dinamom pa smo trenirali u Gorici, a nakon toga smo protiv Gorice često igrali tijekom zimskih priprema u Umagu i Poreču. Uvijek sam cijenio njegov način rada u ovom klubu koji sam za svoj projekt odabrao i na temelju dobrog osjećaja. U ovom poslu vam nekad presudi baš ‘feeling’ i on me privukao u Goricu. Iskreno, imao sam neke bogatije ponude, a imam ih i sad, ali odabrao sam Goricu jer sam osjetio da ovdje mogu svoju viziju realizirati na najbolji način. Geografski je klub na jako dobro mjestu, blizu velikog grada i samim time je lakše privući igrače”, kaže Nikoličius na savršenom engleskom.

Čim se u Hrvatskoj pojavi neki strani investitor ili stranac u samoj upravi nekog nogometnog kluba, ljudi sumnjaju u njegovo “porijeklo”. No Nikoličius se, barem za sad, pokazao kao iznimno sposoban sportski direktor. Još na zimu je doveo Atiemwena koji je u HNL-u upisao već šest golova i četiri asistencije i sigurno će se prodati za milijunski iznos. Cilj je po dolasku bio ulazak u prvu ligu, a kad je to ostvareno u klub je ljetos doveo čak 17 novih igrača za točno nula kuna. Neki će biti otpisani, a neki poput Miye, Zwolinskog, Atiemwena, Muhammeda i Suka pokazali su se kao pun pogodak.

“Ti igrači nisu dovedeni slučajno niti nam je itko rekao ‘Ej, ovaj mali ti je dobar’. Ja sve njih pratim već jako dugo i oni su odabrani iz golemog broja igrača koje ja i moji suradnici pratimo. Ja imam razvijenu mrežu skauta po cijelom svijetu i kad dođe pravo vrijeme za nekog igrača, onda ga dovodimo. Nakon što suzimo selekciju i provjerimo nogometne kvalitete, proučavamo igračev karakter i ocjenjujemo kako će se on uklopiti u postojeći kadar u svlačionici. Tek nakon toga se odlučujemo za tog i tog igrača”, kaže Litvanac.

Iako je njegovim dolaskom svlačionica potpuno promijenjena, ipak je zadržao većinu igrača koji su klub doveli do prve lige.

“Oni su ključni. Budite sigurni da stranci ne bi bili ovako dobri kao što jesu da nije bilo baze domaćih igrača. Oni su izrazito važni i zbog prijema stranaca, ali i zbog atmosfere koja je jedna od glavnih odlika ove momčadi. Kad gledate statistiku i brojke, onda Atiemwen ima toliko i toliko asistencija, a Zwolinski osam golova, no domaći igrači odrađuju golemi dio posla i imaju jako veliki utjecaj. Sve to je dio one priče s početka gdje pazimo i na ljudske kvalitete svakog igrača”, rekao je Nikoličius.

Miyu je dovukao iz belgijskog Standarda, Zwolinskog iz poljske lige, drugi golman Branescu stigao je iz Juventusa, a Musa Muhammed iz vrlo jake turske lige. Kako je uspio nagovoriti te igrače da dođu u Goricu, klub za koji se izvan Hrvatske sigurno nije znalo?

“Znali su eventualno za slovensku Goricu, ali za našu ne. Kao što sam rekao, pomogla je činjenica da je klub blizu velikog grada, a osobito drugo mjesto hrvatske reprezentacije u Rusiji. Vjerujte mi, drukčije se nakon toga u Europi gleda na HNL i mnogi igrači ovog kalibra željeli bi igrati u Hrvatskoj. Znam da ljudi koji ne prate Goricu nisu očekivali da će ti igrači biti stvarno prava pojačanja, ali ja jesam jer ih jako dugo pratim”, kaže.

Baš kao ni Jakirovića, ni Nikoličiusa nije iznenadio fantastičan start Gorice u prvenstvu. Njegov klub je nakon 13 kola na četvrtom mjestu s četiri pobjede i jednim remijem u zadnjih pet kola.

“Ja ni najmanje nisam iznenađen. Glavni cilj nam je ove sezone, jasno, bio ostanak u ligi. To je prirodno za mali klub koji prvi put igra u najvišem rangu. No, treneri, igrači i ja smo znali koliko smo dobri i ja sam vidio puno više ciljeve za ovu momčad. Takav sam, pred sebe uvijek stavljam veće ciljeve i stanje na tablici je, po meni, realno jer ova momčad po svojoj kvaliteti pripada na četvrto mjesto”, samouvjeren je Nikoličius.

Ovim tempom i formom Gorica bi se realno mogla do kraja sezone boriti za ulazak u neko od europskih natjecanja. Uspije li u tome, to bi bila neviđena senzacija.

“Naravno da je moj glavni cilj igranje u Europi i to sam rekao Črnku kad sam došao u klub. Moj plan bio je da odmah uđemo u prvu ligu te da kroz dvije ili tri godine stignemo do Europe. Možda se to dogodi čak i prve godine, ali nećemo ništa forsirati niti, ne daj Bože, nametati nekakav pritisak igračima i treneru. Ja imam ugovor do 2022. godine s opcijom produljenja na još pet godina. Iako je u nogometu sve moguće i sutra možete dobiti neku ponudu koju ne možete odbiti, vjerujem da ću ostati u Gorici najmanje dok ne zaigramo u Europi. Želim da pokažemo svima da se ova sezona nije dogodila slučajno, već da je ona plod sjajnog rada svih ljudi u klubu. Kad to ostvarim i od Gorice napravim klub kojemu su ovakvi rezultati normalni, onda bi pravi korak bilo otići negdje drugdje, u neki veći klub. No, ne razmišljam o tome i isključivo sam fokusiran na Goricu”, rekao je Mindaugas.

Gorica na prvi pogled izgleda kao Wolverhampton, klub svjetskog menadžera Jorgea Mendesa koji je svlačionicu napunio svojim igračima u nadi da će im napumpati cijenu i prodati ih za veliki novac.

“Ne, ne. Iza mene ne stoji nikakva menadžerska agencija, niti će Gorica ikada biti takav klub. Ja bih radije da mi budemo hrvatski Leicester”, zaključio je “mozak” najveće senzacije HNL-a.

Zato mi imamo Marijana Vlaka :cool:

Mierez odlican, ide ko tenk. Gorica Istra 0-2

Malo sam u kašnjenju jer nisam gledao tekme ovaj vikend zbog obaveza. Koju ovaj penalčinu za Slaven prvo dosudi, pa poništi. Smiješno

Bas su mucki pokrali Slaven, i nikom nista, obican dan u uredu. Nama se secira aut izveden 34cm dalje od mjesta gdje je lopta izasla. No srecom, metemo pred svojim dvoristem i ne dijelimo moralne lekcije uokolo.

Navijačka subjektivnost i žmirenje na pogreške koje su ti pomogle je neš čist normalno u svijetu sporta. Problem je kad se stvori neka mitomanija o potkradanju pa se sve secira do najsitnijih detalja. I kad ljudi ne shvaćaju da je najčešće sve to samo problem loših sudaca kojima je lakše dosudit nešto kontra malog kluba nego velikog i jačeg.