Jesen, 4.listopad 2007. godine.
Devet mi je godina. Betonsko dvorište, drvena ograda, dobro izraubana lopta i ja.
U igri mašte ja sam cijela postava... Koch, Etto, Schildefend, Modrić, Mandžukić... Maštam kako Dinamo preokreće 0 -1 iz Maksimira.
Tu večer nekoliko sati kasnije Mandžukić pogađa za 0-3 na Amsterdam Areni. Suze radosnice, dječačka sreća, skakanje, navijanje!Stari ustaje, stišće šaku i izgovara dvije rečenice: "Sine igramo kao Gradjanski!" Pitam ga: "Tata tko je Gradjanski?" On odgovara: "Dinamo je Gradjanski!".

Sad... dok ovo pišem, nakon stotina i stotina utakmica, stadiona i gradova, prevaljenih kilometara, pobjeda i poraza, svjestan sam da ništa prije i ništa poslije neće produbiti moju ljubav prema Dinamu kao od mog starog te dvije kratke, jednostavne rečenice.
Od tada iz glave ne izlazi Gradjanski. I nikada nije došlo ni u pitanje da su dva kluba zapravo jedan! Kao jedno ime u cijelom tom vrtlogu povijesti. Kao jedan simbol nade i otpora. Kao jedna misao da patnja postaje pobjeda! Hrvatska, Gradjanski, Dinamo živi u svojoj djeci. I koraci slavnih Purgera i dalje odzvanjaju zagrebačkim ulicama.

I danas opet onako u mašti, kao nebrojeno puta na dvorištu s loptom u nogama ispred drvenog plota gdje su padali svi... zabijao sam Arsenalu, rušio Werder i Ajax u gostima... Kad si klinac mašta je velika, sve ti je moguće i Dinamo baš uvijek nekako pobjeđuje. Danas sa 26 godina u mislima i dalje vrtim i razmišljam kakve će sve nove pobjede doći. Na terenu ili van njega. Golovi u devedesetoj, titule. Al' kad bi bar bilo moguće stati na istočni nasip, zbijen među tisuće Purgera i gledati "Plave" kako istrčavaju na tvrdi zagrebački leš u Koturaškoj. Ipak, Purgeri i danas koračaju Koturaškom, plavi barjak je visoko podignut u zrak. Gradjanski ostaje zauvijek!

JER GRADJANSKI JE SILAN!
GRADJANSKI JE IDEJA!


Mnogo je datuma u povijesti navijačkih grupa i nogometnih klubova. Mnogo događaja na koja se sjećamo sa ponosom i visoko uzdignute glave. To su većinom događaji opjevani u pjesmama, slavljeni, obilježavani, prepricavani stotinama puta...A imamo i one posebne, neznatne, nepoznate, "privatne", "male" a za pojedinca velike, osjećajne i nikad zaboravljene.

Sezona 2022/2023.
31. Prvenstveno kolo, uobičajeno slaba posjeta. Tisuću Bad Blue Boysa na svom sjeveru. Dinamo-Varaždin. Nezanimljiva ali za mene nezaboravna utakmica. Sredinom prvog poluvremena Sjever sa visoko podignutim rukama u zraku, skandira... "Gradjanski Zagreb !!!!".
Odzvanjalo je Maksimirom, odzvanjalo je u mom srcu koje je bilo puno purgerskog ponosa. Odzvanjalo je kroz povijest, kroz sve bitke neuništivog plavog kluba i neslomljive grupe, kroz sve trenutke purgerske hraborsti i odvažnosti. Odzvanjalo je i sve do one nesretne 1945. Kao spomen na ideju koju je nemoguće zabraniti, ugasiti, zapaliti i uništiti. Kao ideju koja živi kroz Dinamo.
Odzvanjalo je purgerski! Glasno!

SILNI, NESLOMLJIVI KLUBE - SRETAN TI ROĐENDAN!

[url]http:// upload images

Sretan rođendan Purgeri

[url]http://

Sretan Rođendan!

https://www.germanijak.hr/nogomet/vijesti/gradjanski-se-primio/128850
Dobar članak, iako dosta casual navijača i dalje gleda na to sa podsmjehom.

Dosta casual navijača misli da je bijela broja gostujućeg dresa uzeta od Hajduka

Gledam na zoni, jedan od komentara je i - dosta je fabriciranja povijesti, ne treba nam to.

Znam i neke ljude koji gledaju na veze Građanskog i Dinama na način da je sve to nategnuto itd.

Trebat će još puno rada i truda da više ne slušamo takve komentare ili da budu u debeloj manjini, puno edukacije, akcija, svega. Jer šteta koja je učinjena devedesetih na tom planu raznim proslavama i onim groznim imenom kluba HAŠK Građanski je golema. Plus kaj kod nekih postoji još uvijek onda doza samosažaljenja zbog stvari koje su se u klubu i oko kluba događale, samokrivnje i opterećivanja što na sve kažu navijači suparničkih klubova. Evo jučer mi se javi frend hajdukovac pa u šali pita koliko je star dinamo i zar nije od 2004. itd. Kad sam ga pitao koliko postoji VK Jug povukao se, a pitanje o njihovom grbu prije 2. svjetskog rata sam imao u rezervi.

Jednom rječju jebe nas se kaj kažu, neke ne moš uvjerit što god im reko pa onda i nema smisla, a na nama je da objasnimo drugim navijačima dinama koji su još uvijek skeptični u vezi veze dva kluba tj. činjenice da je to jedan te isti klub.

Sretan nam rođendan!

nije stvar samo casualaca, nego manjka interesa. Ja prvi priznam da sam godinama tvrdio da navijam samo za Dinamo i da me briga jel prva koka ili jaje, da ja živim danas i danas navijam samo za Dinamo. Kako odrastamo i damo samo zrno vremena čitajući članke, knjige i rasprave sve jako brzo sjedne na svoje mjesto. Zato meni puno toga objašnjava trans "Gradjanski je ideja". Kad ekipa poveže da je stvar bila puno veća od 11 igrača kaj trči za kožnatim balonom, kad skuži da je borba vrlo slična današnjoj (i klupska pa i politička) sve se posloži... Nije slučajno Dinamo bio taj koji je bio navjestitelj raspada Juge na tekmi sa CZ, nije slučajno baš on pokrenuo tu borbu 90'e. Zato neki klubovi nikad neće shvatiti da nije poanta u imenu, pa čak niti u nogometu... Baš sam ponosan kaj sam dio ovoga, a kaj je još bolje, kaj sam si dozvolio shvatiti zašto baš naš klub i zašto baš tu..

Kolega je to objasnio jednostavno a moćno.

"Gradjanski"

Sjetimo Ga se jednom godišnje
Kao mrtvih na Dušni dan
Ali znamo kao ni oni
Ni On nije mrtav dok živimo
I prenosimo
Jer ne možeš ubiti ideju
Ne možeš uskratiti misao
On je silan
Njegovo ime izgovaramo sa strahopoštovanjem

jedan od komentara je i - dosta je fabriciranja povijesti, ne treba nam to. — Mali Zeus

Ali to je okej. Potpuno se slažem s tvojim komentarom, samo da nadodam da je ljudima koji su generacije malo starije od mene vjerojatno puna kapa svega - prvo su ih učili da je sve počelo 1945., onda je odjednom sve počelo 1903., pa smo se u nedostatku fokusa na to samo vratili na 1945., da bi na kraju došli do ispravnog i istinitog povratka 1911. - ali u trenutku strahovlade najveće štetočine u povijesti kluba.

Trebat će još godine, da ne kažem desetljeća da utihnu glasovi koji nisu nužno ni maliciozni, nego su jednostavno odrasli u jednom starom narativu i teško prihvaćaju ono što im je drugačije, koliko god bilo ispravno. To je proces, ali svi mi koji smo malo zagriženiji i zainteresiraniji za povijest smo ambasadori tog procesa i glasnici koji moraju ispraviti desetljeća i desetljeća politički nametnutih kvazi-povijesnih narativa.

To je odgovorna, ali lijepa uloga. Nek' je sretan 113. rođendan najvećem klubu jedne male, ali nogometno ogromne zemlje!

Ali to je okej. Potpuno se slažem s tvojim komentarom, samo da nadodam da je ljudima koji su generacije malo starije od mene vjerojatno puna kapa svega - prvo su ih učili da je sve počelo 1945., onda je odjednom sve počelo 1903., pa smo se u nedostatku fokusa na to samo vratili na 1945., da bi na kraju došli do ispravnog i istinitog povratka 1911. - ali u trenutku strahovlade najveće štetočine u povijesti kluba. — Bosskovitz

Ma da, to sam i mislio, nije da su ti komentari zlonamjerni ili nešto nego jednostavno je 90-ih napravljen totalni kaos i sad se to lagano mora popravljati i ispravljati. Jednostavno kako kažeš, neznanje, utjecaj svih tih informacija, teško prihvaćanje novog i nezainteresiranost.

Sretan rođendan svim navijačima najvećeg hrvatskog športskog kolektiva!

NESLOMLJIV!
GARAĐANSKI nogometni klub DINAMO

Lomiš ga, a on se neda!
113 godina ideje, ponosa i prkosa... Neslomljivi i silan, naš GRAĐANSKI! :heart:
Sretan ti rođendan klube naš!

[url]http://

Statut