Najbolje je bilo u Zadru :cool:

Članska
Nemam, trazim i kupujem.

Jel moguce da ova nema zvijezdu na grbu

Nije moguce, jer je ima u ovom slucaju, ali je mala.

Ima malu zvijezdu.

Članska — BluePhone67

Ak imaš kolekciju članskih, pogotovo starijih, fotkaj pa stavi ovdje.

Ako stignem

U pravu ste decki, nisam primijetio

Kujtim Shala: U Zagrebu je heroj, a na drugom kraju zemlje njegovo se ime govori samo s - mržnjom

Travanj 1990: Mogli bismo započeti onom "socrealističkom", i ne pogriješiti: "Što je više kleveta i laži, Shala nam je miliji i draži..."

Jer doista je tako! Bjesomučna plima politizacije odavno je prekrila prostor u kojem živimo, sport i nogomet samo su istaknuti detalji stvarnosti koja nas okružuje.

A mladi Albanac u majici s Dinamovim grbom, na vlastitoj koži, iz dana u dan, tako surovo doživljava sve podvojenosti našeg trenutka.

U Zagrebu je heroj, sportski idol. Jedan od glavnih junaka, ako ne i onaj s vrha top-liste Dinamovog nogometnog proljeća. Sve mu se poklopilo u istom času, i podrijetlo, i superiorne igre, sudbonosni golovi, i fantastična moć komunikacije s navijačima, naročito onim najžešćim. U Zagrebu, u, Maksimiru, "Šaki" je dočekao svojih zasluženih "pet minuta" i poput mega-zvijezde show businessa iskoristio ponuđeni publicitet...

U isto vrijeme, na drugom kraju ove zemlje, njegovo se ime govori samo s - mržnjom.

Znamo, mržnja je gruba, preteška riječ, ona bi sportu trebala biti strana, ali, nažalost, ludilo oko nas porušilo je i univerzalne vrednote što su do jučer krasile viteška nadmetanja u sportskim arenama.

Protiv Kujtima Shale na "istoku" se vodi specijalni rat!

Arsenal je prebogat, ništa se iz svih raspoloživih oružja. "Progonjenu divljač" mnogi bi rado "spremili" za - odstrel. Novinari pucaju naoštrenim perima, nogometaši podmuklim đonovima i kramponima svojih kopački, navijači najvulgarnijim vrijeđanjima i psovkama...

Niška nedjelja samo je novi prilog u toj priči o "lovu na vještice".

Prvo su ga, u Novom Sadu, na startu nogometnog polugođa, "vidjeli" kako kažiprstom i srednjakom čini ono famozno "V", toliko prisutno na kosovskim paralelama. Bio je to prvi smrtni grijeh Kujtima Shale. Jer ako su dolje, na Kosovu, pravosudni organi kaznili oca dvogodišnje klinke zato što je mala "separatistkinja, iredentiskinja i kontrarevolucionarka, možda i teroristkinja" činila ono "V", kako jedan punoljetni momak može ostati "čist"?

Sve bi bilo u redu, samo se pažljivi izvjestioci nikako nisu mogli složiti kada je to Shala držao prste u obliku slova "V". Jedni su tvrdili poslije postignutog pogotka, drugi nakon realiziranog jedanaesterca, treći se pak zalinjali da je "inkriminacija" izvršena po svršetku meča i u slavu Dinamove "penal-pobjede".

Ćirilična se štampa okomila na Shalu i nakon nedavnog derbija Dinamo - Partizan, u kojem je ovaj sjajnim pogotkom odlučio pobjednika.

Jasno, trebalo ga je nekako kazniti. Javnosti je tako plasirana vijest o prvom razlogu zašto je trener Golac već nakon pola sata odmijenio igrača Kljajevića, zaduženog za plavu "jedanaesticu". Ne, kaže vijest, nije Kljajević odletio na klupu poradi slabe igre, već zato što mladi i neiskusni Partizanovac nije više mogao trpjeti sve provokacije zločestog Albanca.

Falsifikat je uspio, Shali je upisan i drugi "smrtni grijeh".

I napokon, priča ide toliko daleko da se i selektoru Ivici Osimu, koji se zainteresirao za Dinamovog napadača, a nakon serije sjajnih partija, pokušalo "centrirati" kako je Shala strašan igrač, ali osoba "sumnjivih političkih opredjeljenja."

Etiketa je priljepljena, buba je ušla u uho. A ponavljanjem iste laži ona će za "nekoliko puta" postati - istina!

- To što rade, to što doživljava Kujtim Shala, još nigdje nisam vidio - priznat će jednom zgodom i "miran čovjek" Josip Kuže - To vrijeđanje, psovanje šiptarske majke, udaranje, provokaciju... užas. Nakon svega, Shala se odlično drži. Ja za sebe ne bih garantirao, bio bih i tri puta gori...

A što ostaje Kujtimu Shali, čime da se on bori u tom malom gerilskom, građanskom ratu?

- Ne mogu da me biju, mene - zakukao je samo jednom, lani protiv Partizana i shvatio o čemu se radi. A sada, za svaki udarac po njegovim nogama, za svaku psovku, račun ispisuje na drugoj strani.

Njegovo su oružje odlične igre, golovi i ona već dobro nam poznata doza prgavosti u ponašanju. I, svaka čast, u tom osvetničkom poslu kao da je postao vraški iskusan borac. Batine prima, pokušat će ih i uzvratiti... ali svi njegovi odgovori ipak su u onim, hitrim pokretom, visoko uzdignutim rukama, nakon golova s bijele točke u Beogradu, Novom Sadu, Nišu... To je njegova samoobrana, način uzvraćanja svih udaraca, izazovan ali i efikasan.

A rat se nastavlja...

- Pišite o svemu, sve dobro znate, samo ne o politici - kazao nam je prošlog tjedna kad smo mu najavili da ćemo o njemu "složiti nekoliko rečenica". Naravno, i svaki analfabeta zna gdje leži pozadina svih ataka na nj... kad mu je podrijetlo jedini i najveći grijeh...

- Glasat ću za demokraciju i mir. Nisam još odlučio za koju stranku, ali mi je HDZ najsimpatičnija - izjavio je nedavno novinaru Borisu Ćosiću u "SN" i to je bilo sve što je o politici prevalio preko usana u ovim zagrebačkim danima.

Ivo Tomić krstio ga je u svom stilu, za radio-velemajstora on je "najslađa plava bak(lj)ava".

Za Dinamo utoliko slađa što su minulog ljeta svi reflektori bili upereni u pridošlice Davora Šukera, Mladena Mladenovića i Zvonka Lipovca, što se "Šaki" čekao bez velikih i pompoznih riječi. A ispao je "dobitak plus ultra".

Usporedbe su možda nezahvalne, ali Kujtim mu dođe nešto kao Kužeov Marco van Basten. Jer zar nije na prošlom evropskom prvenstvu, na kojem je i lansiran u svjetsko sazvježđe, van Basten započeo tek kao rezerva Bosmanu, kao čovjek iz Michelsovog drugog plana?

Jedino je, tvrdimo, Zvonimir Boban tih ljetnih dana pričao bajke o Shali, s kojim je dijelio vojnički kruh i nogometnu majicu u Miljanićevoj četi JNA. Slušali su (smo) ga, ali ne i najozbiljnije shvaćali...

Danas je Shala ukras u maksimirskoj niski, igrač kojem maksimirske tribine i njegovi "bad blue boysi" pjevaju najljepše ljubavne sonete.

Eto, sasvim slučajan brak, iz golog interesa, ostvaren tek upornošću i inzistiranjem nekolicine zagrebačkih Albanaca (privatnika) i jednog, nažalost, pokojnog sportskog novinara (Ivana Topića), brak Dinama i Kujtima Shale pretvorio se u rijetku "erotsku" priču. No, o tome nekon drugom zgodom. Kao i o svim, brojnim i dramatičnim epizodama njegove nogo-karijere.

Tek da ih naznačimo: Shala - hajdukovac (cijela obitelj iz Prizrena žestoki su hajdukovci, kontakti s Antom Žajom svojedobno nisu uspjeli), Shala - partizanovac (dvije godine igrao u "crno-bijelom", pod vodstvom Bjekovića i Milutinovića, a u društvu Vukotića, Mancea, Čave Dimitrijevića, Živkovića), Shala - nokauter (šamaranje Munjakovića u prištinskom "tunelu"), Shala - egzekutor (pet golova u mreži Lugušića na utakmici protiv Sarajeva), Shala - strijelac (drugi golgeter prvenstva 87/88, iza Milinkovića), Shala - kažnjenik (šest mjeseci kazne poradi navodnog lažiranja utakmice Priština - Čelik 2:3)....

I to je Kujtim Shala...


Radnički (Niš) - Dinamo 1:1 (6:7): Shala contra tutti


Ne pamtim da je ikada čitav stadion, petnaest tisuća ljudi, jednostavno se navalilo na jednog igrača. Svih 90 minuta.

Čair jest: na Shalu!

Zna se, bez krzmanja i ograda, ravno u brk, zbog njegove "ščipaterije".

A Shala? Uzeo je svoju "pušku", komad tvrdog kruha, soli i, protiv svih. Od prvog nasrtaja Kuleskog, da ti srsi prođu, pa sve do kraja. Primao je udarce, uzvraćao ih i koliko puta je izmamio ono: "majku mu"!

A kad je još pogodio u vratnicu, istina u ofsajd-poziciji jedan od dvojice "ljutih", koji su me podsjetili na onu dvojicu old-boysa u Muppet Showu, kad iz lože kritiziraju žapca i kompaniju, bez obzira na to kako "igrali", nisu krili zapanjenost: "Majku mu, igra...!" Da bi, samo minutu kasnije, sve bilo po starom: ua, ua... i "gibanjica"... I u tom stilu.

A onda će Shala, stadionu koji je već na nogama i zviždi jednako kako je počeo, baš njemu, dignuti tlak. Čairu.

On prvi puca jedanaesterac za "plave"! Uzeo je loptu, krenuo lagano prema "stratištu" tehnicirajući s loptom, zalizujući frizuru. Jedan od one dvojice: "Ima da promaši..."

Shala nije promašio.

A onda je uzdignutih ruku, saslušao sa svojim dubokim smijehom, još jedan koncert za zbor i fućkanje. Živcima od željeza.

Napisao: Darko Tironi (Sprint, 1990.)

Sad za blagdane sam u kuci vidio vrecu nekih starih slika pa rekoh sebi idem vidjet sta ima i bilo je zanimljivih stvari
Mislim da su ove slike iz kuce slikane prije 15 godina, danas je kuca renovirana i znam samo gdje je ovaj sal (kod mene), a za ostale stvari ne znam bas... Da predjem na stvar, na zidu u kuci Otac Domovine, tapiserija s grbom Zagreba i Dinamov sal iznad toga


U staroj folciki naljepnica Cibone, ne znam kad je slikano. Na pamet mi pala ona tema o Ciboni na Zoni od neki dan.

Otac domovine, Zagreb, Dinamo, Cibona...najezio sam se

Imam viška pa ako netko treba za kolekciju.

I neka glupa prijateljska tekma, koliko se sjećam u Sigetu. Pojma nemam koje godine — Stihl

Zna netko o kojoj godini i utakmici je riječ?