Jedan od najsretnijih trenutaka i možda i najdraži gol ikad mi je vezan uz jedno od najgorih ispadanja - Cvita protiv Newcastlea iza '90. Nisam vjerovao da je to moguće...eh moj Temuri Ketsbaia

Jest, vidiš kako sjećanje prevari.
Pobjeda realno nije imala antologijsko značenje ali se još sjećam tog osjećaja nevjerice i euforije. Silazim sa Istoka i mislim se koji k.... je ovo bilo, jel sam gledao Dinamo ili Barcelonu.
Poslije smo se navikli.

Hearthbreaking moment osim svih navedenih je za mene i 5:1 poraz na rujevici. — Crni86

5:2 ja mislim. Ali kako god, malo je reć razoćaravajuće, mislim da smo prvi gol dobili negdje oko 30te sekunde

Da, sjećam se da nakon što je završilo veselje nakon gola nisam neko vrijeme uopće znao di sam. Ekipa se bila razbacala po cijeloj tribini.

konkurencija je žestoka ali meni u sjećanju ostalo kao klincu kad smo popušili od tovara u finalu kupa 1993. ili 1994.. namjerno neću ništa guglati jer ću napisati kak se ja sjećam tog. svaki dan smo na ulici od jutra do mraka. kući se išlo samo jesti i spavati. još je bilo i to neko ratno doba, nismo baš imali neki luksuz. svake hlače su ti bile krpane na koljenima, patike su se furale one victory koje su bile 2 ili 3 modela i svi imali manje više iste. tko je imao univerzalke znači da mu je netko radio u njemačkoj i taj je bio wow. na ulici dinamo- hajduk otprilike pola- pola ekipa. beskrajne zajebancije , dječje provokacije. u to vrijeme hajduk je bio vrlo jak i iskreno me bilo strah kad smo s njima igrali kak ćemo proći. prvi dvoboj na poljudu izgubimo 4-0 ili 4-1. uzvrat na maxu povedemo 2-0, ako se dobro sjećam vlaović 2 komada iz penala. ja iskačem iz kože od sreće, još malo nam fali, ajmoooo. i onda adrian kozniku iz neke polukontre, kontre, nam zabije za 2-1 i tovari osvoje kup u zagrebu. kažem konkurencija je žestoka u svim tim godinama ali meni je ovo kao klincu ostalo u sjećanju kao totalni bed. ne smiješ na ulicu, ovi se krevelje po ulici mali tovari, a meni bedara. zanimljivo kako se nekih priča iz djetinstva sjećaš na svoj način u detalj. ne želim sad ići guglati jer sam možda nešto i fulao ali ja baš želim da moje sjećanje na taj poraz ostane ovako kakvo je, makar je i krivo u nečem. živi bili i svaka čast na temi.

sjećam se prvog izdanja časopisa Košarka, kad je Dražen poginuo, pa je Rađa opisivao situaciju baš oko te utakmice. On i Stojko su bili hajdukovci, a Dražen dinamovac. Bili su na nekom reprezentativnom okupljanju, a rezultat im je javljao netko iz Hrvatske. Na 2:0 ih je Dražen počeo zajebavat da sljedeći poziv znači kup za Dinamo. I onda su ima javili da je Kozniku zabio, pa su ga zavezali za stilicu i zajebavali. Evo, meni iskreno od svega najviše ostala u sjećanju ta priča. I od svega iz te priče mi je najbitnije bilo da je Dražen bio naš

prvi dvoboj na poljudu izgubimo 4-0 ili 4-1. — andrija91

4-1 je bilo tamo, znam jer sam i ja dječje naivno bio optimist pa čekao utakmicu i govorio da s 3-0 uzimamo kup.