Newcastle 1997.,nikad to neću prežaliti.

Šahtar. Pa 10 mjesta prazno. Pa otkaz Bjelici.

Auxerre prvi, kad smo tamo dobili 0-1(Šuker) i nakon toga poraz doma 1-3.
Atletico Madrid ispadanje nakon odlične igre prvu utakmicu i samo 1-1.
Porto doma u Lp, 0-2,ne toliko rezultat koliko taj osjećaj da više nisam osjećao razočaranost zbog rezultata nego otuđenost od kluba.

Uh.

Šahtar, definitivno. Jeza me prođe svaki put kad se sjetim. Semafor je imao tendenciju da ga ugase u trenutku kad završi utakmica i u 90. minuti sam s Istoka napravio ovu fotku kako bih ovjekovječio jednu od najvećih pobjeda i u tom trenutku vrlo izvjestan ulazak u top 16 Lige prvaka, a de facto sigurno barem treće mjesto:



Nikad neću zaboraviti te tisuće ljudi koji su u savršenoj tišini marširali sa stadiona. Zastrašujuća scena. Nitko ne pjeva, jedva da itko i priča međusobno; ljudi nisu bili ni tužni ni ljuti, naprosto su bili u potpunoj nevjerici da se to dogodilo. Sjećam se tog osjećaja ispraznosti kao da je bilo jučer.

Od utakmica je tu još svakako Heerenveen, onaj Brann Bergen kad je Schifo skrivio penal, PAOK svakako i ovaj i onaj s Vahom svaki na svoj način. Ali što se utakmica tiče Šahtar, pa puno praznog mjesta, pa onda sve ostale.

--

Odlazak Bjelice. Obožavao sam to kako smo igrali pod Bjelicom, ostvarili smo rezultate kakve smo do tada samo sanjali i kad smo pričali o njemu, pričali smo samo da se nadamo da neće doći neki veliki klub i oteti nam ga prije nego što napravimo nešto još veće. A onda je krenula misija Zorana Mamića: novinari su ga krenuli napadati, pisalo se o tome koliko je novca izbio Dinamu, koliko košta, krenula je pljuvačina, povlačenje po najopskurnijim tekstovima... na kraju je jedan od najuspješnijih, a meni osobno tada najdraži trenerski tim, izbačen iz kluba kao da su neprijatelji, na užasno prljav način sramotan za klub kakav bi Dinamo trebao biti, a tada nažalost nije bio.

--

Možda najneugodniji, najsramotniji trenutak za mene kao navijača, a bolio je posebno zato što je uslijedio nakon jednog od najvećih uspjeha našeg kluba i utakmice koja je na neki način odredila našu povijest. Dinamo je tih godina iz Europe ispadao od Maccabija, Dnjipra i Auxerrea, onda je došao onaj Werder i "nikada njihove pobjede neće biti slatke koliko su gorki naši porazi", da bismo odjednom izbacili veliki Ajax sa Stekelenburgom, Heitingom, Stamom, Huntelaarom, Suarezom, Gabrijem, Van der Wielom... koja je to sreća bila. I onda kao šamar za rođendan - Mamić mrtav pijan na Plesu kao u najgoroj užičkoj kafani, skida se, para majicu, baca novce u zrak, cigani mu sviraju "ako je ljubav pesma, ajde da pevamo".... znam da nije utakmica, ali taj trenutak i ono kad je u novinama izašao preko cijele stranice klupski oglas u kojem se pozivalo navijače da glasaju za Sanadera s Dinamovim dresom i reklamom preko dresa "HDZ U SRCU" - to su mi dva najsramotnija trenutka Dinama. Utakmice smo gubili, gubili smo neke apsolutno sramotno, ali ovo je bilo baš heartbreaking, baš me srce boljelo zbog kluba i toga kaj od njega rade.

Shakhtar, ništa nije ni blizu ovome, nakon završetka utakmice sam nepomično sjedio ne izustivši ni slova.

Oba Vahina Paoka su bila dosta razočaravajuća, a što se ove sezone tiče, prvo kolo hajduk, Petkovićev penal i sve što se izdogađalo u nastavku te utakmice i narednih 2-3 tjedna.

Newcastle uvjerljivo.

1. Kestbaia i još daleko, daleko ništa nakon toga.

Kad se spominje PAOK 2010., dosta razočaravajuć je bio i neiskorišteni jedanaesterac Sammira protiv Bruggea.
Da smo tu uzeli tri boda, ne bi imali imperativ pobjede protiv PAOK-a, jer bi imali bod više u zadnjem kolu na Maksimiru.

Gojakov promašaj protiv Benfice.


Pyatov prokleti.


Antola u dvije minute, dvije stative pogodi... Mogli smo maznuti taj Olympiakos lagano i imati 6 bodova u 3 kola.


Skenderbu je baš bio potop, da nakon 15g ne igramo europska natjecanja mi je bilo dno bez kraja, ali eto ta tekma je bila poticaj da se dovede ozbiljna momčad.


Naravno nisam bio rođen ali poraz u finalu KVG 1963. protiv Valencije je sigurno jedan od najbolnijih u Dinamovoj povijesti.

Slaven Belupo - Dinamo Zagreb 2:1, 2017.
Tad sam shvatio da ću prvi put za svog sjećanja svjedočit da je netko osim Dinama prvak Hrvatske

Dinamo Zagreb - Shaktar 3:3, 2019.
Treba li kaj pričati?

Dinamo - PAOK 0:1, 2010.
Isto, treba li kaj pričat?

1. Villarreal (dan-danas tvrdim da Theova ruka nije bila penal u prvoj utakmici)
2. Shakhtar
3. Benfica

Newcastle... ostali ni blizu

1. Dinamo - Šahtar - I dalje pamtim ludnicu 30 tisuća ljudi na stadionu kad je Ademi zabio, sa sjevera je istok baš moćno izgledao, europski Dinamo na pragu 1/8 LP. Nakon onog penala muk na stadionu, ljudi u nevjerici i mogu reći da se nikad nisam osjećao gore nakon jedne utakmice.

2. Dinamo - Benfica - Gojak promašio u Zagrebu vodstvo od 2:0, a onda u Lisabonu promašio gol u gostima za 2:1 koji bi nas stavio u prednost. Već smo tad mogli u četvrtfinale, tko zna što bi onda bilo.

3. Dinamo - Skenderbeu - Velika sramota, užasna ekipa Dinama, čudno je bilo gledati europska natjecanja bez Dinama u grupi.

4. Dinamo - Olympiakos - U Zagrebu smo ih dominirali, imao je Antolić dvije stative i onda Eduardo prima gol iz mrtvog kuta, pravi "dinamovski" kak se kaže i na kraju smo još pokradeni bili za penal. U Pireju povedemo, Eduardo skine penal i naravno primamo 2 od kojih je jedan bio u 90. minuti.

5. Dinamo- Lyon - Jedna od najsramotnijih utakmica Dinama ikad, moguće i namještena jer je Francuzima trebalo točno 6 razlike da izbace Ajax i prođu dalje. I dalje se sjećam Vidinog miga i trpanja Gomisa.

6. Dinamo - Aek - Zbog svega što se događalo, izbacivanje Grka bi bilo povijesno, vodimo 0:2 i onda primamo 2 gola, splet najnesretnijih okolnosti ikad. Mora nam se vratiti jednoga dana.

Protiv Shakhtara mi je bila prva utakmica. Nakon toga se sve da preživit :smirk:

Sama utakmica - Newcastle, nijedna druga nikad tako bolno doživljena... prvo Cvita, a onda Ketsbaia u fuc…. 853. minuti … valjda mi nikad utakmica nije trajala duže, a tuga tek. Vjerojatno ima veze i s mladim godinama tada, plakalo se, baš, baš :cry:

Sretno/tužni trenutak - Ludogorets i Vidin gol - frend iz Slavonije u gostima, gotovo je, opet razočarenje, idemo van da se izvučemo prije gužve iz grada jer se on vraća za Slav. i na štengama čujemo… strašno.. mix sreće, tuge, ljutnje, “ti si kriv” :monkey:

Friško i možda najteže jer se tiče mnogo ljudi i jer je to bilo više od utakmice - ljeto 2023., događaji u Ateni, AEK, svi akteri i sve kaj se događalo u ta 2 užasna tjedna je neki drugi level. Izgledalo je kao dno, da gore ne može.
Tješim se da je tako moralo biti, da dočekamo naše proljeće. Ali ne ponovilo se. :heart: