Basel: Najveća europska dominacija našeg kluba koja nije rezultirala pobjedom — Maksim Maksimirski

Bojkot navijanja prvih nekoliko minuta i onda kaos nakon topovskog udara (ili neke jake petarde) :cool:

1. Odlazak Nike Kranjcara
Bio sam klinac od 13-14god, osjecao sam se kao da mi je umro netko od blize familije. Tuzan i razocaran kao nikad do tad u svom zivotu. Odlazak idola u najmrzeg rivala, mislio sam da se netko zajebava.

2. Ispadanje u ligu za bedaka
Dan danas pamtim tu sugavu subotu popodne kad smo izgubili od Belupa 3:1. Nocna mora.

3. Sahtar
Sve je vec receno.

1. Olympiakos 1998
2. Hereneveen
3. Paok 2010
4. Shaktar

Steaua '93. u Ljubljani - imao sam 13 godina i to mi je bila prva bol zbog Dinama da sam bio baš svjestan i beskrajno jadan. Kasnije će se pokazati da se na taj osjećaj treba naviknuti.
Nakon toga Newcastle i Sahtar, to ste sve krasno opisali.

mislim da je protiv Herenveena bio u pitanju austrijski zlocinac :lol:

Herenveen, Sahtar, Aek.

:point:

dinamo - ludogorec 3:2, 25.7.2012 — agramZ

1. Šahtar. Osobno me baš pogodilo, nakon dugo vremena sam bio u ZG na utakmici. Posebno pamtim trenutak silaska s istoka i kad sam vrteći kalkulacije u glavi shvatio da s 3-3 oni imaju bolji međusobni omjer. Ne sjećam se više točno što i kako, znam da sam računao da i oni i mi gubimo od Cityja pa smo imali neku šansu za proći kao treći, ali spoznaja da je omjer na njihovoj strani nas je udaljila od toga. Kao da me netko polio cisternom ledene vode. Na kraju su oni uzeli bod Cityju pa je sve otišlo u 3PM. Sjećam se i tišine na izlasku, poziva starom, pitam jel bio penal, on guta riječi, 2 izgovori pa pauza 25 sekundi pa opet tako. Šok i gotovo! Inače sam mislio da će nas taj poraz dugo proganjati, ali Tottenham mi je vratio duševnu ravnotežu i Livijevu obranu Kaneu doživljavam kao božji prst, da malo pogleda i nas.

2. svaki izgubljeni derbi do kraja srednje. Jbg, trebalo je na oči hajdukovcima u školi kojih je bilo otprilike kao i nas.

3. Nije heartbreaking nego sporo umiranje koje me polako ubija je naša igra u HNLu ove sezone. Ubojita kombinacija ogromnih iščekivanja da proigramo i onoga što vidimo za vikend. Čak i neke pobjede ostavljaju tako jadan osjećaj da se želudac okreće 5 dana nakon utakmice čim pomislim na nogomet, o porazima i remijima da i ne pričam.

Newcastle je bolio, ali nekako sam osjećao da smo herojski pali pa je bilo malo lakše.

Bosskovitz je spomenuo, a ja bih dodao i sva Mamićeva sramoćenja u javnim nastupima kojima je itekako blatio i klub. Osim HDZ U SRCU, sjećam se i majica SDP U SRCU, mislim za gradske izbore. Sjećam se da je Matteoni pisao da je paradoks da je uzevši u obzir cijelu priču oko potpore HDZu (na državnim) i SDPu (na gradskim) dosljedan zapravo ispao - Dinamo :lol:

Inače, mislim da smo doživjeli puno više sretnih trenutaka s klubom nego ovih razočaravajućih, možda bi bila dobra tema o top 5 najdražih trenutaka. Mislim da bi bilo puno više doživljaja koji su osobno važni, a nisu epski kao ovih par tragedija što svi vrtimo.

sjećam se i majica SDP U SRCU — veselko tenžera

Jesi siguran? Smatrao bih to svakako jednakom sramotom, ali ne sjećam se da je Dinamo ikada podržao SDP na nekim izborima. Nosio je Bandić SDP-ov bedž kao počasni predsjednik kluba, ali da je bila reklama ili majica "SDP U SRCU"... nisam baš siguran.

ubij me, možda nije bila majica, možda je reklama u novinama s tim natpisom. Ne sjećam se 100% tog detalja.

Ono što se 100% sjećam da je javno bila iskazana podrška SDPu (tj. Bandiću) nakon čega je išao ovaj Matteonijev članaka gdje je isprdao SDP i HDZ stavljanjem jednakosti između njih na suptilan način, baš komentarom iz mog posta iznad. Takve banalnosti pamtim bez greške.

E taj Brann s onom kišom i svime što se dogadjalo na tekmi - prava europska tuga. Nikad to neću zaboravit.

Naravno i ostale velike: shaktar, ketsbaia…

Nemam godina koliko i neki forumaši, pa onda i ne mogu naravno navodit govorit o Newcastleu, Auxerru, Werder, promjenama imena, Canjugi, 2đmanu i slične, jer za te neke događaje(osim Werdera) nisam bio ni u planu..


Pa redom nekakvim:

1.Lyon
Namještanje, ja tada puno mlađi nego sada pa i nisam neke stvari shvaćao i kontao najbolje, pa sam taj poraz olako prihvatio srcu, a ne kao neku puštenu utakmicu jer je Lyonu trebalo tada +6 na Maksimiru.

a i ta utakmica kao slika i prilika, "vrhunac" vođenja i vladanja kluba od tadašnje garinature, njegove pohlepe, egomanijaštva, pokvarenosti, našmrkanosti, drskosti, njegova zlobnoga duha.
postitucija i prodaja ugleda kluba na najjače, a sve za još jedno od tadašnjih mazanja očiju za tugu svih navijača.

2. Otkaz Bjelici.
Najbolji naš trener mozda i ikad, Nenad Bjelica, koji otkaz igrom na terenu nije zaslužio, nije ni po tadašnjim izjavama, bilo je sve mahom korektno, jedini krimen mu je tada po meni bio što je bio ono što je, ispravan,normalan, doziran, prije svega čovjek i nepokvaren. Nije dao na sebe kao i da mu se petljaju nestručne osobe u njegov posao, a što se nažalost i dan danas ljudima uzima kao mana to sto se njemu gledalo, jer takav smo svijet, nažalost.

3. Benfica 2019
Top generacija tada, nažalost dva eurogola primljena koja više nikad nećemo vidjet od tih igrača. Gojak i Antiewen, sama pomisao na njih, neka me jeza hvata, pogotovo za mojeg "sunarodnjaka" pa onda i onaj njemački zločinac turskog podrijetl, Aytekin, koji nas fino izmasakrirao, u Zagrebu puno bolji bili, a završilo samo 1-0..

4. Villareal. Tu sam najviše razočaran krajnim ishodom, po ničem taj Villareal koji doduše je osvojio EL natjecanje te sezone, nije mi izgledao puno bolje i uvjerljivije od nas, oštećeni za penal u prvoj i sviran sumnjiv njima, te famozni gol u gostima koji je imao također svog utjecaja tada.

5. Shaktar / kraj utakmice sa Manchester Cityjem.
Sve spomemuto i rečeno, niti tuga, niti nekakve negativne emocije, doslovno osjećaj čuđenja i dal se to stvarno dogodilo, dal smo stvarno tako olako primili dva gola.
Dok se nisam dan poslije probudio i išao u školu, nisam vjerovao, kao nekakav jako los i ruzan san.

Koliko nam je ta utakmica značila, zadnje kolo LP 2019, doma protiv Cityja, onaj gol Olma, neviđena sreća na stadionu, iako sam na sam tribinu ušao netom prije istog tog pogotka, a onda šamar realnosti i tko je i što je Manchester City i Pep Guardiola. A onda do mene momak nekih tada mojih godina(jedva tada punoljetan) i govori rezultat Atalante i Shaktara.. rezultat sa kojim su i sluzbeno četvrti i ne dobijami ni kitu cvijeća kao zajvalu za učestvovanje, nakupilo se suza u tom momku, susteže se ne zaplakat na sav glas, pokupio se i otišao, taj osjećaj tuge, emocije, taj događaj sa Maksimira 2019, jako jako težak za opisat i dalje u glavi na sam spomen da smo igrali sa Manchester Cityjem.

6. AEK
100 ljudi sa tribine u zatvoru u Ateni, neki i čisto poznanici, neki i dosta dobri prijatelji, međutim, nit znaš šta im je nit kako im je, prijetnje sudstva doživotnim kaznama, blaćenje našeg kluba i od AEKa, pa i od same grčke države da su se skoro veliki rivali tada ujedinili u mržnji prema "zloglasnim Hrvatskim nacističkim navijačima" i njihovom "zloglasnom nacističkom klubu" , pa onda i sama famozna utakmica u Ateni. Vodiš 2-0, imaš sansu za 3-0 i da ih deklasiraš i izbacis, i da rekneš eto, pravda je došla na svoje, primas 2 gola, jedan doduše neopreznost, drugi mi je sukus i nakupina svega sto sam se potajno pribojavao, da nećemo prosut 2-0 vodstvo, i da neće nam sudit naš donedavni igrač ikako, i stvarno... Domagoj jebeni Vida nam presudionm, kako se osjećao Igor Bišćan tada, vjerovatno ništa drukčije nego ja ili bilo tko drugi od Dinamovog puka.

Vrijedni pomena su svakako PAOK, Salzburg i Sparta.

Negativno:

1.Ketsbaia i Newcastle
2.Sahtar
3.Werder

Pozitivno:

1.Prezimljavanje
2.Tottenham
3.Prolazak u LP u Salzburgom pod Cicom

negativne ste sve nabrojali... od pozitivnih nije se bas spominjao Bodo/Glimt, meni jedna od dražih tekmi, pred kraj tekme smo izgledali potpuno mrtvo i onda u produžetku kao da je izašla druga momčad + meni jedno od bolji navijanja zadnjih godina, s tim da je s te tekme valjda najteže pronaći snimke na yt

Onaj trenutak kada je moje srce pocelo kucati za dinamo.

Tad nije ni bilo svjesno koliko ga preskakanja ritma, malih zastoja i ubrzanog rada ceka u zivotu.