Meni ne daje opciju online produljivanja.

moraš to raditi preko stranice ulaznice.hr

↪Mali Zeus moraš to raditi preko stranice ulaznice.hr — Rakovica1986

I radim tamo.

Sorry Ludovic, ali zbrisao sam ti post da ti netko ne zluopotrebi karticu.

Ja samo ne znam na koju foru i zbog čega točno je Hoxha odjednom po svim novinarima i čak po dosta ljudi tu na forumu siguran starter u odnosu na Vidovića.

Hoxha u 18 utakmica HNL-a ima 5 golova i 1 asist.
Vidović u 12 utakmica 3 gola i 2 asista.

Da su nam na ljeto dali da biramo između Hoxhe i Vidovića vjerujem da bi 99 posto ljudi biralo Vidovića. Možda čak i 100 posto.

Vjerovatno jer je komplementarniji ekipi, krilo koje se drzi aut linije i ide okomito na gol (zabija se i u sredinu ali manje od vidovica) sto daje vise prostora petku i baturini na vrhu 16 itd. Mislim da ce se svakako probat s njim prvih par utakmica a onda je na hoxhi i vidovicu da se izbore za mjesto.

Ne znam. Ja navijam za to da zabije 15 komada na proljeće i da nam donese titulu. Pozitivno je što Dinamo zaista vidi kao životnu priliku i što će sigurno gristi kao rijetki, ali ja jednostavno na osnovu brojki ne mogu biti siguran da je on upgrade u odnosu na Vidovića.

ali ja jednostavno na osnovu brojki ne mogu biti siguran da je on upgrade u odnosu na Vidovića. — marcio amoroso

Ponavljam igrackom kvalitetom sigurno nije ali ulogom bi mogao biti bolji fit za momcad i samim time vise donjet na terenu nego vidovic, sto sistemski (lakse ce svima biti igrat) sto individualno (kao bolji fit i sam ce bit bolje iskoristen u takvoj ulozi). Ovo je sve naravno uvjetovano da ga je jakir profilno dobro izabrao i da ovaj uspije donjet to sto jakir zeli.

meni inače hype od početka oko hoxhe nije jasan. premalo je tu argumenata dosad. ali kao što kažeš dao Bog da nas iznenadi i demantira. Vidovića bi otkupio jer je talentiran igrač , gol igrač, polivalentan, po meni se uklapa u našu priču mladih talenata koje prodamo za +15 mil za koju godinu... ali čisto krilo nije i to se vidi. ne mogu prežaliti malog stojkovića koji je u onoj jednoj tekmi i 20ak minuta pokazao baš puno. baš peh .

(Oni koji pišu na temi izbora sve to dobro znaju pa pišem ovdje da "dohvatim" čovjeka ili dva više. Da možda potaknem kojeg dinamovca.)

Ne moraju svakoga zanimati izbori u Dinamu, a da bi se zvali dinamovcima. Niti bi svi trebali misliti da je demokracija najbolji način za upravljanje nogometnim klubom. Da to razjasnimo odmah na početku i izbjegnemo kasnije nesporazume.

Ni parlamentarni izbori ne zanimaju svakoga niti bi se svi složili s konstatacijom da je demokracija najgori oblik vladavine, ali najbolji od onih koje smo isprobali (parafraziram slavnu Churchillovu).

A bome niti ovaj tekst što nastaje nema ambiciju biti zagovarački spram bilo kojeg oblika upravljanja našim klubom. Bit će možda i takvih tekstova, ali ovaj nije taj.

Izbori su tu, konačno su tu, jer je Dinamo udruga građana.

Možda neki budu nezadovoljni ishodom pa ubuduće odustanu od sudjelovanja na izborima (nije logično, ali ljudi nisu posve i samo racionalna bića), možda klub nekad postane drugačije ustrojen, možda se donese drugačiji statut udruge pa bude drugačiji koncept izbora, možda se izbori pokažu sjajnim mehanizmom za mijenjanje kluba nabolje pa ubuduće budu masovniji nego prvi, ali što god da se dogodi - nijedni izbori neće biti kao ovi. Nijedni drugi neće biti – prvi, nijedni drugi neće biti iz kategorije „gdje si bio 2024.?“.

Ovo su, dragi moji dinamovci, identitetski izbori.

Kao što referendum o neovisnosti Hrvatske nije bio samo davanje odgovora na postavljeno referendumsko pitanje, kao što prvi demokratski izbori u Hrvatskoj nisu bili samo zaokruživanje prvih stranaka, tako izlazak na prve demokratske izbore u Dinamu ne odgovara samo na pitanje „koga smo izabrali“, nego „tko smo?“.

Izbori pred nama nisu savršeni, ni formom ni okolnostima, ni pravilima, vjerojatno ni „ponudom“ i koječime drugim, ali su prilika da svojim činom samosvjesno i ponosno kažeš - „Ja sam dinamovac!“.

Još jednom ću ponoviti, ne znači da nisi ako te (iz više ili manje objektivno otežavajućih okolnosti) tamo ne bude, samo kažem da je ovo jedinstvena, da ne velim „povijesna“ šansa da to (po)kažeš „svima“, sebi ponajprije.

Svaki dan si dinamovac, kao što si svaki dan (po svom identitetu, ne praksi), na primjer, Hrvat, znanstvenik, gamer, pripadnik generacije X/Y/Z, planinar, katolik, sportaš, ultras, ali ne iskazuješ pripadnost ovim identitetima svaki dan niti jednakom učestalošću, a niti su ti jednako važni.

Važnost pojedinih identiteta varira od čovjeka do čovjeka pa isto vrijedi i za dinamovce. Nije svakome jednako važno biti „dinamovac“, a nemamo niti jednostavan i jednoznačan zajednički nazivnik.

Znamo, ipak, barem okvirno što radi ultras, što je potrebno raditi da bi se netko zvao planinarom, znanstvenikom, što Hrvata čini Hrvatom. Uz sva različita shvaćanja i nijanse.

„Ja sam dinamovac!“ je dolazak na Dinamove utakmice, „ja sam dinamovac!“ je članstvo, „ja sam dinamovac!“ je kupovanje Dinamovih suvenira, farbanje zidova u Dinamove boje i simbole, šal oko vrata, značka ili bedž na košulji, tetovaža i još bezbroj drugih znakova, poteza, činova, radnji.

„Ja sam dinamovac!“ je uostalom, i pisanje na forumu Zona Dinamo.

Izlazak na ove, prve izbore u našem klubu, takav je čin, a po meni trenutno možda i važniji od svih ovih nabrojanih (kao i onih nespomenutih).

Ne mjerim dinamovštinu nikome niti propisujem kriterije drugima. Netko ga samo „nosi u srcu“, netko radi sve od ovog nabrojanog i još desetke drugih stvari koje nisam spomenuo. Ni svojim ženama/djevojkama/djeci/roditeljima ne govorimo svi jednako često „volim te“ niti to pokazujemo na jednak način.

Dinamo nam je, međutim, zajednička ljubav.

Svađali smo se s njime, mirili, neki su se bili i „privremeno odselili“ pa se počeli barem povremeno viđati s Dinamom, neki su zaljubljeniji nego ikad prije, neki ga „ne mogu vidjeti“, ali ga „špijaju“ po društvenim mrežama, neki najviše vole njegovo plavetnilo, a drugi slavnu prošlost, neki su mu izmaštali budućnost, neki ga vole baš takvog kakav jest, neki bi da je bolji i da „rastemo zajedno“, neki vole njegovu moć, a neki prkos i otpor, neki vole samo njegove pobjede, nekima su ga baš porazi urezali pod kožu, nekima je centar života, a drugima su povremeni susreti dovoljni, neki su ga upoznali u kolijevci, drugi kao zreli ljudi, neki u njemu vide i vole i druge svoje ljubavi (Zagreb, Hrvatsku..), nekima je zaseban i od svega poseban.

Kako god ti govorio ili pokazivao „ja sam dinamovac!“ i zbog čega god da ga ti volio, koliko god i kakvo god ti vrijeme proveo s njim, već ovisno o trajanju svog života i trenutku upoznavanje s njime, na bezbrojnim zajedničkim susretima na stadionu ili mu tek pišući online ljubavna pisma s preporukama za pojačanja, znaj da će te taj Dinamo trebati na dan izbora.

Ne zato što će tvoj glas presuditi, ne zato jer postoji samo jedan ispravan put, ne zato jer nemaš pravo biti zaokupljen nečim drugim i ne zato jer nemaš pravo voljeti ga na svoj način, nego zato što u svakom odnosu postoje oni trenutci kad želiš, kad ako ikako možeš, moraš biti uz onoga koga voliš i kad mora biti jasno da mu pripadaš.

Da si tu i da mu kažeš – evo me, bit će bolje, obećavam ti.

Ja sam dinamovac. Takvi su to izbori.

jebemti da se najezis.
SVI NA IZBORE

Prvo lajkam onda čitam, bravo @Neki tip !!

Daj mi samo ovakve tekstove! :strong:

Gledam sad ove storye sto su objavili na sluzbenoj stranici.Jeli samo meni nenormalno da klub poput Dinama pripreme odraduje na doslovno njivi od igralista??

Pa pripremaju se za travnjake HNL-a :smile: