Već neko vrijeme najavljujem temu na koju me potaknulo par rasprava na Zoni - o imenu kluba (GNK ili NK), o veličini stadiona (spominjalo se valjda sve u rasponu od 5 do 35 000), o razlozima (ne)dolaska na utakmice (komfor, ekipa, uprava, atmosfera, manjak napetosti itd.), o Komnenu Andriću (nekima samo nedovoljno dobar, nekima se ne uklapa u identitet kluba iz drugih razloga), o ljubavi prema Dinamu (zašto volim Dinamo), odnosu prema nogometu kao sportu, o serijalu Kvart priča, reprezentaciji i sigurno još poneka..

Kako god bilo, ono o čemu razmišljam je pitanje identiteta. I kluba i vas/nas kao navijača. Što je Dinamo kao klub i tko smo mi, njegovi navijači (ima nas odasvud, svih razina obrazovanja, primanja, svjetonazora, obiteljskih statusa i „backgrounda“)? Tema se samo dijelom ukrštava s onom „zašto volim Dinamo“. Tamo smo svi više-manje pisali o emocijama, kao što i priliči kad je u naslovu riječ „volim“. Međutim, ovdje bih volio da tema bude usmjerena racionalnije, s manje emocija i priča o tatinom koljenu, legendarnom golu, porazu, pobjedi, pivu i frendovima (ta tema je super, da se razumijemo, s guštom sam na njoj ostavio svoj post).

Više me ovdje zanima - što je za vas Dinamo..? Onako, kad malo razmislite.

Kakav je to klub? Kakav bi trebao biti? Što on predstavlja za tebe? Je li riječ o gospodskom i građanskom klubu? Ili svenarodnom, pučkom? Je li to najzagrebačkiji klub pa se BAŠ ZATO s njime poistovjećuješ? Ili je on prije svega veliki hrvatski klub, još od „onih“ vremena, simbol hrvatstva? Je li on jednostavno najkompetitivniji klub u gradu i zemlji, a ti voliš nogomet i voliš pobjednike? Ili baš obrnuto, to je za tebe klub naviknut na neuspjehe, a preodređen za uspjeh „jednog dana“ pa se lako s njime poistovjećuješ? Je li to klub zagrebačkih radnika, da ne kažem proletera, s rubova grada? Ili se u njemu mogu pronaći i dečki sa Šalate?  Treba li imati šahovnicu u grbu ili je malo bijelo d na plavoj podlozi (sa zvijezdom?) njegov idealan, savršen simbol? Pripada li klub onima koji ga bodre svakoga vikenda ili svima koji ga vole (ili samo simpatiziraju) izdaleka? Treba li Dinamo uopće težiti tome da bude „najzagrebačkiji“, „najhrvatskiji“ ili možda za nekog i „najkatoličkiji“ klub ili mu cilj treba biti postati veliki, internacionalan klub s navijačima (i) u Kini? Puno ljudi poznajem koji Mamića ne mrze toliko zbog lopovluka, koliko „čobanluka“, odnosno poseljačenja kluba, njegova imidža, identiteta.. Ima li nešto u tome? Jesu li Dinamo, da nastavim, i njegovi navijači s trubama na PAOK-u? Uostalom, neki Dinamovi navijači Mamića i vole (molim da se tema ne pretvori u obračune, vrijeđanje i iščuđavanje (tipa, kako takvi mogu reći da vole Dinamo) i slično – to da ga neki vole je samo činjenica koju naglašavam da bih istaknuo, i u tom pogledu, heterogenost navijačkog tijela). Je li Dinamo simbol otpora, slabijih, marginalnih ili moći, mainstreama i uspjeha? Je li Dinamo tek zgodan okvir, dobar povod za putovanja i zafrkanciju s ekipom? Ono, tu je Dinamo, ali mogao je biti i Zagreb (bilo je takvih upisa). Mislite li da za Dinamo navijaju ipak više desno orijentirani pojedinci (većinski) ili smo presjek društva?

Je li Dinamo sve što sam nabrojao i još puno toga i baš zato je tvoj?

Nema ničega samog po sebi racionalnog, logičnog i očitog da trošimo svoje vrijeme, novac, živce, emocije, suze, na 11 tipova koji nose, eto neki amblem na prsima i naganjaju loptu. I za to su još jako dobro plaćeni. Radimo to zbog toga što u tome nešto pronalazimo.. neki dobar provod, neki dio vlastitog identiteta. Sa sto nijansi između.

Nekima je Dinamo usputna zabava, nekima (pre)važan dio života.  Ali, svima koji ga prate, gledaju (makar i samo na TV), čitaju o njemu, nadaju se uspjesima, kupuju suvenire (originalne ili na placu), pišu po forumima, skandiraju, pjevaju, Dinamo nešto predstavlja i imaju određenu sliku o tom klubu, o njegovim simbolima, prošlosti, sadašnjosti, budućnosti..

Nijedno pitanje nije postavljeno da bi prozivalo, ukazivalo, osuđivalo ili ograničavalo. Niti da bi se za njega uhvatili i baš o izoliranom pitanju i primjeru krenuli raspravljati..  Drugim riječima, ne očekujem odgovore na a, b, c, d… Uostalom, na puno se pitanja niti ne da egzaktno odgovoriti, bez relevantnog uzorka i istraživanja. Pitanja su tu, samo neka od još „50“ koja sam mogao postaviti, da bi potaknula postavljanje novih pitanja u glavi i cjelovite odgovore u obliku postova na forumu.. 

Ono čemu se nadam je zanimljiva rasprava o tome što jest Dinamo i tko smo to mi, njegovi navijači? Ili, da preformuliram, imamo li što zajedničko, osim Dinama?  :)