• Neki tip sa Zapada
    5.6k
    Već neko vrijeme najavljujem temu na koju me potaknulo par rasprava na Zoni - o imenu kluba (GNK ili NK), o veličini stadiona (spominjalo se valjda sve u rasponu od 5 do 35 000), o razlozima (ne)dolaska na utakmice (komfor, ekipa, uprava, atmosfera, manjak napetosti itd.), o Komnenu Andriću (nekima samo nedovoljno dobar, nekima se ne uklapa u identitet kluba iz drugih razloga), o ljubavi prema Dinamu (zašto volim Dinamo), odnosu prema nogometu kao sportu, o serijalu Kvart priča, reprezentaciji i sigurno još poneka..

    Kako god bilo, ono o čemu razmišljam je pitanje identiteta. I kluba i vas/nas kao navijača. Što je Dinamo kao klub i tko smo mi, njegovi navijači (ima nas odasvud, svih razina obrazovanja, primanja, svjetonazora, obiteljskih statusa i „backgrounda“)? Tema se samo dijelom ukrštava s onom „zašto volim Dinamo“. Tamo smo svi više-manje pisali o emocijama, kao što i priliči kad je u naslovu riječ „volim“. Međutim, ovdje bih volio da tema bude usmjerena racionalnije, s manje emocija i priča o tatinom koljenu, legendarnom golu, porazu, pobjedi, pivu i frendovima (ta tema je super, da se razumijemo, s guštom sam na njoj ostavio svoj post).

    Više me ovdje zanima - što je za vas Dinamo..? Onako, kad malo razmislite.

    Kakav je to klub? Kakav bi trebao biti? Što on predstavlja za tebe? Je li riječ o gospodskom i građanskom klubu? Ili svenarodnom, pučkom? Je li to najzagrebačkiji klub pa se BAŠ ZATO s njime poistovjećuješ? Ili je on prije svega veliki hrvatski klub, još od „onih“ vremena, simbol hrvatstva? Je li on jednostavno najkompetitivniji klub u gradu i zemlji, a ti voliš nogomet i voliš pobjednike? Ili baš obrnuto, to je za tebe klub naviknut na neuspjehe, a preodređen za uspjeh „jednog dana“ pa se lako s njime poistovjećuješ? Je li to klub zagrebačkih radnika, da ne kažem proletera, s rubova grada? Ili se u njemu mogu pronaći i dečki sa Šalate?  Treba li imati šahovnicu u grbu ili je malo bijelo d na plavoj podlozi (sa zvijezdom?) njegov idealan, savršen simbol? Pripada li klub onima koji ga bodre svakoga vikenda ili svima koji ga vole (ili samo simpatiziraju) izdaleka? Treba li Dinamo uopće težiti tome da bude „najzagrebačkiji“, „najhrvatskiji“ ili možda za nekog i „najkatoličkiji“ klub ili mu cilj treba biti postati veliki, internacionalan klub s navijačima (i) u Kini? Puno ljudi poznajem koji Mamića ne mrze toliko zbog lopovluka, koliko „čobanluka“, odnosno poseljačenja kluba, njegova imidža, identiteta.. Ima li nešto u tome? Jesu li Dinamo, da nastavim, i njegovi navijači s trubama na PAOK-u? Uostalom, neki Dinamovi navijači Mamića i vole (molim da se tema ne pretvori u obračune, vrijeđanje i iščuđavanje (tipa, kako takvi mogu reći da vole Dinamo) i slično – to da ga neki vole je samo činjenica koju naglašavam da bih istaknuo, i u tom pogledu, heterogenost navijačkog tijela). Je li Dinamo simbol otpora, slabijih, marginalnih ili moći, mainstreama i uspjeha? Je li Dinamo tek zgodan okvir, dobar povod za putovanja i zafrkanciju s ekipom? Ono, tu je Dinamo, ali mogao je biti i Zagreb (bilo je takvih upisa). Mislite li da za Dinamo navijaju ipak više desno orijentirani pojedinci (većinski) ili smo presjek društva?

    Je li Dinamo sve što sam nabrojao i još puno toga i baš zato je tvoj?

    Nema ničega samog po sebi racionalnog, logičnog i očitog da trošimo svoje vrijeme, novac, živce, emocije, suze, na 11 tipova koji nose, eto neki amblem na prsima i naganjaju loptu. I za to su još jako dobro plaćeni. Radimo to zbog toga što u tome nešto pronalazimo.. neki dobar provod, neki dio vlastitog identiteta. Sa sto nijansi između.

    Nekima je Dinamo usputna zabava, nekima (pre)važan dio života.  Ali, svima koji ga prate, gledaju (makar i samo na TV), čitaju o njemu, nadaju se uspjesima, kupuju suvenire (originalne ili na placu), pišu po forumima, skandiraju, pjevaju, Dinamo nešto predstavlja i imaju određenu sliku o tom klubu, o njegovim simbolima, prošlosti, sadašnjosti, budućnosti..

    Nijedno pitanje nije postavljeno da bi prozivalo, ukazivalo, osuđivalo ili ograničavalo. Niti da bi se za njega uhvatili i baš o izoliranom pitanju i primjeru krenuli raspravljati..  Drugim riječima, ne očekujem odgovore na a, b, c, d… Uostalom, na puno se pitanja niti ne da egzaktno odgovoriti, bez relevantnog uzorka i istraživanja. Pitanja su tu, samo neka od još „50“ koja sam mogao postaviti, da bi potaknula postavljanje novih pitanja u glavi i cjelovite odgovore u obliku postova na forumu.. 

    Ono čemu se nadam je zanimljiva rasprava o tome što jest Dinamo i tko smo to mi, njegovi navijači? Ili, da preformuliram, imamo li što zajedničko, osim Dinama?  :)
  • Bosna86
    5.2k
    Dinamo je odraz slobode i prkosa, a navijaci Dinama ljudi koji razmisljaju izvan zadanih okvira drustva.
  • BluePhone67
    2.7k
    Toliko toga je napisano i opsirno, da ne znam sto da napisem i od kud da krenem. Kada se zakotrlja prica, budem mozda bio pametniji, pa cu napisat koji redak kada si se vec potrudio oko samog uvoda.
  • Neki tip sa Zapada
    5.6k
    pusti opširnost mog uvoda, on je takav samo da bi se što veći dio u njemu prepoznao i potaknuo na pisanje..
    Nije da se očekuje da se svi osvrnu na sve elemente uvoda, već samo napišeš što je Dinamo za tebe? U simboličkom smislu? I što (misliš da) dijeliš s Dinamovim navijačima? Osim ljubavi prema Dinamu. :)
  • thomas22
    86
    Od 9.godine zivota sam zaluđen dinamom i nogometom i tako već 32.godine, iz dana u dan mi je dinamo dobro jutro, dobar dan i laku noć! Dinamo mi je uz obitelj sve!
  • Neki tip sa Zapada
    5.6k
    ok, ali zašto? Dao si (vrlo) emotivan odgovor, što je u redu, ali emocije prema Dinamu dijelimo svi ovdje.. Ono što nas (možda) razlikuje je slika koju imamo o Dinamu i njegovim navijačima. Kako ti vidiš Dinamo? Ne što osjećaš prema njemu. Što Dinamo za tebe predstavlja? Identitetski, simbolički..
  • Cosey
    219
    Odlična tema.
    Također, napišem nešto kada artikuliram misli jer Dinamo, njegova povijest, njegov identitet, ali i moj odnos prema njemu je složen.
  • Stihl
    2.1k
    Zanimljivo pitanje. Dinamo je zagrebački i hrvatski simbol i identitet, ponos svih nas, otpor i trn u oku onom bivsem sistemu, samim time kaj vuce tardiciju Građanskog. Naš domaći klub s kojim povezujemo Zagreb i purgerski identitet na kaj smo ponosni. Dinamo je tu da bi rivalima pokazao da smo i mi tu, da smo na braniku grada, jer zbog Dinama i postojimo.
  • platini
    229
    Dinamo je za moju obitelj bio simbol otpora komunističkoj i jugoslavenskoj vlasti, simbol hrvatstva. Dinamo je simbolizirao i ostatke ostataka one stare građanštine i gospoštine koja je većinom počišćena iz Zagreba 45-e. Mamićev seljakluk smeta baš zato jer Dinamo nikad nije bio ko Zvezda i Hajduk narodni (kako si oni tepaju, zapravo seljački) klub koji doveze magarca na tartan stazu prilikom proslave naslova i čiji navijači kolju pivca (pijetla) na tribinama kad se igra sa Tottenhamom. Dinamovi navijači su u fraku i sa šeširom dolazili na stadion dok su ovi klali pivce a ovi drugi bili nazivani ciganima (sigurno ne zbog otmjenosti). Zato je Mamić i dan danas popularniji (''da je nama jedan Mamić'') među hajdukovim i zvezdinim navijačima nego među dinamovim.

    Danas nema tog nacionalnog otpora i zbog toga su se (uz još 10 razloga) dijelom izgubili navijači. Nemaš više šta protiv Belupa iskazivati nacionalni otpor. Bode vlast i dalje u oči i Stepinac i hrvatske zastave sa bijelim poljem i nepodobne pjesmice i još mnogo stvari ali sve je to na manjoj razini. Dinamo je danas ipak samo nogometni klub ali važno je održavati taj domoljubni štimung jer se nikad ne zna kada će opet Dinamo postati aktualan kao neki simbol.
  • Neki tip sa Zapada
    5.6k
    Nije u redu da od vas tražim odgovore na moj uvodni post, a da i sam pritom ne napišem kako ja to vidim. :smile:

    Pa evo, da vas potaknem dodatno..

    Za mene je Dinamo jedan od najvažnijih simbola moga grada. Grada u kojemu sam rođen i odrastao, u kojemu živim i u kojemu su se rodili moj otac, djed, pradjed, moji sinovi.. Nogomet i Dinamo sam zavolio uz oca pa sam prvenstveno preko njega i doživio klub, njegov identitet i važnost.

    Istovremeno, on je i za mene, kao i za neke forumaše koji su dosad pisali, i simbol pripadnosti mom narodu. U Zagrebu biti Hrvat nije neki izazov. :smile: Ni sad ni prije. Ali, u kraju odakle je moja majka, drugačija je (bila) priča.. i zato sam s te strane moje obitelji poprimio doživljaj Dinama i kroz tu nacionalnu prizmu.

    Sviđa se i meni stari grb Dinama, na plavoj podlozi i s malim bijelim d (onako, čisto estetski), ali mislim da nikad i ni u kojim okolnostima ne bih podržao inicijativu (samo na primjer, znam da ne postoji) da se ukloni šahovnica i da grb bude „kao nekad“.

    Bez obzira na pravnu (ne)sljedivost, u simboličkom smislu za mene Dinamo baštini tradiciju Građanskog (što nije osobito popularan stav, ali ovdje svatko piše svoje viđenje, zar ne..). Ako ćemo mak na konac, pravna sljedivost je upitna i u kasnijim fazama, otkad je Dinamo (opet) samo Dinamo pa nitko ne dovodi u pitanje da je to isti taj – naš klub. I ne mislim se upuštati u rasprave (niti ih želim ovdje poticati) o godini osnivanja. Sigurno je da su jači argumenti na strani 1945., nego 1911., samo želim reći da je klub osnovan 1945. preuzeo isto simboličko i identitetsko mjesto ugašenoga kluba (barem u mojim očima), a meni osobno to je važnije od „papira“.

    Navijače (u širem smislu riječi) Dinama ipak bih teško sveo pod zajednički nazivnik, mimo činjenice da navijamo za isti klub.. Ima nas blentavih, pametnih, ima nas koji nešto o nogometu znamo, ima nas koji nemamo pojma (ali nas to ne sprječava u kritiziranju :brow: ), ima nas Hercegovaca i Bosanaca, ima nas koji preziremo "dotepence", "Bosančerose" i "Hercegovance", ima nas koji pred sobom ključnom vidimo borbu protiv Mamića i ima nas kojima je najvažniji sportski rezultat. Ima nas i kojima je financijski još važniji. Ima nas koji ostajemo i nakon utakmice, plješćemo i kod poraza, ako je bilo borbeno, ima nas koji odlazimo "da izbjegnemo gužvu" čak i u najvećim i najnapetijim trenutcima. Mogu beskonačno..

    Uglavnom, prilično heterogena masa različitih ljudi s kojom mi se stoga ipak nešto teže poistovjetiti, nego s Dinamom kao klubom i simbolom. :smile:
  • platini
    229
    Građanski i taj period....Građanski je ugašen jer je bio trn u oku jugoslavenskim vlastima. Građanski je u to vrijeme igrao hrvatsku ligu dok su neki išli na Vis. Primjetite i kako je tim nekima svaka hrvatska liga neodgovarajuća i nepoštena te je ne treba igrati dok se trofeji iz doba ''poštenog'' JugoDžarovskog'' prvenstva broje kao zlata vrijedni i nitko te trofeje ne dovodi u pitanje. Za mene su Građanski i Dinamo potpuno isti klubovi jer mi srce i logika tako kažu. Kada gledam Velo Misto i kada u jednoj epizodi vidim plave dresove kako u otmjenoj kočiji (i u bijelim rukavicama) izlaze na Stari plac dok ih Brico gađa kamenjima ja tu prepoznajem Dinamo ali nažalost prepoznajem i Hajduk u Brici i ekipi. Nije se puno toga promijenilo. Uostalom, nismo svojevoljno mijenjali ime, navijači su i poslije rata skandirali Građanskom, uzeli smo također plave dresove i gotovo identičan grb, šahovnica je ostala postojeća i još niz stvari kojima se išlo oponirati vlastima. I ja smatram da ne misli manjina kako je Građanski isti klub kao i Dinamo. Mislim da je to većinski stav samo što projugoslavenski mediji (index, jutarnji, večernji itd.) žele obmanuti javnost kao i u većini slučajeva. Ipak je Ajduk njihov klub. Klub koji je toliko bio prilagodljiv svim režimima da nikad nije bio prisiljen mijenjati ime. Zato i žive vječno, ko Jandroković u vlasti.
  • agramZ
    852
    gradjanski je nasa povijest i s tim se vec pojavljuje prvi problem.. neki navijaci Dinama ko najvece seljacine se drze za ime "Gradjanski", sto bi bilo normalno u 50-ima i 60-ima ali danas nikako. Dinamo je izgradio svoj identitet sto se tice kulture i tradicije. postoje pjesme vezano direktno za Dinamo a ne gradjanski. jednostavno moramo ostaviti gradjanski u proslosti.. meni osobno ekstremno smeta to usrano "G" prije NK toliko da mi muka dodje kad ga vidim. za razliku od svih drugih Dinama koji su postojali i jos postoje, nas Dinamo nikad nije bio policijski ili drzavni klub, sto su koliko znam svi "Dinamo" klubovi normalno bili.

    Dinamo je za mene Hrvatska. kada pitas netkog za koga navija i on odgovori Dinamo, sve ti kaze o osobi - sta je i tko je. nema veze u kojoj godini. od 1945 sve dosad je Dinamovac uvijek Hrvat. Dinamo je romantika - onako talijansko-nogometna romantika.
  • platini
    229
    Sigurno da ne treba vraćati ime. Dinamo je 45-e bio komunističko ime ali tokom vremena je to ime postalo itekako prohrvatsko, antijugoslavensko i antikomunističko. Stvar je u tome da se ne trebamo odricati tog perioda kako nam sugeriraju zlonamjernici. Meni se osobno sviđa što je dodan prefiks Građanski iako to mnogi povezuju sa Mamićem, kao ako si za prefiks Građanski onda si za Mamića.
    To su također posebno podmuklo potencirali hajdukovci i mediji. Ja ne vidim vezu između G i Mamića.
  • agramZ
    852
    mamic je 2011 nama nametnuo prefiks gradjanski i s tim je barem meni nekako simbolizirao da je to bas njegov klub. da je Dinamo tada bio clanski klub i da su tada clanovi glasali, mozda, to jest vjerojatno mi i ne bi toliko smetalo, ali nazalost sada je vec prekasno da ikad vise prihvatim taj prefiks.

    kako se tada reklo "Nogometni klub Dinamo Zagreb mijenja ime u Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb želeći naglasiti povezanost sa Građanskim".

    ali zasto? zasto se to toliko "siluje"? sta smo svi neki teski kompleksasi ili nas netko zajebava ili ne znam sta vec.. povijest je povijest.
  • platini
    229
    I Dinamo je nametnuto ime.

    Građanski ne vežem uz 2011. i Mamića nego uz prijeratno vrijeme, legende i slavne dane Građanskog, ali to sam samo ja.
  • Neki tip sa Zapada
    5.6k
    nije ti neki argument.. kao što je platini napisao, i Dinamo je nametnuto ime.. pa smo se s njime identificirali, povezali. Malo je među nama onih koji bi imali koju lijepu riječ za one koji su nam klubu ime dali pa nas to ne priječi da navijamo za njega i utiskujemo mu vlastito značenje i interpretaciju. Građanski kao prefiks ima kontekst kakav ima, ali stvari će se jednog dana promijeniti i taj prefiks možda postati idealna simbioza s poviješću.. osobno, volio bih da bude nekakav članski referendum i da to potvrdimo ili uklonimo (pomirio bih se s obje odluke većine).

    Ali ajde da ne udavimo temu u raspravi koja se već vodila na drugom mjestu na Zoni.
bold
italic
underline
strike
code
quote
ulist
image
url
mention
reveal
youtube
tweet
Add a Comment

Dobrodošli na Forum Zona Dinamo!

Zona Dinamo je Forum na kojem se okupljaju navijači i simpatizeri Dinama, te na jednom mjestu raspravljaju i informiraju se o klubu i svim ostalim stvarima koje imaju poveznicu s našim klubom. Ostali su dobrodošli kao gosti i u skladu s tim trebaju se i ponašati.