-
-
superhik
11.2kDatum je 25.04., a godina 1982. Tamo na cesti Niš-Beograd, pokraj mjesta Velika Plana zaustavio se jedan autobus.
Iz njega su izlazili ljudi međusobno se grleći, držeći ruke u zraku, a ni suze više nitko nije skrivao.
Bili su to Šampioni!
Na današnji dan, nakon što su izgubili utakmicu 3:0 u Nišu od Radničkog, u plavi se autobus probila vijest da je Osijekov igrač Luka Dilber na domaćem terenu zabio dva pogotka i donio pobjedu Osijeku protiv Zvezde. Više nitko, ama baš nitko, ne može spriječiti ono što su generacije Dinamovih navijača pune 24 godine snivale i priželjkivale: Dinamo je prvak!
Ispred tog autobusa, fotoaparatom Zvonimira Milčeca zabilježena je ova fotografija, kao trag u vremenu velikih ljudi nasmijanih lica. Ljudi koji su na mnoga lica tog 25.04. donijeli osmijehe. Ime Dinama upisano na pokalu prvaka nije značilo samo veliku stvar za svakog njegovog navijača ili za grad Zagreb. Bila je to velika stvar za Hrvatsku, za ideju Hrvatstva i hrvatske jedinstvenosti.
Osvajanje prvenstva te 1982. godine bilo je puno više od samog naslova prvaka.
-
-
Krizy
46.5k
GNK Dinamo danas obilježava 112. godišnjicu osnutka, purgerski je klub nastao na današnji dan, 26. travnja 1911. godine pod nazivom Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub da bi 34 godine kasnije na Skupštini 9. lipnja 1945. bio preoblikovan i preimenovan u današnji Dinamo. U međuvremenu je, nažalost, također uslijed političkih mijena, bio primoran još dvaput mijenjati naziv.
Od 9. lipnja 1945. do 26. lipnja 1991. nosio je ime Dinamo, zatim do 24. veljače 1993. HAŠK Građanski, potom sedam godina nastupa pod imenom Croatia, od 14. veljače 2000. nosio je ime NK Dinamo, a 2011. nazivu kluba promijenjen je prefiks u GNK - Građanski nogometni klub. Službeni naziv kluba tako je trenutno GNK Dinamo.
Ideja o osnivanju kluba, dva javna sastanka i osnivačka Skupština... Sve se to zbilo brzopotezno, unutar samo jednoga mjeseca, sve u travnju. Od ideje do realizacije trebalo je tek 17 dana. I tako je 26. travnja 1911. godine osnovan Gradjanski, prvi zagrebački klub koji je oko sebe okupljao sve građane, sve staleže... Bilo je to doba kad su zagrebačkim nogometom vladali HAŠK koji je bio naslonjen na akademsku zajednicu i Concordia, klub srednjoškolske omladine.
Mjesec ranije, u ožujku 1911. godine, u Zagrebu je zaživjela ideja o osnivanju nogometnoga kluba sa snažnim mađarskim predznakom, imena Zagrabi Magyar torna klub. S obzirom na događaje koji su pratili ideju stvaranja mađarskoga kluba, način regrutiranja igrača i razne ucjene uslijedila je žestoka reakcija građana i sportaša Zagreba. Tako je na krilima otpora mađarizaciji osnovan Gradjanski. Otpor, međutim, nije bio usmjeren prema Mađarima kao narodu, već je to bila reakcija na političke ucjene te na samovolju pojedinaca i nekih institucija. Uostalom, upravo su Mađari kasnije snažno utjecali na svijetlu povijest purgerskoga kluba. Među najznačajnijim trenerima bili su baš Mađari. Sredinom 1920-ih Imre Pozsonyi došao je izravno iz Barcelone, koja je i u to vrijeme smatrana jednim od najboljih klubova svijeta. Početkom 1930-ih bio je tu György Gyuri Molnar, a kasnije je tvorac slavnoga naraštaja zagrebačkoga kluba bio znameniti trener Marton Bukovi, nekad slavni igrač Ferencvarosa. Čak je i u novije doba, u premijernoj sezoni Prve HNL, plavi dres nosio plavokosi mađarski vezist Peter Vig.
Pobjede protiv Barcelone u gostima, protiv Liverpoola, dvije protiv Juventusa, brojni zapaženi međunarodni nastupi, a naposljetku i pet naslova prvaka u tadašnjoj Kraljevini SHS/Jugoslaviji etablirali su Gradjanski kao iznimno snažni srednjoeuropski klub.
Gotovo mjesec dana nakon osnutka Građanski je odigrao prvu javnu utakmicu protiv rezervne momčadi HAŠK-a (21. svibnja 1911.), a prva pobjeda novog kluba uslijedila je 25. lipnja 1911. kada su igrači Građanskog sa 6:1 svladali Croatiju. Građanski je svoje prvo prvenstvo, kao i prvenstvo Jugoslavije, osvojio 1923. godine pod vodstvom engleskog trenera Arthura Gaskella, zatim 1926. i 1928. pod vodstvom trenera Imre Pozsonyija te 1937., 1940. i 1943. godine pod vodstvom trenera Martona Bukovija.
Između dva svjetska rata
Klub je između dva Svjetska rata, pod nazivom Građanski, bio najuspješniji jugoslavenski klub s pet osvojenih prvenstava prije nego što je 9. lipnja 1945. odlukom novih vlasti s novom upravom, lojalnom komunističkom režimu, transformiran u Dinamo.
Naziv Gradjanski zabranjen je zato što je asocirao na društvo jedne klase neovisno o paradoksu da je sam klub stvoren baš na suprotnim načelima, na ideji zajedništva svih staleža.
U istom tjednu, u samo pet dana razmaka, prvo je ministar zdravlja, Aleksandar Koharović, raspustio uprave klubova koji su djelovali u vrijeme NDH pa nisu mogli nastaviti s nazivima koji su imali naznake nacionalnog predznaka, da bi potom, u subotu, 9. lipnja bila organizirana Skupština na kojoj je formiran Dinamo.
Sukladno Koharovićevoj odluci “sva pokretna i nepokretna imovina športskih foruma i klubova raspuštenih uprava povjerava se do daljnje odredbe na čuvanje i raspolaganje ZEFIOH-u, Zemaljskom fiskulturnom odboru Hrvatske.“ Brisanje nacionalnog predznaka u praksi je podrazumijevalo da nisu prihvatljivi nazivi predratnih rivala Gradjanskog i HAŠK-a.
ZEFIOH je bio najviši republički sportski forum ujedno ovlašten za tumačenje statusa i kontinuiteta novih i starih sportskih društava. Predstavnik ZEFIOH-a na Dinamovoj skupštini 9. lipnja 1945. godine, Miro Mihovilović, dakle jedini koji je po svojoj funkciji i legitimitetu meritoran suditi o ovoj temi, u razgovoru za Vjesnik eksplicitno je pojasnio: “Dinamo nastavlja kontinuitet Gradjanskog na jednak način kao što je kasnije Croatia nastavila kontinuitet Dinama. Klub je svojedobno promijenio ime u Croatiju, dakle u ime koje su već brojni naši klubovi imali u dijaspori. Tako su se nakon Drugog svjetskog rata natjecali tko će imitirati Ruse. Svaka je politička vlast željela prigrliti taj klub jer je atraktivan, od Austro-Ugarske, preko Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, NDH, SFRJ do danas. Jednako kao što je Croatia nastavila kontinuitet Dinama, tako je i Dinamo nastavio kontinuitet Gradjanskog.“
Skupština je održana 9. lipnja u kino dvorani Zagrebačke električne centrale, a upravo je Gradjanski ondje imao svoju „bazu“, jer je tu bila zaposlena većina igrača purgerskoga kluba. Dinamo je predstavljen kao klub gradskih komunalaca, a u to su doba većina igrača Gradjanskog bili namještenici gradskih komunalnih poduzeća.
Promjene su bile u imenu i ustroju, a Dinamov kontinuitet s Gradjanskim vidljiv je i po istoj boji, stadionu u Koturaškoj, brojnim igračima prve momčadi, ali i juniorima, treneru, brojnim članovima uprave, maseru i cijeloj navijačkoj bazi. Naposljetku, i današnji Dinamov grb osmišljen je još 1969. i službeno prihvaćen godinu kasnije upravo po uzoru na poznati grb iz doba Gradjanskog.
Poratno razdoblje
Crpeći talente većinom iz Hrvatske i Hercegovine, Dinamo je nastavio stazom Građanskoga i odmah zajedno s Hajdukom te srpskim klubovima Crvenom Zvezdom i Partizanom postao članom državne "Velike četvorke". Snagu je pokazao osvajanjem drugog poslijeratnog jugoslavenskog prvenstva 1948. te državnog kupa 1951. Pedesete su također bile vrhunske godine u kojima je Dinamo dva puta bio prvak dok im je 1951. izmaklo prvenstvo unatoč prednosti nad Zvezdom od pet bodova tri kola prije kraja.
Dok je i prije i poslije Drugog svjetskog rata znao zablistati u prijateljskim utakmicama, Dinamo je pokretanjem europskih nogometnih kupova sredinom pedesetih počeo sustavno ostvarivati svoj značajni potencijal na međunarodnom planu, a izvanredne rezultate u Europi je postigao tijekom šezdesetih. Prvo je 1961. dosegnuo polufinale Kupa kupova, potom dvije godine kasnije finale Kupa velesajamskih gradova (danas Kupa UEFA) da bi taj prestižni trofej osvojio 1967. svladavši u finalu tada moćni Leeds United.
Pored međunarodnih uspjeha iznimno uspješne šezdesete donijele su četiri pobjede i dva finala u jugoslavenskom Kupu, ali je u državnom prvenstvu klub čak pet puta ostao na drugom mjestu. Osobito se pamti razočaranje iz sezone 1968./69. kada je Dinamo opet imao pet bodova prednosti ispred Crvene Zvezde, ali je nizom posrtaja po provincijskim terenima tu prednost prokockao da bi na koncu završio drugi. Razlozi nemogućnosti osvajanja prvenstva sigurno se ne mogu objasniti samo sportskim pa ni psihološkim faktorima već i strateškim političkim odlukama pristiglima iz Beograda.
Sedamdesete su, bez ijednog trofeja, bile sušno razdoblje s dva poraza od Hajduka u finalu Kupa te s dva druga mjesta u prvenstvu. Unatoč manjku titula Dinamova popularnost bila je golema te su Modri redovito bili pri vrhu po prosječnoj posjeti stadionima. Najbliže je tituli prvaka Dinamo došao 1978/1979. pod vodstvom Vlatka Markovića. Dapače, po važećim je propisima osvojio najviše bodova, no Nogometni je savez pogazio vlastite propise i naslov dodijelio Hajduku. Tada je Savez odbio Dinamu pripisati dva boda iz susreta protiv Rijeke koja je sa suspendiranim Edmondom Tomićem u momčadi u prvom kolu 1978./79. pobijedila s 2:1. U skladu s propisima, Savez je isprva registrirao utakmicu rezultatom od 3:0 za Dinamo, no u proljeće 1979. poništio je vlastitu odluku i omogućio Hajduku da postane prvak zbog bolje razlike pogodaka.
Napokon, tri godine nakon tog skandala, Dinamo se napokon domogao četvrtog poslijeratnog naslova prvaka. Podvig je 1981./82. ostvarila momčad pod vodstvom Miroslava "Ćire" Blaževića, kasnijeg hrvatskog izbornika, koji je u Maksimir unio duh pobjede. Uspjehe je pratila navijačka euforija.
Dinamo je u to doba imao 42.000 pretplatnika te je po tom kriteriju, iza nedostižne Barcelone čija je masa članova prelazila brojku od 100.000, bio na drugom mjestu u Europi. Nažalost, "Ćirina" čarolija nije trajala dugo te je bila dostatna samo za još jedan jugoslavenski kup, 1983. godine. Nakon tog pothvata idućih nekoliko sezona Dinamo je proveo ispod mjesta koja vode u europske kupove vrativši se u vrh jugo-nogometa tek koncem desetljeća kada je dvaput okončao na drugom mjestu iza tada najjače europske momčadi - Crvene Zvezde.
Od kraja Drugog svjetskog rata do raspada SFR Jugoslavije 1991., zagrebački su plavi skupili četiri ligaška naslova i sedam kupova.
Samostalna Hrvatska
Od osamostaljenja Hrvatske 1991., Dinamo je izrastao u vodeći klub države, najuspješniji na području bivše Jugoslavije i Jugoistočne Europe.
Samo je dva puta u modernoj Hrvatskoj naš klub završio prvenstvenu sezonu niže od trećeg mjesta, 1992. i 2005., a u prvih je 11 sezona deset puta nastupio u finalu kupa.
Pod nazivom Croatia, Dinamo je u devedesetima osvojio pet prvenstava i četiri kupa, a seriju je nastavio i nakon povratka starog imena 14. veljače 2000.
Osobito je uspješno bilo razdoblje između 1996. i 2000., kad su modri osvojili pet uzastopnih naslova i tri kupa, a drugo je zlatno doba bilo između 2006. i 2018. kada je Dinamo osvojio 12 naslova prvaka Hrvatske pri čemu 11 zaredom.
Dinamo je u domaćoj ligi postigao rekorde koji će teško biti srušeni. Pod vodstvom Otta Barića u sezoni 1996./97. ponio je titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka, no na desetgodišnjicu tog pothvata, s Brankom Ivankovićem kao trenerom, zabilježio je još blistaviji rezultat: 92 od mogućih 99 bodova uz 30 pobjeda u 33 kola. Od 14. kola sezone 2006./07. do 8. kola 2007./08. nanizao je 28 uzastopnih pobjeda u 1. HNL, a između ožujka 2006. i veljače 2008. 29 pobjeda zaredom na domaćem terenu. S takvim dostignućima, Dinamo je tada bio statistički najuspješnija momčad u europskom nogometu.
Na međunarodnom planu modri su ostvarili niz zapaženih rezultata, uključujući pobjedu nad Partizanom i Grasshopperom od 5:0 (obje 1997.), nad Celticom od 3:0 (1998.), Portom od 3:1 (1998.), Ajaxom od 1:0 (1998.) i 3:2 (2007.), Anderlechtom 1:0 (2009.) i 2:0 (2018.), Villarrealom od 2:0 (2010.), Bruggeom 2:0 (2010.) pa protiv Malmöa 4:1 (2011.), Arsenala 2:1 (2015.), Salzburga 2:1 (2016.), Fernerbahcea 4:1 (2018.), Viktorije Plzen 3:0 (2019.), Atalantom 4:0 (2019.), Tottenhamom 3:0 (2020.), West Hamom 1:0 (2021.), Sevillom 1:0 (2022.), Chelseaom 1:0 (2022.) te neodlučeno bez pogodaka kod Manchester Uniteda (1999.). Osam puta je Dinamo nastupio u grupnoj fazi Lige prvaka (1998., 1999., 2011., 2012., 2015., 2016., 2019., 2022.) i deset puta u ligi Kupa UEFA i Europskoj ligi (2004., 2007., 2008., 2009., 2010., 2013., 2014., 2018., 2020., 2021.). Dinamo je, dakle, 18 puta sudjelovao u skupinama europskih natjecanja pri čemu čak 10 sezona uzastopno. 2018/'19. izborili smo i plasman u osminu finala Europske lige, 2020/'21. plasman u četvrtfinale Europa lige, a 2021/22' 1/16 finala Europa lige.
Od osamostaljenja, Dinamo je osvojio 23 naslova prvaka, 16 kupova i 7 superkupova. Uskoro ćemo, vjerujem, potvrditi i 24. naslov prvaka.
Dinamo je također ključni sportski temelj uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije. U kadru nacionalne momčadi u finalu Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine bilo je čak 14 bivših i tadašnjih Dinamovih igrača pri čemu su desetorica prošli maksimirsku nogometnu školu.
Također, na SP-u 2022. u osvajanju trećeg mjesta u kadru reprezentacije bilo je čak 17 bivših ili tadašnjih igrača Dinama.
https://m.facebook.com/zdinamo/videos/306588586973715/?refsrc=deprecated&wtsid=rdr_0NHTQL6YpDi6t0Zey&_rdr
Sretan 112. rođendan voljenom klubu! -
-
NORTE
12.2kUsusret zadnjoj tekmi dinama u Gradskom vrtu.
Osijek-Croatia, 16.11.1997.
Na ogradi istoka poruka Atletico Madrid.
To je rijedak primjer da netko unaprijed javno podrži strani klub, 9 dana prije prve tekme.
2010. je i Armada tako podržala Villarreal (BBB u bojkotu).
Croatia je tad igrala Kup Uefa (EL), 1/16 finala protiv Atletica.
Prva tekma 25.11., uzvrat 9.12.1997.
4 Srbina tad u Atleticu, trener Radomir Antić, igrači
Rade Bogdanović, Milinko Pantić i Veljko Paunović.
Na treningu Croatie u Madridu na stadionu je bila postavljena četnička zastava koju su BBB oduzeli i spalili na tekmi. -
-
anti190-314
72Mozda neko zna detaljniju pricu oko ove frakcije Gradjanskog? Na wikipediji stoji podatak da je Perška bio u pobunjenicima
"Unatoč sreći i ponosu članova kluba zbog novog klupskog igrališta, upravo je njegova izgradnja financijski iscrpila klub i dovela ga 1929. godine u veliku krizu. Nakon šest iznimno uspješnih godina rada kluba uslijedili su loši rezultati i međusobna optuživanja pa je u rujnu 1929. godine sazvana izvanredna izborna skupština. Zbog nepomirljivih razlika među članovima, skupština je morala biti prekinuta, a klub je ostao podijeljen u frakcije. Nakon pregovaranja oko budućnosti kluba, dio članova je najavio istupanje iz kluba, a dio članova odlučio je osnovati novi Građanski.
Tako je već krajem listopada 1929. godine osnovan Zagrebački građanski športski klub 1911. kojem su pristupili neki od najboljih igrača Građanskog. Stari klub Građanski zatražio je od mjerodavnih službi zabranu korištenja svoga imena u nazivu novog kluba. Nakon višemjesečnog lošeg ozračja koje je nastalo podjelom Građanskog, 12. travnja 1930. godine donesena je odluka Uprave policije kojom se zabranjuje djelovanje pravne osobe Zagrebački građanski športski klub 1911. Time je Građanski 1911. nakon manje od godine dana djelovanja raspušten, a Uprava kluba podijelila je inventar ostalim siromašnim zagrebačkim nogometnim klubovima. Ni nakon te odluke nije došlo do pomirbe frakcija unutar nekad jedinstvenog kluba Građanski pa se niti jedan igrač raspuštenog kluba više nije vratio u matični klub." -
Dobrodošli na Forum Zona Dinamo!
Zona Dinamo je Forum na kojem se okupljaju navijači i simpatizeri Dinama, te na jednom mjestu raspravljaju i informiraju se o klubu i svim ostalim stvarima koje imaju poveznicu s našim klubom. Ostali su dobrodošli kao gosti i u skladu s tim trebaju se i ponašati.