Sretan rođendan Orša :party:

Ovo mu je peta sezona u dresu Dinama.
Svaku je bio najbolji strijelac Dinama gledajući sva natjecanja.

2022./23.: Oršić 13
2021./22.: Oršić 20
2020./21.: Oršić 24
2019./20.: Oršić 21
2018./19.: Oršić 13

Za Dinamo je odigrao 216 utakmica te postigao 91 pogodak uz 40 asistencija.

Natjecanje - utakmica - golova - asistencija
LP: 12-6-1
EL: 30-13-6
LP - kv.: 27-9-4
EL - kv.: 1-0-0

HNL: 132-57-29
KUP: 12-6-0
SUPERKUP: 2-0-0

U 70 europskih utakmica zabio je 28 golova i upisao 11 asistencija.
U domaćim natjecanjima odigrao je 146 utakmica u kojima je zabio 63 gola i upisao 29 asistencija.

Mislave povedi nas do duple krune :strong:

Ovo što ćete pročitati u nastavku spojeno je i obrađeno u jednu cjelinu od nekoliko različitih članaka koji su s vremenom izašli o Oršiću u Sportskim novostima, Večernjem listu, Germanijaku... Obrađeno je i prilagođeno za naše potrebe, naravno uz neke naše dodatke.

Mislav Oršić rođen je u Zagrebu, 29. prosinca 1992. godine.

Odrastao je u Španskom s dvije starije sestre, a lopta mu je odmalena bila najvažnija. Oršić je loptu počeo natjeravati kao 5-godišnji dječačić u Zagrebu, no nekoliko mjeseci kasnije klub je raspustio svoje najmlađe kategorije. Otac ga je nakon toga odveo u Trešnjevku, ali tamo nisu imali tako male uzraste i rekli su mu da zbog toga ne može ostati jer njegovo godište nema skupinu u kojoj može trenirati. Mislav je kući otišao u suzama, a tata ljutit jer nije mogao učiniti ništa povodom toga. Na kraju mu je bilo toliko žao i nakon dva tjedna opet je otišao u Trešnjevku i molio ih da mu prime sina. Pristali su i tako je sve počelo (hvala im na tome)...

S 13 godina pridružio se Kustošiji, da bi onda za 12 tisuća eura prešao u danas ugašeni zaprešićki Inter u kojemu je 2009. upisao seniorski debi, a ujedno i postao najmlađi igrač koji je postigao hat-trick u I.HNL. Karijeru je nastavio u talijanskoj Speziji, pa u Rijeci, ali kod Matjaža Keka nije dobio priliku pa je otišao na posudbu u Celje gdje je igrao fenomenalan nogomet pod trenerskom palicom Simona Rožmana koji ga je 'vratio u život', a slovenski stručnjak jednom je prilikom izjavio kako nije uspio osvojiti naslov prvaka samo zato što je ostao bez njega.

Sljedeća destinacija bila je Južna Koreja, a Rijeka za koju nije odigrao niti minute u nekoj službenoj utakmici dobila je 750.000 eura u ime odštete.

Ono što ostaje 'nerješenim misterijem' to je kako je igrač toliko naglašenih brzinskih potencijala, u ligi gdje je brzina kronično deficitarna, ostao po strani zanimanja naših 'velikih' klubova. Ili kako je isto tako ostao neprimijećen na liniji Rijeka - Spezia... Po nekim pričama Matjaž Kek u Rijeci ga je prekrižio jer je navodno Oršić tih godina imao pokoji 'kilogram viška'.

U Koreji (Jeonnam Dragons) je nastavio u istom ritmu u kojem je stao u Sloveniji pa je uslijedio transfer u kineski Changchun Yatai, da bi se nakon samo šest mjeseci vratio u K-ligu i potpisao za Ulsan Hyundai s kojim je osvojio Kup, ujedno i svoj prvi trofej u karijeri. I, tamo je igrao do 2018. godine kada je došao u Dinamo. Promijenio je četiri različite države, otišao na drugi kontinent, a sve to da bi napokon dočekao poziv voljenog mu kluba... Filmska priča, što god tko rekao.

U vrijeme kada je Hrvatska pisala svoju nogometnu povijesti u Rusiji, čelnici Dinama neosporno su povukli vrhunski potez angažiranjem do tada široj javnosti ne baš poznatog igrača plativši korejskom klubu milijun eura odštete. Iskreno, bili smo malo skeptični po pitanju tog transfera, jer riječ je o igraču koji u europskom i hrvatskom nogometu nije ostavio ozbiljniji trag, koji dolazi iz Koreje i Kine, koji nije baš tako mlad da bi bio perspektivan. Međutim, gledano iz današnje perspektive - najbolje potrošenih milijun eura u povijesti Dinama? Da, kratko i jasno.

Oršić je svoju nogometnu sreću počeo upoznavati u Dinamu s 26 godina. Relativno kasno u hrvatskim uvjetima, gdje su šanse za promociju dobivali golobradi tinejdžeri, među kojima mnogi nisu imali njegov potencijal. No, jedne od vrijednosti tog staloženog momka su skromnost i poniznost. On ne kuka, on je čovjek koji se u potpunosti prepušta službi momčadi, šuti i radi te daje maksimum kad dobije priliku, on se uzda u rad i posljedični učinak na terenu. Tako je pristupio i velikoj prilici da se dokaže u klubu za kojeg je oduvijek navijao.

Kod Nenada Bjelice odmah se izborio za svoju poziciju na lijevom krilu i jednom kad je eksplodirao više nije bilo granica. Odmah u svom debiju protiv Hapoel Beer Sheve postigao je i prvi pogodak. Za anale će ostati njegov hat-trick protiv Atalante i ponavljanje istog kontra Tottenhama Jose Mourinha za eliminaciju Spursa, fantastičan pogodak kojim je Dinamo srušio Chelsea u Maksimiru kao i onaj u 1-0 gostujućoj pobjedi nad West Ham Unitedom u grupnoj fazi Europske lige, poslavši Dinamo u nokaut rundu play-offa.

Vratimo se još malo Tottenhamu kojeg je 'sam' izbacio iz Europske lige hat-trickom kojim je nadoknađen zaostatak od 0:2 iz Londona. Bila je to njegova utakmica života koja je zatresla Mourinhovu trenersku stolicu isto kao što se tresla mreža Huga Llorisa. Njegova utakmica života natjerala je navijače da se okupe pred stadionom i do kasno u noć čekaju svoje junake, njegova utakmica života još jednom je dokazala kako se srce šampiona nikada ne smije otpisati. O njegovoj utakmici života ulica i navijači još će dugo pričati, a on je postao naš heroj. Ne na jedan dan, ne na jedan sat, postao je heroj - zauvijek.

U siječnju 2022. godine bio je na pragu odlaska. Engleski Burnley nudio je deset milijuna eura, no Dinamo je odbio kao i sam Orša koji je odlučio ostati. Tim činom nije ispunio svoju želju za igranjem u Engleskoj, ali svojim ostankom ispunio je želju svih nas koji volimo Dinamo. Ostao je i dalje igrao kao da nije propalo ispunjenje jednog velikog sna. I nije samo ostao, i dalje je ginuo na terenu kao što je radio svaki puta kada na sebe navuče plavi dres.

Tko je najveći igrač Dinama svih vremena? Na to pitanje će vjerujemo svaki Dinamov navijač odgovoriti iz svojeg ugla, s obzirom na vlastite preferencije, sustav vrednovanja sportske 'veličine' i stavke koje on ili ona smatraju bitnijima. Da razjasnimo, jedno je biti najbolji igrač koji je ikada nosio Dinamov dres, a drugo je biti najveći u kontekstu onoga što je dao Dinamu.

Tijekom povijesti Dinamo je imao tri monumentalne generacije; prva je mitska '67., koju su personificirali Štef Lamza, Rudi Belin i Slaven Zambata. Ona druga pripada Ćirinoj 1982., u kojoj su status ikona zauvijek dobili Velimir Zajec, Cico Kranjčar, Snješko Cerin i Marko Mlinarić. Treća pripada 21. stoljeću i toliko očekivanom proboju u europsko proljeće, pripada generaciji Arijana Ademija, Dominika Livakovića i Mislava Oršića.

No, je li pretjerano konstatirati da Oršić spada ne samo među najveće Dinamove napadače svih vremena, već i u kontekst najvećeg igrača uopće? Jesmo li, uopće, svjesni kakvog igrača imamo u najdražem nam dresu, ili će njegova veličina, kao i kod drugih, rasti tek onda kada ode? I kada nastane rupa koju će netko teško zakrpati...

Kroz četiri godine postao najbolji Dinamov euro-strijelac svih vremena i najbolji strijelac kluba tog perioda. Ono što je u tom kontekstu možda još i bitnije jest važnost njegovih pogodaka u ostvarenju Dinamovih uspjeha. U playoffu za plasman u Ligu prvaka zabijao je Young Boysima, Rosenborgu i Bodo/Glimtu. U grupnoj fazi Lige prvaka zabio je šest pogodaka u dvanaest utakmica. U grupnoj fazi Europske lige zabio je pet pogodaka, a u nokaut fazi – osam.

Od 2018. pa do danas Oršić je za Dinamo odigrao 216 utakmica u kojima je upisao 91 pogodak i 40 asistencija. Uz sve to kraj njegova imena stoje četiri naslova prvaka Hrvatske, jedan Kup i dva Superkupa.

Njegova izjava kako 'Nema većeg kluba od Dinama' već je postala kultna i pamtit će se vječno, a tko zna, možda će se jednog dana pamtiti i izjava "Nema većeg Dinamovog igrača od Mislava Oršića".

Jedan je od rijetkih igrača kojem su Bad Blue Boysi u svojoj 36-godišnjoj povijesti skandirali ime.

Odlične igre u Dinamu dovele su ga u krug reprezentacije. Zlatko Dalić pozvao ga je u rujnu 2019. za kvalifikacijske utakmice za EP sa Slovačkom i Azerbajdžanom. Prve četiri minute dobio je upravo u Bakuu i upisao je debi za Vatrene, ali do SP-a u Kataru Oršić se nije previše naigrao za reprezentaciju. No, upravo je na najvećoj nogometnoj pozornici njegovo uzorno ponašanje i kvaliteta igre došla na naplatu. U trenutku kad je pogodio protiv Maroka u utakmici za treće mjesto i broncu na dotičnom prvenstvu (pogodak kojeg je sam proglasio svojim najdražim u karijeri), Oršić je imao 111 minuta odigranih na prvenstvu. Prije ovog pogotka upisao je dvije asistencije - prvu protiv Kanade kada je dodao Majeru za četvrti pogodak, a drugu je ostvario kontra Brazila. Iako je na terenu proveo svega šest minuta, bilo je to dovoljno za asistenciju za gol Petkovića, plus realizacija važnog, četvrtog, a ujedno i posljednjeg jedanaesterca naše reprezentacije.

Dodajmo da je godinu ranije na EURO-u dobio priliku u susretu osmine finala protiv Španjolske, a za odigrane 53 minute upisao je pogodak i asistenciju. Ukratko, Oršić je u 164 minute igre na velikim natjecanjima, do trenutka postizanja pogotka protiv Maroka, upisao dva pogotka i tri asistencije, što bi bilo sudjelovanje u golu svake 33 minute.

Mislav je također postao prvi HNL igrač koji je postizao pogodak na europskom i svjetskom prvenstvu. Nevjerojatan igrač, a još nevjerojatnije zvuči podatak da je na velikom natjecanju debitirao s 28 godina.

Osim što je fenomenalan igrač kojeg krase izvrstan prekid, prodornost, nesebičnost i silovit udarac iz daljine, van terena ostao je i dalje skroman i ponizan kao da sve ovo što smo sad nabrojali nikad nije ostvario. Jednostavnost njegove igre nogometna je poezija, a ulazak s lijeve strane pa udarac u suprotni kut ('suhi list') njegov je 'trade mark' i najjače oružje. Udarac je to kakav nema baš nitko, možemo ga slobodno nazvati - oršićevski! Toliko je tehnički savršen da su ga Kinezi i Korejci pokušali kopirati, radili su analize i poziciju stopala kod pucanja, ali nisu došli ni blizu toga. Lomio je njime već spomenute West Ham, Atalantu, Tottenham, ali i Hajduk, Slaven Belupo i mnoge druge. Englezi su za njega izmislili novu riječ "or-some", što je kombinacija Oršićeva prezimena i engleske riječi "awesome", što u prijevodu znači fenomenalan.

Inače, Mislav je do kadeta igrao na poziciji zadnjeg veznog. Tek u kadetima počeo je ići prema naprijed, prvo kao polušpica, i tek s 18 godina, kada je došao do prve momčadi Intera, počeo je igrati na krilu - nije se pokazalo loše.

Što se tiče njegovog privatnog života, Oršić van terena živi miran obiteljski život sa suprugom Suzanom (zajedno su od tinejdžerskih dana) s kojom se također vjenčao 2018. godine, a koja mu je po svemu očito bila jako dobra godina. Poznato je da svaki gol koji zabije posvećuje svojoj obitelji i ljubi tetovažu na ruci na kojoj je ispisano ime njegove supruge. U izjavama uvijek ističe kako mu je obitelj najveći oslonac.

Došao je tiho k'o na prstima i ušao u legendu.

Sretan rođendan ikono, ostani nam vječno u Dinamu! :strong:

Sretan Rođendan Legendo

Ne znam tko je lik, ali dobro rezonira :lol:

https://www.instagram.com/reel/Cmwa9n6q50p/?igshid=YmMyMTA2M2Y=

Sto metara ispod osam sekundi :strong:

Oršićeva slika i video polusezone

Do prije godinu, godinu i pol, bio sam zagovornik Oršinog odlaska (isključivo zbog njega samoga jer je to zaslužio), no sada mislim da mu je bolje ostati...Savršeno se uklapa u ekipu, kuži se s petkovićem, igra LP/EL...na koncu i 3 banke ima...
Orša ostani!

Jedna stvar mi nikada nije bila jasna. Kako se uopće može zagovarati odlazak najboljih igrača iz bilo kojeg razloga?

Nije usmjereno na kolegu masacusec, čuo sam to previše puta.

Mislim da ne postoji dinamovac koji zagovara odlazak Mislava Oršića iz Dinama. Pa niti najboljih igrača općenito.

Ima nešto "navijača" - trgovačkih putnika koji zbrajaju "milijunčeke" (Olivarijeva riječ, sve jasno valjda), ali kod svih ostalih jako je, jaako velika razlika između zagovaranja odlaska i iskazivanja poštovanja i razumijevanja za nečiju želju, pogotovo onih starijih i najzaslužnijih za sve lijepo proteklih nekoliko godina, da ispune i neke svoje druge snove, osim igranja za Dinamo u punom Maksimiru.

Oršić ima razloga ostati do kraja karijere u Dinamu i osobno se svakako nadam da će tako biti.

Ono što mislim, a što kao stav cini mi se dijeli dio navijača je da ga ne smatram manje velikim i omiljenim ako veli "ljudi, divno mi je u Dinamu, ali ja imam 30 godina.. preko Koreje sam došao u Dinamo i ovdje proveo najljepše godine života. Da, volio bih odigrati koju sezonu u najjačoj ligi svijeta.".

Ulice nikad neće zaboraviti... Hvala na svemu Orša!

Nadajmo se ispadanju Southamptona i brzom povratku Oršića na ljeto.
Hvala na svemu legendo :heart:

Nažalost, o Orši ćemo ubuduće pisati u rubrici ''Bivši igrači i treneri'', ali hvala mu na svemu i nadam se da ovo nije zbogom nego doviđenja bilo u igračkom bilo u nekom smislu nakon karijere. Sretno!

Opet Olivari zbraja i uštede

https://www.germanijak.hr/nogomet/vijesti/gotovo-je-orsic-na-lijecnickom-u-novom-klubu-englezi-ipak-podigli-ponudu/108075

Premalo novca dobiveno a previse kvalitete izgubljeno

Ustedit 3 mil. na nekom tko ti je donio okvirno oko 60-70 mil. je zaista sjajan posao. Orsa sretno, ispuni si zelju, nase snove vec jesi.