ČAČIĆEV LAŽNI ALIBI

Promašena je trenerova priča o učenju i zalogu za budućnost


Porazom na Stamford Bridgeu spustio se zastor na Dinamovu sezonu u Europi. Sam plasman u Ligu prvaka implicira da sezona ne može biti neuspješna. Dinamo se kvalificirao u elitno natjecanje; malo se mučio putem, ali je na kraju uspješno preskočio Shkupi, Ludogorec i Bodø/Glimt te je ušao u Ligu prvaka u kojoj se nije osramotio. Pobijedio je Chelsea u prvoj utakmici, skupio je bod protiv Red Bull Salzburga i upisao je četiri poraza. Međutim, nekako se nameće dojam — a tome je kumovala činjenica da je u natjecanje krenuo s tri boda protiv Chelseaja koja su bila veliki kapital — da je Dinamo mogao proći još malo bolje i da se mogao plasirati barem u Europsku ligu. Tome u prilog govori i činjenica da je osnovni instinkt koji je Ante Čačić pokazao nakon poraza od Milana bio naći alibi.

“Nama je Liga prvaka bonus”, odgovorio je trener na pitanje novinara o tome kako se razvijala utakmica i je li zadovoljan igrom svoje momčadi. “Možemo puno toga naučiti, danas su igrali i mladi. To je zalog za budućnost. U London idemo odigrati dobru utakmicu, pa ćemo vidjeti. Imamo četiri boda u skupini s kvalitetnim ekipama. Rekao sam nakon ždrijeba da smo autsajderi.”

Čačić je povukao neke dobre i neke loše poteze. Prvu utakmicu protiv Chelsea je pripremio odlično i pronašao je način kako biti konkurentan puno jačoj momčadi koristeći njezine mane. Promijenio je formaciju, prešao je na igru s trojicom u zadnjoj liniji i uspješno se prilagodio situaciji na terenu kako bi maksimizirao kvalitete svoje momčadi. Protiv Red Bulla i Milana propustio je napraviti istu stvar, ali pristup koji je Čačić pokazao puno je veći problem od pogrešnih taktičkih odluka.

Brojke su vrlo jasne. Utakmica s Milanom je Arijanu Ademiju bila 60. nastup u Ligi prvaka ili Europa ligi. Dominik Livaković je prije Milana na Maksimiru skupio 44 europske utakmice, Mislav Oršić 42, Bruno Petković 38, Stefan Ristovski 32, a Luka Ivanušec je došao do 24 odigrane utakmice. Čak i mlađi igrači poput Josipa Šutala i Roberta Ljubičića imaju 10+ nastupa u europskim natjecanjima, kao i oni s ruba rotacije poput Dine Perića ili Sadegha Moharramija.

Za usporedbu, u trenutku kada je Milan istrčao na maksimirski travnjak najiskusniji čovjek na terenu je bio Olivier Giroud sa 69 utakmica u Ligi prvaka i Europa ligi. Iza njega je Ciprian Tătărușanu, koji ih je odigrao 53, pa Simon Kjær s 45 nastupa. Nakon trojice veterana je rupa. Prvi idući je Charles De Ketelaere s 22 europska nastupa do Dinama, pa Ante Rebić s 19, a onda idu Sandro Tonali i Theo Hernández s 18 komada. Rafael Leão i Ismaël Bennacer su ih mogli izbrojati 16, Pierre Kalulu 13 i na kraju Matteo Gabbia sa samo četiri europska nastupa.

Jasno je da je u međusobnoj utakmici Milan favorit protiv Dinama. Radi se o klubu koji — prema podacima Deloittea, koji je AC Milan stavio na 19. mjesto najbogatijih europskih klubova — na plaće igrača i struke troši oko 150 milijuna eura godišnje i naravno da na raspolaganju ima sjajne igrače koji su sposobni lomiti utakmice individualnom kvalitetom.

Ukratko, pitanje je li Dinamo mogao bolje ne svodi se na to je li trebao pobijediti Milan, nego je li trebao efikasnije koristiti vlastite kvalitete i je li bilo prostora za bolji nastup. Nametnuti Dinamu imperativ pobjede u Ligi prvaka je nerealno, nepošteno i potpuno promašeno.

Međutim, promašena je i Čačićeva priča o učenju i zalogu za budućnost.

Oršić je za Dinamo u europskim utakmicama zabio 19 golova. Čak šest suparničkih igrača iz početne postave ima manje od 19 nastupa, a tko zna kada će i hoće li uopće doći do 19 golova. O Red Bullu, čiji je prosjek godina u međusobnoj utakmici bio 22,5 ne treba ni govoriti. Ne znači to da je Oršić bolji od Rafaela Leãa ili Hernándeza, pa čak niti od Noaha Okafora, ali znači da ovo nije više onaj Dinamo koji je Čačić vodio u prvom mandatu i koji je u grupnoj fazi Lige prvaka prvenstveno razmišljao o tome da se Alen Halilović izađe igrati s velikim dečkima.

Ovo je Dinamo koji je svoje lekcije već naučio. Ovo je Dinamo koji je u zadnjih nekoliko godina na Maksimiru pobijedio Atalantu, Tottenham, Benficu i Sevillu. Na kraju krajeva, pobijedio je i Chelsea. Ovo je Dinamo s kojim, kako je to rekao Emir Dilaver na početku mandata Nenada Bjelice, “više nema zajebancije”.

Najveći Čačićev problem je što to znaju i igrači.

Osjetili su to; znaju da mogu biti konkurentni i da defetistička priča o zalozima za budućnost, učenju lekcija i bonusima ne stoji. Dinamo nije favorit protiv Milana i vjerojatno nikad neće biti. Nije favorit čak ni protiv Red Bulla, ali ovo je Dinamo s jezgrom momčadi koja je prerasla razinu na kojoj se zadovoljava samo čašću da se nađe na istom travnjaku s takvim društvom. Ovi su igrači Čačićevu impresioniranost Ligom prvaka otresli i sad u nju ulaze s ambicijama.

“Mogli smo više, ja i cijela momčad”, rekao je Petković kada je izašao pred novinare nakon zagrebačke utakmice protiv Red Bulla. “Znat ćemo bolje na čemu možemo poraditi kada napravimo analizu, ali mislim da se Dinamo podcjenjuje i da precjenjujemo svoje protivnike. Mi možemo u Zagrebu igrati sa svima. Možda sam ja u zabludi, ali mislim da imamo kvalitetu.”

Izjava koju je dao Josip Drmić nakon prve utakmice protiv Red Bulla podigla je puno više medijske prašine nego ova Petkovićeva. No, ova je puno važnija: svaki napadač želi igrati i svaki napadač želi da momčad igra ofenzivno, ali ovo što je Petković rekao ima puno dublje konotacije.

Protiv Milana su na travnjak u prvoj postavi izašla šestorica igrača koje je Bjelica koristio protiv Atalante, uz Dilavera i Kévina Théophilea-Catherinea koji su ovaj put ostali izvan sastava, a bili su dio Bjeličine prve postave. U odnosu na pobjedu protiv Tottenhama, u prvom sastavu protiv Milana su osmorica koji su igrali i tog dana, uz Théophilea-Catherinea i Rasmusa Lauritsena koji su iz prve postave preselili na klupu.

Čačić nije nogometna neznalica. Čovjek je dobro pripremio utakmicu protiv Chelsea i napravio je prave taktičke poteze. Možda je još važnije to što je pokazao da zna surađivati sa suradnicima i vrhunac natjecateljske forme je tempirao u vrijeme kraja kvalifikacija i početka natjecanja; Dinamo je sporo krenuo i sad lagano pada, ali je bio maksimalno spreman kada je krajem kolovoza i početkom rujna igrao najvažnije utakmice. Na kraju krajeva, Čačiću prve zvijezde nisu potonule niti su skupo plaćene pričuve ušle u sukobe.

Ali Dinamo s Čačićem nije mogao više od ovoga. Njegov je pristup takav da se zadovoljava time što mu se momčad plasirala u Ligu prvaka i što u njoj igra solidnu ulogu. Njegov prvi instinkt je tražiti alibi, fokus usmjeriti na kritiku i svima dokazati da je on taj koji je bio u pravu.

Dinamo je, kada se podvuče crta, odradio jako solidnu europsku sezonu.

Igrao je Ligu prvaka, nije se osramotio i upisao je četiri boda u konkurenciji koja definitivno nije bila slaba. Međutim, to ne znači da Petković nije bio u pravu kad je rekao da su se podcijenili. Dinamo je u proteklih nekoliko sezona dokazao da može biti hrabriji, drskiji i da je odrastao. Neće biti favorit protiv Milana i nije pošteno da ima imperativ pobjede, ali mora imati imperativ da ide na pobjedu kao što je imao proteklih godina, a ne da lovi alibi.

S takvim pristupom se ni ne može napraviti više od solidnog nastupa i časnog ispadanja.