Odličan tekst s Reddita, rekao bih da savrseno pripada ovdje:

Marton Bukovi rođen je 1903. godine u Budimpešti. Ubrzo se počeo baviti nogometom, da bi 1925. iz lokalnog kluba Ékszerészek prešao u rimski Alba-Audace s kojim je završio na drugom mjestu iza Juventusa, da bi se vratio u rodnu Budimpeštu te narednih sedam godina igrao za najveći mađarski klub Ferencvaros s kojim je osvojio četiri naslova prvaka Mađarske i tri kupa. Posljednje tri sezone svoje igračke karijere proveo je u francuskom klubu Sete koji s kojim je 1934. osvojio prvenstvo Francuske i u ovom trenutku se oni koji ne znaju priču o njemu vjerojatno pitaju kakve ovo sve ima veze s Hrvatskom?

U smiraj igračke karijere supruga Aranka Klein mu je u Budimpešti rodila sina te su odlučili da se on više neće vraćati u Francusku. To je razljutilo vodstvo Setea koje je napravilo sve da mu blokira povratak u Ferencvaros, a ujedno se našao i opakoj birokratskoj zavrzlami zbog koje je pet puta mijenjao putovnicu. U cijelom tom kaosu stigao je poziv Željka Bergera, zagrebačkog poduzetnika i vlasnika te direktora tvornice tekstila "Tibec" u Zemunu, ali još važnije za ovu priču - velikog zaljubljenika u nogomet i bivšeg predsjednika te tada aktualnog tajnika zagrebačkog Gradjanskog, kluba koji je bio preteča današnjeg Dinama.

(Kratka sporedna priča: Željko Berger je, ako već niste shvatili iz prezimena, bio zagrebački Židov. Nakon što su nacisti/fašisti okupirali Hrvatsku i doveli ustaški režim na vlast, tvornica koju je imao mu je oduzeta no on je ostao raditi u njoj kao neophodan stručnjak, što mu je osiguralo kakvu takvu sigurnost. Nažalost, sina Viktora su mu deportirali već dva mjeseca nakon uspostave NDH i on je u pismima molio režim da ga pusti pozivajući se upravo na Gradjanski i promociju Hrvatske kroz međunarodne uspjehe koje je s njim ostvario, no sve je bilo uzalud. Viktor je ubrzo izgubio život (najvjerojatnije u ustaškom logoru Slana na Pagu), a Željku se gubi svaki trag negdje sredinom 1942. Pretužno vrijeme.)

Uglavnom, Marton je prihvatio poziv te 1935. godine postao trener Gradjanskog, uz beogradski BSK tada (a i sve do raspada Kraljevine) najtrofejnijeg i najslavnijeg kluba u državi. Iako je s obzirom na okolnosti malo tko to očekivao, Mađar će se zadržati u Zagrebu sljedećih vrlo burnih 13 godina. Već u drugoj sezoni donio je Gradjanskom četvrti naslov prvaka, tri godine kasnije još jedan, da bi 1940. osvojio i prvo prvenstvo Banovine Hrvatske, a uz to je osvojio i dva Kupa kralja Aleksandra.

Marton Bukovi bio je nogometni vizionar, a njegova taktička rješenja uvela su revoluciju u nogomet te ga se smatra jednim od najvećih taktičara u povijesti nogometa. Ovo nije samo neko tepanje, engleski Guardian je za nejga napisao da je bio "quite possibly the greatest tactical mind football has known". Tih godina nije bilo Lige prvaka i sličnih natjecanja pa su međunarodne utakmice bile posebna sportska poslastica, a on je s Gradjanskim upravo tamo pokazivao svoj trenerski genij i testirao nova rješenja, od kojih je najlegendarnije izmišljanje pozicije tzv. "povučene devetke" (ono što danas igra Messi, npr) i WM formacije. Zagrebački plavi su pobjeđivali mnoge velikane, ali pobjeda nad Liverpoolom 5:1 u Zagrebu je vjerojatno jedna od najvećih u povijesti - ujedno, to je bilo i prvi put u povijesti da je Liverpool izgubio neku utakmicu u kontinentalnoj Europi.

Dolaskom fašističke vlasti, Marton je ostao u Zagrebu te je vodio Gradjanski do dva naslova prvaka NDH, 1941. i 1943. godine. Opet, ako niste već sami zaključili, njegova žena Aranka Klein bila je Židovka, a već sam spominjao kako to nažalost nije bilo najbolje vrijeme za biti Židov ne samo u Hrvatskoj, nego gotovo bilo gdje u Europi. Ipak, s obzirom na njegovu važnost, i ona i dijete bili su sigurni od režima, a i sam Marton je pomogao mnogim Židovima da pronađu spas od ustaške strahovlade. Među njima je najpoznatiji Max Reisfeld, Židov koji je pobjegao iz Beča, a kojeg su s njegovom ženom i djecom tijekom cijelog Drugog svjetskog rata Marton i Aranka skrivali na stadionu i u svome domu.

Padom ustaškog i dolaskom komunističkog režima u Hrvatsku, Gradjanski je zbog sudjelovanja u prvenstvima NDH zabranjen i ugašen, a zamijenio ga je Dinamo. Tako je i Marton Bukovi ubrzo postao trener "novog" plavog kluba kojeg je u prvom pravom klupskom prvenstvu nakon rata (1945. je prvenstvo FD Hrvatske bio sedmodnevni turnir tijekom "fiskulturnog sleta" na kojemu je Hajduk bio jedini nogometni klub koji je sudjelovao, a 1946. je prvenstvo bilo kvalifikacijsko za prvu pravo prvenstvo Jugoslavije) doveo do drugog mjesta, odmah iza beogradskog Partizana predvođenog rođenim Purgerom i kasnije legendom crno-bijelih, a bivšim igračem Gradjanskog kojeg je doveo baš Marton Bukovi, Štefom Bobekom.

Marton će nakon toga, 13 godina nakon dolaska, napustiti Zagreb. Na klupi će ga na par mjeseci naslijediti Mirko Kokotović, bivši igrač i kapetan Gradjanskog/Dinama koji je cijelu karijeru proveo u istom klubu, a njega Austrijanac Karl Mütsch koji će te sezone u Zagreb i Hrvatsku donijeti prvi naslov prvaka druge Jugoslavije.

Nakon Dinama, Bukovi uspješno preuzima budimpeštanski MTK kojeg s kojim u tri sezone osvaja dva naslova prvaka Mađarske i jedan mađarski kup, a nakon MTK postaje trener Ujpesta te izbornik mađarske reprezentacije. Ta reprezentacija tada je bila strah i trepet Europe - legendarna "laka konjica" predvođena još legendarnijim Ferencom Puskasem bila je aktualni olimpijski pobjednik i viceprvak svijeta (u finalu 1954. je vodila 2:0, a zbog preokreta na Zapadne Njemačke na 2:3 ta je utakmica dobila i svoje ime - "The Miracle in Bern"). Bukovi ju je vodio u povijesno teškom trenutku, točno pred Mađarsku revoluciju 1956. godine. Upravo je krajem rujna, netom pred vrhunac revolucije, Bukovi s Mađarskom gostovao na tada novootvorenom Lenjinovom stadionu u Moskvi pred 100.000 ljudi - Mađari su pobijedili 1:0, a to je bilo prvi put u povijesti da je Sovjetski Savez izgubio utakmicu na domaćem terenu (dogodit će se to još nekoliko puta prije raspada). par tjedana kasnije sovjetski su tenkovi izvršili invaziju na Mađarsku, pobili nekoliko tisuća ljudi i ispisali stranice povijesti koje nisu ni malo sportske.

Ipak, naš Marton ostao je još godinu dana izbornik te sa statistikom 6-1-1 napustio nacionalnu klupu i vratio se u MTK, s kojim je uskoro osvojio još jedno prvenstvo Mađarske. Iz MTK odlazi 1960. i senzacionalno se, nakon 13 godina, vraća u Dinamo - tada kao njegov najtrofejniji trener i već međunarodno poznato ime. Nažalost, Dinamo tada nije imao dobru momčad i sezonu 1960./61. završava tek na četvrtom mjestu. Početkom sljedeće sezone Bukovi po drugi put odlazi iz Dinama koji će na naslov prvaka Jugoslavije tada čekati još punih 21 godinu, sve do legendarne 1982. godine, Ćire, bijelog šala, Cice, Zeke i ostalih.

Zadnji klub kojeg će Bukovi trenirati bit će grčki Olympiacos s kojim će u dvije godine osvojiti dva naslova prvaka Grčke, a opet će svjedočiti povijesnom događaju - 1967. je u Grčkoj izvršen državni udar, a na vlast je došla nacionalistička vojna hunta, tzv. "Hunta pukovnika", koja je na kraju i potjerala Martona Bukovija iz Grčke jer su ga smatrali komunistom. Nakon grčke epizode Marton sa 64 godine odlazi u mirovinu, a umire 1985. godine. Grob mu se nalazi u Budimpešti, a njemu se nalazi i replika tribine nogometnog stadiona.

Marton Bukovi je u svojoj igračkoj karijeri osvojio četiri naslova prvaka, a kao trener još njih jedanaest. Sve do danas ostao je najtrofejniji i najdugovječniji trener Dinama s ukupno 4.279 dana provedenih na klupi najvećeg hrvatskog kluba, čak 1.116 više od Miroslava Ćire Blaževića i duplo više od trećeg, Milana Antolkovića. Marton Bukovi je trenerska legenda koja je spletom okolnosti stasala upravo u Hrvatskoj i ako ste došli do kraja ovog podužeg teksta, hvala što ste ga pročitali. Nadam se da ste naučili nešto novo.

Ako je netko na redditu, upvoteajte mu ovo, neka zivi: https://www.reddit.com/r/croatia/comments/wqsjqm/znate_li_tko_je_ovaj_%C4%8Dovjek_pri%C4%8Da_o_martonu/

https://www.zonadinamo.com/discussion/157/marton-bukovi-mađarski-vizionar/p1

U cijeloj ovoj raspravi ovaj dio mi se čini jako važan, a nisam vidio da ste se dosad doticali konkretno ovih događaja. Ako su stvarno postojali zahtjevi članova uprave Dinama '48, '55, '60 i '70 za promjenom/povratkom imena u Građanski, to bi, po mom skromnom sudu, trebao biti jedan od krunskih argumenata da Dinamo = Građanski. — Mr Blue

Iz knjige Svi Dinamovi predsjednici.

Zanimljivo, dakle imamo pisani trag da su postojali pokušaji od strane članova uprave, pa čak i igrača, za promjenom imena puno prije 1991. Šteta što ne piše detaljnjije, ali možda netko iskopa negdje..

Vlasnik materijala
Instagram: dinamozagreb_history :clap:

Intervju Miljenka Smoje, veljača 1986. godine za Tempo.

Neki dan sam išao u Koturašku vidjeti gdje se nalazi onaj stari natpis Građanski na nekoj staroj zgradi ali ga nisam uspio pronaći. Zna li netko ima li tog natpisa uopće a ako ga ima gdje točno?

mislim da je davno uklonjen

Neki dan sam išao u Koturašku vidjeti gdje se nalazi onaj stari natpis Građanski na nekoj staroj zgradi ali ga nisam uspio pronaći. Zna li netko ima li tog natpisa uopće a ako ga ima gdje točno? — Patak

Postoji inicijativa da se na mjestu gdje je igrano napravi maketa stadiona na kojem je igrao Gradjanski, ali iz GNK-a nikako da pošalju zahtjev, a navodno se to od njih očekuje.

Maketa u stilu one makete grada Zagreba u Bakačevoj bila bi vrhunska stvar.

Jutarnji list 12.05.2000.

Originalni statut tj. pravilnik Građanskog iz veljače 1912. godine.

Vjerojatno je bilo već na forumu ranije, ali čini mi se da nije na ovoj temi pa neka stoji tu

"da nije bilo Hercegovaca i njihove upornosti, tko zna kada bismo na Dinamovim utakmicama vidjeli hrvatski barjake" jaka priča

Znam za jednog, tatin rodak uporno nosio zastavu i uvijek problema sa milicijom imao