Katastrofa od teksta.

Samo ovaj tjedan je u gradu nekoliko fenomenalnih koncerata, kaj reći za ponudu koncerata na Tomislavcu, za Advent, u gradu se uvijek nekaj dogadja, postao je i turistički relevantan, a vezano za nogomet svake godine dolaze top europski klubovi igrati natjecateljske utakmice protiv Dinama.

Flaku bi bilo dobro da nekaj pojebe.

Nisam procitao tekst, nemam motiva.

Jel to njemu u Zagrebu dosadno? Ako jest, on je nesposoban. Ljudi na selu se zabave, on u Zagrebu ne moze. Nek se ubije.

Jel to njemu u Zagrebu dosadno — Infinity

Ne da mu je dosadno nego “prije je bilo super, a sad je banana.”

Znači za nostalgičare 80tih nikad dosta spominjanja kak je tada bilo super. U te nostalgičare bih generacijski i ja trebao pripadati i jasno da sam nostalgičan za osnovnoškolskim danima i prvim pa bezbrojnim pohodjenima Maksimira, Doma sportova i Cibone. Pa jasno da sam nostalgičan, ali razumno nostalgičan.

Iako je snimljena cijela serija o tom dobu, a eto baš danas je i koncert i to ispred HNK kao posveta tom vremenu.

Flaku bi bilo dobro da nekaj pojebe. — Mali dioničar

Završena tema. :lol:

Jel to njemu u Zagrebu dosadno? Ako jest, on je nesposoban. Ljudi na selu se zabave, on u Zagrebu ne moze. Nek se ubije. — Infinity

Njemu fali Zagreb njegovog djetinjstva. Jebiga Igore, više nikad nećeš biti dijete. Zahebano.

Ljude cesto hvata nostalgija pri pomisli na djetinjstvo i mladost. Pa i mene vuce nostalgija za djetinjstvom, a to sto sam zivio u selu bez asfalta i s bunarom vode koji ljeti presusi nema veze.

Naravno da sam bio sretan, al bio sam klinac i nisam imao nikakve brige, pa je lako bilo biti sretan, iako sam imao prilicno gadno djetinjstvo kad sad s ovom glavom to sve saberem.

Tad sam vjerojatno bio sretniji, zbog nebrige, al danas mi je sigurno bolje. Bolje je i svima oko mene. Ja danas ne mogu razumjeti da djeca koja zive 10m pjesacenja od skole idu u skolu busom, a imao sam skolske kolege koje su isle pjeske i 45m do lokalne skole, a onda kasnije tih 45m pjeske pa na bus u srednju do grada. I sad da mi neki roditelj kaze da je njemu tad bilo bolje prvo bih mu rekao da posalje dijete pjeske u skolu, pa nek pita to dijete jel mu bolje pjeske ili busom. Naravno da smo se mi smijali i zabavljali dok smo pjesacili, ali mi za bolje nismo znali.

Za 30 godina ce te klince koji idu busom hvatati nostalgija, a to sto se sad s roditeljima je*e sest sati da stigne na more, a sto ce tad stizati za tri sata, to nikom nista.

Jedna stara susjeda koja je živjela u zgradi mojih roditelja imala je 85-90 godina u drugoj polovici 90ih kada sam razgovarao s njom. Pitao sam je naime u kojoj je državi, kada, bilo najbolje i naljepše.. Kada se najbolje živjelo?

Kraljevina Jugoslavija, kralj Aleksandar, bio je njezin odgovor. Toliko o tome. :)

Barišić bi sigurno rekao da je Tutankamonova vladavina bila najbolja.

To su patetični nostalgičari koji uvijek misle da je nekad bilo bolje. Zanimljiva psihološka varka, ne znam po čemu je neko prethodno razdoblje bolje od trenutno osim u slučaju nekih ekstremnih događanja (rat, nepogode itd.), ali to je sve prolazno. Doduše, sigirno postoje iznimke.

Ljudi žive bolje nego ikad, to je statistički lako dokazat, događanja ima kao nikad prije, ne samo u Zagrebu nego općenito (ljetni festivali po Zagorju i Slavoniji, kulturno uzdizanje Šibenika itd. da samo neke u Hrvatskoj nabrojim). O takvim stvarima je suvišno razgovarati.

Razumijem da su ljudi nostalgični za svojom mladosti, ali postavljat se u superiornu poziciju dociranja mladima da je nekad bilo bolje i podučavat ih “ispravnim” ukusima i svjetonazorima je totalno promašeno. Davnih dana je engleski premijer Harold MacMillan ustvrdio da treba biti iskren i priznati da se živi bolje nego ikad. Nakon Drugog svjetskog rata, barem do 60-ih ljudi su znali cijenit blagostanje i prosperitet jer su prije njega živjeli u neimaštini, a i dalje postoje ljudi koji će romantizirati neku prošlost iako u sadašnjosti žive daleko bolje.

Ima u Hrvatskoj još čudaka koji su spremni izjavit da se bolje živjelo u Jugoslaviji. Unatoč tome što je taj mit nekoliko desetaka puta srušen takvi ljudi i dalje vjeruju. Nažalost nerijetko to nadilazi “simpatičnu” nostalgiju i prelazi u toksično pametovanje i ratobornost.

Možda je najzanimljivija nostalgija za selom. Fenomen romantiziranja sela s kojega su svi bježali. Kakva logička kontradiktornost da glava boli od nje.

U ovom članku nije nostalgija problem, nego je problem što netko obrazovan s određenim utjecajem piše takve gluposti. Kako je iznad napisano, takvim stvarima mjesto je u Zakaj volim Zagreb i sl.

Igore, vjeruj nema života od sjećanja...
Kriza srednjih godina, kupi motor.

Ljudi su općenito skloni idealiziranju nekih prošlih vremena, prvestveno jer su tad "živjeli", bili mladi, bezbrižni, nije ih sve boljelo, ali nostalgični su i zato jer potiskuju sve ono loše. Žele sami sebi prikazati kak je upravo u njihovo vrijeme usprkos svemu bila najbolja zajebancija, glazba, kultura, ponašanje ljudi. Pokušavaju si opravdati životarenje ili neostvarenje u sadašnjosti na račun toga kaj su u mladosti bili "frajeri", ili se baš njima karte nisu posložile itd.

Da se vratim na Zagreb u jednom potpuno patetičnom tonu: Zagreb je najljepši uvijek bez obzira na sve okolnosti!

Najbolje mi je kad na slike starog Trga komentiraju da je bio ljepši. Bemti sve bio je ogroman parking i bio je grd ko porez. Ok nije ni sadašnji neka pjesma, koristi se i izgleda kao veliki vašar i ima potencijala da bude ljepši, al sigurno bolje od onog prije na kojem se normalno moglo voziti i parkirati. Da ne govorim da kakve god bile fasade sad po gradu da je u tim boljim i zlantim vremenima bilo još puno gore, sve trošno, staro, prljavo, zapišano. A za vrijeme famoznog novog vala u gradu osim na 2, 3 mjesta nisi imao di ići van, u 10 je sve bilo prazno, a od poteza od ona 2, 3 birca u Masarykovoj je napravljen ogromni mit kao da je to bilo ne znam kaj. Ok imalo je i to vrijeme svoj šarm al čitajući ili gledajući neke stvari (ona šugava serija crno-bijeli svijet recimo) čovjek bi pomislio da je to bila najljepša zemlja na svijetu, s najcool muzikom i ljudima i da je svima teklo med i mlijeko.

ništa nije crno bijelo osim u pjesmi poznatog zagrebačkog benda. Činjenica je da se recimo nekad u Zagrebu nije iz svakog drugog kafića u centru moglo čuti ćirilicu i balkanski provincijalni melos, a novovalna muzika je doista bila kontrapunkt tom vremenu u kojem mnogo toga nije funkcioniralo. Osobno obožavam čitati Tenžerine feljtone o Zagrebu 70ih i 80ih. Nitko nije davao tako britku analizu Grada i ljudi u tom vremenu po meni. Kad se čita vidi se koliko se sve promijenilo, a opet u većini ostalo isto. Isti problemi, iste nade...

Kad smo kod Tenžere i njegovog sjajnog, britkog pera i bezbrojnih slova o Zagrebu i njegovim stanovnicima..

Ne znam koliko mlađi znaju (ok, upitno je i koliko znaju za Tenžeru kao takvog), ali dotični je također "dotepenec" iz BiH, kao i mnogi drugi koji su "ispuzali ispod kamena", "dotepli se sim" i "zagadili lepi, beli Zagreb grad".. :blush:

rođen u Prozoru, Rama. Veći purger i zaljubljenik u Zagreb sa svim svojim pozitivnim i negativnim stranama od mnogih rođenih između Frankopanske i Draškovićeve.

od mnogih rođenih između Frankopanske i Draškovićeve. — Gelipter

Naravno kad se tu broje samo rodjeni kod kuće s obzirom na to da ne postoji radjaona izmedju te dvije ulice.

pitanje je i koliko je krštenih na tom području, ali to nije bila poanta mog upisa. :sweat: