pa i sad ce ok doci - kao priprema za SP, s nekim polunatjecateljskim nabojem. Da se ne ponovi Euro i izlike: "kratko je to razdoblje za uigravanje"...

https://telesport.telegram.hr/kolumne/na-suncu-i-sjeni/oni-hrvati/

Odličan tekst o "božanstvenoj atmsoferi" i povezanim okolnostima.

Odličan tekst o "božanstvenoj atmsoferi" i povezanim okolnostima. — Crusades1986

Upravo pročitao.

Strašno nešto. Te udruge, isforsirana atmosfera, najveći skup indijanaca na jednom mjestu u povijesti itd. Sama činjenica da nema više transparenata navijačkih skupina na tekmama repke dovoljno govori.

S druge strane umirem od smijeha kad vidim da gospođa Ahmetović komentira što se pjevalo jučer.

Frend je dobro odgovorio kad sam mu to napisao: Tko je to?

Dalić izjavio na Novoj tv da se Livaković vraća na poziciju prvog vratara.

Meni je najdraže da se taj jaranluk konačno preselio s Maksimira na poljud tamo gdje i pripada.

Novi sustav?
''Pokušat ćemo s tri braniča, trebat će nam za SP da se jako dobro pripremimo, neće biti puno termina za uigravanje, od Hrvatske moramo očekivati velike stvari, mladi su tu, ali oni ne mogu napraviti rezultat bez ovih starijih igrača.

''Mi smo dosta mijenjali, ali to je bila sila prilika, netko je bio nespreman, netko zbog žutih nije igrao, a sada smo blizu standardnih prvih 11, kao u Rusiji, da se zna tko igra u prvih 11'', kaže Dalić.

Nema više debitanata?
''To je to od igrača za SP, ima nekih iz U-21 da se dokažu za Katar. Neće nitko debitirati, neozbiljno je širiti taj popis, ali ako se netko pojavi, poput Majera, onda ćemo ga zvati.

U reprezentaciji imamo dobru atmosferu, imamo situaciju da jedan Vida i Lovren sjede na klupi… Svi žive za rezultat, taj odnos je vrhunski, tko se bude ponašao loše, tko bude imao loš istup, neće biti u reprezentaciji'', dodaje Dalić.

Istaknuo Kovačića
''Moram istaknuti Matea Kovačića, on je nasljednik Modrića, on treba postati kapetan reprezentacije. On je najveći dobitnik 2021., prvak je Europe, u reprezentaciji igra sjajno, ide prema vrhu, ne može ga se zamijeniti kada je zdrav.''

Modrić ne želi odmarati
''Modrića bih dozirao, ali on to ne prihvaća. On je htio igrati protiv Malte, čak sam ga htio zamijeniti na poluvremenu, a on je htio još igrati. Sreća što ovi mladi mogu od njega učiti. Mlađi će puno brže napredovati uz ove starije poput Modrića, Lovrena, Brozovića...'', govori Dalić.

Promjena na vratima
''Napravili smo promjenu golmana, procijenili smo da je u boljoj formi, ali Livaković je i dalje broj jedan u reprezentaciji, na njemu je da radi i da se nametne ponovno. Nemamo problema s vratarima, Grbić je zaslužio braniti, a Livaković mora još kvalitetnije da ostane broj jedan.''

U dvije rečenice kaže da je livakovic broj jedan, onda da se mora nametnuti i na kraju da mora još bolje da ostane broj jedan.

Jel on zna uopće kaj govori, jer ga toliko petlja ?

Možda misli samo na broj na dresu, a ne poziciju.

HRVATSKA MOŽE

Indijski isusovac i psihoterapeut Anthony De Mello napisao je kako će se čovjeku koji previše razmišlja prije nego što napravi korak dogoditi da će život provesti na jednoj nozi.

Zlatko Dalić nije imao previše toga oko čega bi morao razmišljati. Hrvatskoj je u Splitu na utakmici s Rusijom odgovarala samo pobjeda i ta činjenica je, na neki način, olakšala pripremu utakmice jer je kalkulacije svela na minimum. Uostalom, to se jasno vidjelo na Malti gdje nitko nije dobio poštedu. Luka Modrić krenuo u prvoj postavi usprkos tome što je izlazio iz viroze, baš kao što su na travnjak istrčali i Marcelo Brozović te Ivan Perišić, kojima su prijetili akumulirani žuti kartoni. Svi su krenuli od prve minute, pa ih je Dalić vadio nakon što je u prvom poluvremenu prelomljena utakmica.

Valerij Karpin je bio u drugačijoj situaciji. Ako je s hrvatske strane izostanak kalkulacija bio najbolje vidljiv u Brozovićevu nastupu na Malti, gdje je Dalić riskirao da igrač pokupi karton hvatajući neku kontru — što je, s obzirom na njegovu poziciju i suparnikov stil, uvijek realna mogućnost — i propusti odlučujuću utakmicu, onda je s ruske strane Aleksej Sutormin simbol kalkuliranja. Riječ je o igraču kojeg je Karpin uveo u reprezentaciju i već u drugoj utakmici mu dao kapetansku vrpcu; zbog njega se odrekao Márija Fernandesa kojeg je naprosto prestao zvati. Velika većina dobrih stvari koje je Rusija napravila u zadnje tri utakmice išlo je upravo preko Sutormina.

Međutim, stvar je u tome što je Sutormin zapravo desno krilo. Karpin ga je koristio na desnom beku jer mu je donosio probojnost i dobru ravnotežu u pozicijskoj igri, ali Ruse je u Splitu najprije čekala strateška dilema. Jasno je bilo da će fokus biti na obrani, ali Karpin je prvo sebi morao odgovoriti hoće li taj fokus biti baš toliki da će ostaviti Sutormina na klupi nauštrb obrambeno jačeg igrača, potpuno zatvoriti utakmicu i igrati na jedan bod ili će se braniti, ali s ambicijom da povremeno napadne i pokuša doći do tri boda. Odlučio se na prvu opciju i Rusi su cijelu utakmicu proveli na jednoj nozi.

Dalić je u zadnje tri utakmice definirao okvir igre. U rotiranju igrača i traženja pravih profila za napadačke pozicije došao je do zaključka da Hrvatska igra formaciju 4-2-3-1 u kojoj je Andrej Kramarić prvi napadač sa slobodom kretanja, iza njega se nalazi Mario Pašalić, a na desnom krilu je igrač koji ulazi u sredinu kako bi otvorio prostor za podizanje beka. Protiv Slovačke je taj igrač bio Luka Ivanušec, protiv Cipra Lovro Majer, a protiv Rusije je šansu dobio Nikola Vlašić, ali princip igre je uvijek isti: osloboditi prostor desnom beku i pojaviti se u prostoru između linija koji Pašalić isprazni svojim kretanjem.

Da je Mateo Kovačić bio zdrav, da je Ante Rebić još u reprezentaciji ili da je netko od napadača u životnoj formi, možda bi se Dalić još i premišljao. Ovako, s ovim izborom igrača i imperativom pobjede, odlučio se osloniti na ono što ima.

29 puta s loptom u šesnaestercu

Nije Dalić u tom okviru igre napravio neki revolucionarni taktički koncept niti je definirao nešto vrlo komplicirano. Međutim, riječ je o reprezentacijama. Prostora za uigravanje nečega revolucionarnog ili kompliciranog naprosto nema. Osnovni mehanizam u koji se momčad može pouzdati i unutar kojeg je svima jasno koji je njihov zadatak sasvim je dovoljan da se napravi razlika.

Hrvatska je pobijedila 1:0 iz autogola, ali je napravila razliku.



Josip Juranović je odigrao sjajnu utakmicu. U 75 minuta, koliko je proveo na travnjaku, imao je pet ključnih dodavanja i tri kreirane velike prilike. I to sve na gotovo jedan te isti način. Ovdje vidimo ogledni primjer mehanizma koji dovodi do Juranovićeva centaršuta i prilike. Kramarić se spustio kako bi sudjelovao u izgradnji napada i najistureniji naš igrač je Mario Pašalić (označen strelicom), koji svojom dubinskom kretnjom skuplja stopere te ih odvlači u kazneni prostor. Vlašić je kretnjom prema sredini odvukao beka i oslobodio prostor za Juranovića, a on ima priliku centrirati loptu u kazneni prostor u kojemu su četiri mete.

Isto tako, u ovoj situaciji možemo vidjeti žuto označen ‘meki trbuh’ ruske obrane koji Hrvatska nije do kraja iskoristila. Doduše, Pašalić i Kramarić su imali udarce glavom s peterca koje su morali zabiti, ali Rusija je sustavno ostavljala hrpu prostora ispred druge stative. Matvej Safonov je odličan vratar koji jako dobro kontrolira duge lopte tako da je on branio prostor ispred prve stative. Obojica ruskih stopera su visoki i dobri u skoku, tako da oni relativno solidno brane sredinu. Međutim, rupa se otvarala iza leđa drugog stopera, između ruskog igrača s brojem 3 i igrača s brojem 4. Uostalom, autogol pada točno iz te pozicije. Lopta s lijevog krila leti preko Brune Petkovića i Marka Livaje koji se u petercu bore sa stoperima, pada iza leđa drugog stopera u zonu koju napada Kramarić i bek s daljnje strane gura loptu u vlastitu mrežu.

Tu dolazimo do poante. Je li Hrvatska imala sreće? Nije, jer je 29 puta došla s loptom u suparnički kazneni prostor. Na suparničku polovicu je uspješno prenijela 76 posto posjeda lopte, ali to je više stvar ruske pasivnosti i kvalitete koju imaju Modrić i Brozović u prvoj i drugoj fazi posjeda lopte. Međutim, Rusi su branili kazneni prostor cijelom momčadi, a tu je Hrvatska uvodila loptu u svakom petom napadu.

Ovo bi trebao biti standard

I to je zapravo to. Ako po suparničkom golu pukneš jednom, teško da ćeš pobijediti. Isto tako, ako loptu u suparnički kazneni prostor dovedeš 30-ak puta, gol će pasti —pa makar pao sam od sebe jer ga suparnički bek ugura u mrežu. Ne radi se tu o sreći nego o broju pokušaja i konstantnom pritisku, a njega je Hrvatska držala tijekom cijele utakmice.

“Branili smo se, jučer smo govorili da će se igrati koliko ti protivnik dopusti”, izjavio je nakon utakmice Karpin. “Nama Hrvatska nije puno toga dopustila i sada moramo proanalizirati zbog čega se to dogodilo. Nismo se uspjeli sastati s loptom. Kod igrača je jednostavno nedostajalo više odgovornosti, nitko nije preuzimao odgovornost i tražio igru. S druge strane Hrvatska je radila luđački presing.”
Presing je možda prejaka riječ s obzirom na to da Rusija nije ni pokušala pretjerano graditi napade kroz posjed lopte jer se držala nule koju je zacrtala kao cilj, ali Hrvatska je sjajno kontrolirala sve odbijene lopte. Dalićeva je momčad imala odličnu strukturu kojom je uzimala sve ‘ničije’ lopte jer je naprosto bila bliže njima; a kada kontroliraš druge lopte, to ti omogućava da produžavaš napade i stavljaš dodatni pritisak na suparnika.

Vrlo lako se moglo dogoditi da Hrvatska ne zabije gol i da ode u dodatne kvalifikacije. Ali to ne bi promijenilo činjenicu da je odigrala dobru utakmicu. Hrvatska je potpuno kontrolirala teren, držala je kvalitetan posjed lopte, njena igra je u svakom trenutku imala i glavu i rep. Postojala je jasna ideja gdje se i kako traži prostor, pa čak i mehanizam kroz koji se ostvaruje višak. Riječ je o reprezentacijama, za nešto taktički puno naprednije nema vremena ni manevarskog prostora, ali ovo bi trebao biti standard i na ništa ispod njega ne bi trebali pristajati jer Hrvatska može.

To je protiv Rusije još jednom dokazala i zasluženo ide na Svjetsko prvenstvo

https://telesport.telegram.hr/analize/hrvatska-moze/

bil sam na tekmi na istoku, pa slijedi moje viđenje i osvrt na atmosferu
Prvo treba napomenuti da stadio nije bio pun, na sjeveru je ostalo dosta praznih stolica.
Reprezentacija već dugo vremena nema prave ultrase koji bi pjevali navijali cijelu utakmicu
navijacka udruga "mi hrvati" koja okuplja cca 20 ljudi to nes pokusava al dosta je to lose, oni su smjesteni na dnu istoka, imaju mislim da 3 bubnja koja se nisu cula apsolutno nista gore na tribini a komoli onda u prijenosu, zatim imaju megafon i tu jednu osobu koja kao vodi navijanje, ali isto se nije gore na tribini culo apsolutno nista tek dok veca masa ljudi nije prihvatila njihovo skandiranje
po meni je osnovni problem to kaj nema razglasa jer sad dok usporedujem s navijanjem na Dinamo-Rapid di je zadnji red zapada gore cul upute od vode navijanja do bubnjeva koji su se culi i uzivo i na prijenosu
Znaci ja koji sam bil na istoku na sredini nisam cul kaj oni pjevaju sve dok to nije prihvatila veca masa ljudi
Ja sam daleko od ultrasa pa neznam kak sve to tocno funkcionira al velim, problem broj jedan je premali broj utrasa koji bi konstantno pjevali, drugo nema razglasa, trece nekak je normalno da su ultrasi uvijek na sjeveru
atmosfera u korteu ista stvar, par redova dalje od pocetka kortea sam bil i nisam cul niti bubnjeve niti megafon?
Ovak je bilo dobro dok je na stadionu na razglasu svirala neka pjesma pa je cijeli stadion to prihvatio, al dok toga nije bilo na tribini gore su se ponekad cak vise culi 100 rusa

i jedan podatak koji mislim da su svi svijesni ali nitko javno ne iznosi, tekma je bila u splitu a na tekmi je bilo ljudi iz cijele hrvatske a najmanje iz splita
Hotel i privatni smjestajevi su bili puni navijaca, benzinske do splita i naplatne na dugopolju prepune kockica

da bi isli radit postotak ljudi od kud su mislim da bi split kao grad bil najmanje zastupljeni

Nema te atmosfere koju pravi ultrasi (bbb i torcida) mogu napraviti, ovo sve ostalo je improvizacija i sve dok njih nebude (bojkot?!) reprezentacija bude di god igrala imala atmosfera kao u nedjelju

Pa kad su se tak urotili protiv Hrvata iz BIH, pogotovi Hercegovine, što onda ne uvedu da samo osobe sa prebivalištem u HR smiju kupit karte. Pa će vidjet kad ih na stadionu na svakoj utakmici bude ko na prosječnoj HNL utakmici Dinama..

A mislim protiv Hercegovaca , odnosno pjesme Bulića se urotili isti oni kojima smeta Bobanov mural, koij su zadovoljno klicali što se uklonio mural Praljku i Vukovaru i koji nikad nisu ni željeli samostalnu Hrvatsku...Do njihovog mišljenja mi je stalo kao do konjske balege...Koga boli briga za njih i njihovo mišljenje. Točno se vidi obrazac ponašanja da ne mogu prihvatit uspijeh Hrvatske. Tamo 2013 su one kvalifikacije i plasman protiv Islanda sve pretvorili u Šimunića, svi mediji redom umjesto da se priča o reprezentaciji. Kasnije su nacrtali svastiku, pa 2016 smo imali plaćene nerede na tekmama. Dok 2018 je bilo gašenje mikrofona Thompsonu kojeg su sami igrači željeli, a mediji to pretvorili u linč....Sad su opet veličanstvenu pobjedu morali baciti diverzijom u drugi plan razgovorom o običnoj pjesmi. Samo da ne bude zajedništva i da se pobjeda baci u drugi plan.