Nek stoji ovdje... Spominje se Dinamo, Pripuzi, preuzimanje... O istinitosti i autentičnosti nek svatko odluci za sebe

Nek stoji ovdje... Spominje se Dinamo, Pripuzi, preuzimanje... O istinitosti i autentičnosti nek svatko odluci za sebe — Bosna86

A zašto tog lika i Margetića stavljaš ovdje i te gluposti njihove? Nek stoji tu!?!? Fakat nepotrebno sranje od 20 i koliko minuta....

A zašto tog lika i Margetića stavljaš ovdje i te gluposti njihove? Nek stoji tu!?!? Fakat nepotrebno sranje od 20 i koliko minuta.... — Pop corn

Pa valjda zato jer ljudi zanima kada netko prića da Pripuzi još uvjek imaju interese u Dinamu itd. Ja nemam pojma ako je to istina ili ne ali ako ti imaš informacije da to nije istina i da lik priča gluposti onda to napiši i to je to :smile:

Grlević priča ono što bjegunac želi

Jučerašnji osvrt Jergovića na Mamića. Kaj god mislio o njemu, a ne mislim ništa dobro, ipak je dio intelektualne elite. Sad kad elita misli i piše ovako onda ne znam ima li nam kao društvu spasa.


"Biva i da je junak slika i prilika zajednice. Takav junak nije primjer vrline, nego su u njemu izražene najupečatljivije osobine svijeta koji predstavlja i vremena u kojemu je nastao. To je junak kojeg je uzdigao i odgojio njegov narod, i on ga sad predstavlja pred svijetom kao najodličniji narodni sin. Zdravko Mamić junak je našeg doba. I nije to postao prije nekoliko dana, nakon presude Vrhovnog suda. On je to već dobrih dvadeset godina. Znate onu njegovu fotografiju na kojoj nešto po kavanskim stolovima slavi i onda od velikog zora i sevdaha na sebi raskida Dinamovu majicu, pa svijetu i gradu obznanjuje raskoš svojih rutavih muških prsa? Tek nakon što je snimljena ta slika, nad kojom se licemjerno zgražala kolektivna salonska svijest, Zdravko je s Kolindom Grabar-Kitarović slavio rođendan. Bila je to velika kenedijevska priča, u kojoj je, kako i spada, ona bila hrvatska Marilyn Monroe, a on hrvatski John Fitzgerald Kennedy. Svi drugi, cjelokupna jedna politička, društvena i kulturna elita, bili su publika čije je snove Zdravko Mamić činio stvarnima. Bili su fascinirani njegovom nabreklom novčarkom, njegovom muškom dlakavošću i spremnošću da u svakom trenutku učini ono za čime su žudjeli, ali sami to ne bi smjeli. Zdravko je iskoračio preko granice njihova straha i srama. A to što je odavno, pred očima četiri milijuna ljudi, i još koju desetinu milijuna susjeda po svim tim preimenovanim jugoslavijama, prešao i s onu stranu zakona, to ih zapravo nimalo nije briga. Ni onda, a ni danas. Zdravko Mamić junak je takvog doba i takve zajednice u kojoj je bavljenje kriminalom jedno od ljudskih prava. Ono, istina, nije zajamčeno svima, nego posvećenoj i blagoslovljenoj eliti. Junacima

Nikad ga nisam sreo, ali vjerujem da je dobar čovjek. Prije nekoliko godina, sjećam se, vozio se zelenim valom i neki je sirotan u staroj rasklimanoj krntiji naletio na njega i njegovu limuzinu. Mamić je izašao iz auta pa, kad je vidio što se dogodilo i što ga je to udarilo, čovjeku je kupio novi auto. Tako se ja te priče sjećam. Možda je i malo drukčije išla, ali suštinski je istinita. On se brine za tog famoznog malog čovjeka. I to ne čini kalkulirajući s njegovom odanošću, nego mu pomaže od srca. Brojni su kojima se Mamić našao u životu i vazda je to činio s besprijekornom moralnošću, tako da mu ljevica ne vidi što radi desnica. Za razliku od tog sitnog nogometaškog ološa, koji mu se motao oko nogu i skoro osvajao svjetska prvenstva, Zdravko Mamić nikad se nije hvalio sitnim donacijama, poklonima, pomoći sirotinji… Sve to je činio, jer je odista dobar čovjek. Elitu je ucjenjivao. Svakog od njih pojedinačno. O, kako je samo ugodno, a na kraju i moralno ispravno – premda je protuzakonito – hrvatskom sucu i njegovoj ljubavnici plaćati skupe hotele negdje po Arapskom poluotoku! I kako je dobro visoko pozicioniranim hrvatskim sucima kupovati skupe cipele, onakve kakve nose samo negativci u mafijaškim filmovima, te Obama i Clinton! Napijao ih je i snimao po svojim dernecima, proslavama, dočecima i ispraćajima, a oni su mu, to je očigledno, premda možda ne i dokazivo, jeli iz ruke. Ono što, međutim, ovaj junak nije shvaćao, i što zapravo ne shvaća ni danas, jest da ucjenjujući previše njih ustvari nije ucijenio nikoga. Zajednica će samo u trenutku zatvoriti oči i začepiti uši. Hrvatska će uglas reći da se to nije dogodilo. Suci će, isti ti ili neki drugi, presuditi da nema dokaza, da nema kaznenog djela, da se djelo ne odnosi na meritum… I ono što je očigledno za sve, neće više postojati. Jer postojati ne smije, čak i ako nam se čini da je postojalo. Zdravko je ovladao hrvatskom politikom, dragi je Bog hrvatskog nogometa. On upravlja većinom sportskih redakcija u hrvatskim medijima – pročitajte što tamo piše u vezi presude Vrhovnog suda, poslušajte što o tome govori televizijski reporter u prijenosu druge utakmice s Tottenhamom – on gospodari gotovo kompletnom scenom, i još pomaže sirotinju, ali dopušteno mu neće biti da kompromitira pravosuđe. Čak ni ako ga već jest očigledno kompromitirao, čak i ako svi koji imaju oči i uši vide što je na njegovim fotografijama i čuju što ti ljudi mogu odgovoriti na njegove optužbe. Ali kompromitirajući njih, on bi u pitanje doveo postojanje zajednice, ovakve kakva jest, funkcioniranje svih njenih formalnih i neformalnih hijerarhija, doveo bi u pitanje Hrvatsku. To Mamiću neće biti dopušteno. Između istine i zajednice odabrat ćemo zajednicu. A cipele hrvatskih sudaca, njihove ljubavnice, provode s pustinjskim eskort damama, derneke, proslave i tko zna što sve još, kao i stotine tisuća neoznačenih novčanica mita, prihvatit ćemo kao svoju kolektivnu odgovornost. Nije nam prvi put, navikli smo.

Pri samom početku prvog “Kuma” postoji scena u kojoj don Vitu Corleoneu referiraju tko mu je sve od elite došao na kćerinu svadbu. Previše je ljudi, ne može ih on sve vidjeti. Pa mu kažu da su se zbog nedolaska ispričali neki suci. Tako je to u Coppolinu filmu. Don Vito samo kimne, naš mu ironični pogled pripiše nepostojeću Brandovu glumačku gestu, jer zapravo nitko nije očekivao da suci dođu. Zdravku Mamiću su, u nečemu što nije film, suci, međutim, spremno dolazili. Znali su da će se poveseliti, da će dobiti cipele, sat, kovertu s čestitkom. Ili će dobiti onu vrstu ugleda do koje im je, zapravo, najviše stalo. I to ne bilo koji suci, nego oni koji će Mamiću suditi u procesu njegova života. Pa ga na njegovo potpuno zaprepaštenje oglasiti krivim i osuditi. Zdravko ne može shvatiti kako je to moguće i kako je moguće da njegove postupke zakonskim paragrafima sravnjuju takvi, koji će učiniti nešto što bi bilo narativno neuvjerljivo, dramaturški nemoguće, čak i u Coppolinu “Kumu”. U biti, on ne shvaća u kakvoj zajednici živi i koga protiv sebe ima. Kada mu se suprotstavio neki novinar, ili novinarka, on bi ga otpustio. Da, nije Mamić bio ni glavni urednik ni gazda, ali tko bi mu odbio uslugu? Gazio nas je i mi smo mu pod petom hrskali kao žohari. (U ovoj rečenici preuzeo sam prvo lice množine, naprosto zato što pišem na jeziku kojim su pisali i oni koje je Mamić otpuštao.) Na sličan se način obračunavao i s političarskom sitneži, koja bi mu se iz nekih svojih velekatoličkih pobuda usprotivila. U uvredama koje je izgovarao bilo je neke više retoričke istine i preciznosti. Mamić je uvijek nastupao kao pojedinac, ali je govorio s pozicije autoriteta sustava. Iza njega stajali su svi sudovi, sve politike i sve vlade.

Protiv sebe imao je ljevičare, ali oni su prije djelovali uvrijeđeno jer on nije držao do njih. I imao je navijače Dinama, koji su ga na uličnim grafitima nazivali Ciganinom i Srbinom… Stajao je sam naspram njih. U tom osamljivanju bilo je nečega odistinski junačkog i stripovski herojskog. A onda i nečega građanski hrabrog i ispravnog. Onog trenutka kada je na fasadama svoga grada postao Ciganin i Srbin, Zdravko Mamić u očima se ovoga promatrača i portretista prometnuo u apsolutnog pozitivca. Svatko, ali baš svatko, kome rulja skrivenih lica i identiteta po zidovima piše da je Ciganin i Srbin, a kućevlasnici i gradski redari to ne brišu, da se rulji ne bi zamjerili, u krajnjem je slučaju anđeo. A onda je zagrebački modri anđeo, taj tvorac europskog Dinama, ali i cjelokupnog čuda hrvatske nogometne naive, otprhnuo preko granice, u Bosnu i Hercegovinu. Nema sumnje da je u svom bijegu morao imati pomoć policije, politike i svojih prijatelja sudaca. Tad je mnogima pao kamen sa srca. Premda iz Hercegovine on vlada Dinamom i hrvatskim nogometom, kao i svaki bjegunac, on je gubitnik. Eventualno još može postati martir, mučenik vjere, Juraj Križanić našega doba, ali i to teško, jer bi tad zajednica na sebe trebala preuzeti odgovornost za njegov progon. Ili bi se trebala okrenuti protiv političara i sudaca, koji su se tako hitro i tvorno odrekli svoga velikog pokrovitelja, kao i pogleda na njegove dlakave grudi. Premda je možda upravo tu, na dlakavim grudima, poprište njegova konačnog stradanja, polje Mamićeve nevolje: ovo je dominantno muški, heteronormativni svijet, u kojem nije uputno razgolićivati svoju dlakavost. Osim što se takva burna gesta muškim vladarima neće svidjeti, mogli bi je doživjeti kao izazov dominantnog mužjaka. A Zdravko Mamić, nevoljnik i mučenik, ona je najstradalnija varijanta balkanskoga dominantnog mužjaka. Njegova je slabost u njegovoj snazi. Morao se zaustaviti s ucjenama. Ovako mu ostaje samo nada da će nekog nažuljati njegove cipele. I to je jedini bol koji će izazvati njegovo stradanje.

Za ovog pisca pak objavljivanje fotografija osječkih sudaca u trenucima opuštanja prvorazredni je građanski čin, poziv na autorefleksiju i općenarodni sram. Hvala Zdravku Mamiću na tome."

Ja sam to shvatio kao osvrt na nas (Hrvatsku) kao društvo gdje je Mamić samo povod i lajtmotiv.

Svojevremeno sam pročitao Fukaru od Aralice, u svakom slučaju preporuka.

Jos jedan udarac duboke drzave na Mamića? :lol:

https://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=2265419

Glavati opet ima pressicu 06.04 u 12h

Kolko vremena je prošlo od kad je bracika u Dubaiju?

26.03. je odletio.

Sve jasno. Znači drugi tjedan bi morao počet služit kaznu, il sam u krivu?

koliko ja znam jos nije dobio datum kada treba u zatvor.

Hvala na infu

Sad tek vidim članak

Moj branjenik treba se iz Dubaija vratiti početkom idućeg tjedna jer nije stigao riješiti sve obaveze.

Tako je u subotu poslijepodne na naš upit o povratku Zorana Mamića odgovorio Mijo Golub, njegov odvjetnik. Naime, Zoran Mamić otputovao je u petak 26. ožujka zrakoplovom iz Beča u Dubai u Ujedinjene Arapske Emirate, nakon što je u glavni grad Austrije stigao automobilom iz Zagreba. Sve to događalo se nakon što je Zoran Mamić pravomoćno osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora.

Nakon što je otputovao u Dubai u petak popodne 26. ožujka, kako je rečeno, na tjedan dana, Zoran Mamić nije se vratio u petak 2. travnja kako je to bilo najavljeno. Razlog njegova produljenog ostanka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima su, kako nam je prenio njegov odvjetnik, poslovne obaveze, te će se, kako kaže, Zoran Mamić u Hrvatsku vratiti početkom sljedećeg tjedna. Prije odlaska u Dubai također je na jedan dan otišao posjetiti brata Zdravka u BiH, što je izazvalo niz reakcija, ali radi se o tome da nije bilo nikakve zakonske zapreke da Zoran Mamić ne smije napustiti teritorij Hrvatske. Doduše, taj njegov odlazak izazvao je reakcije i premijera Andreja Plenkovića koji je na pitanja novinara o tome izjavio:

- Oko prelaska granice moramo biti jasni, sud koji je izricao tu kaznu mogao je i trebao izreći mjeru zabrane napuštanja zemlje, ako ima dovoljno indicija da netko ima državljanstvo neke druge zemlje. Koja logika vam nalaže da ne ukažete tu mjeru? To može raditi sud, koji to ima pravo. Dovoljno je instrumenata da se spriječi taj scenarij. Ovdje je postojao instrumentarij koji je to mogao spriječiti, kazao je Plenković.

Odlazak Zorana Mamića u BiH komentirao je tada i Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova.

- Policija je postupila jedino kako je mogla, a je li Zoran Mamić mogao i trebao dobiti neku mjeru na sudu, to je treća grana vlasti. Meni osobno to nije logično, ali to nije stvar policije jer policija u ovom slučaju nije imala nikakvu osnovu da postupi drugačije od onoga kako je postupila, a to je da odradi posao sukladno pravilnicima i postupcima koji reguliraju rad granične policije, kazao je Božinović na novinskoj konferenciji Nacionalnog stožera civilne zaštite.

Zoran Mamić je u utorak 23. ožujka otputovao u Bosnu i Hercegovinu iz koje se u Hrvatsku vratio u srijedu 24. ožujka ujutro nakon što je, kako je kazao, posjetio brata Zdravka Mamića, kojeg nije vidio sedam mjeseci. Po povratku u Hrvatsku, otputovao je u Dubai.

- Istina je. Međutim u tome nema ništa sporno, on je slobodan čovjek i namjerava se vratiti za tjedan dana. Ima povratnu kartu, mislim za idući petak - izjavio je tada Mamićev odvjetnik Mijo Golub te dodao da njegov branjenik ima određenih poslova koje žei završiti prije nego možebitno bude pozvan na odsluženje kazne zatvora. Očito, te poslove nije završio u roku u kojem je planirao pa Zoran Mamić ostaje do početka sljedećeg tjedna u Dubaiju.

Iz Jutarnjeg

Krenuo i na Pripuza :lol:

https://www.nacional.hr/jos-jedna-prijava-mamic-optuzio-zorana-pripuza-za-organizaciju-atentata-na-njega-u-hercegovini-u-ljeto-2017-godine/