Dan nakon što je Dinamo ispao od AEK-a u trećem pretkolu Lige prvaka, Dario Šimić izašao je pred medije kako bi izjavio da trener ima maksimalnu podršku Uprave i da se klub treba okrenuti idućoj utakmici koja je već u četvrtak.

Već idućeg jutra Igor Bišćan je dobio otkaz. Način na koji je Bišćan ispao od AEK-a bio je naprosto prevelik uteg. Čovjek nije izgubio, na kraju je remizirao, ali ispada kako bi bolje prošao da je izgubio 1:0 golom u 25. minuti. Ljudi bi to nekako prožvakali, posebno u kontekstu svega što je pratilo utakmicu. Međutim, Bišćan je imao prolazak u rukama i bez ikakve reakcije je gledao kako ulazak u Ligu prvaka u sudačkoj nadoknadi klizi kroz ruke. Dinamo je ispadao i ranije, ali psihološka komponenta poraza bila je prevelika da bi se prešlo preko toga i nastavilo dalje. Netko je morao platiti cijenu i izbor je pao na Bišćana.

U tom je kontekstu zanimljiva jedna činjenica koju je zamaglila trauma poraza protiv AEK-a: Bišćan je bio pomazanik. Riječ je o bivšem Dinamovu kapetanu. Riječ je čovjeku koji ima autoritet velikog internacionalnog igrača koji je svoju ostavštinu betonirao osvajanjem Lige prvaka. Riječ je o mladom treneru koji je u prve dvije sezone svoje karijere osvojio naslove u prvenstvima u kojima je radio. Na kraju krajeva, riječ je o čovjeku koji je pokazao karakter i definirao se kao antimamićevac kada je to bilo puno manje popularno nego što je danas.

Zbog toga je Bišćan trebao biti simbol nekog novog Dinama. Dočekan je aklamacijom; pozdravili su ga navijači, javnost i politika, praktički nitko ozbiljan nije se usudio javno oponirati tom izboru. Bišćan je izgledao kao dugoročno rješenje jer je predstavljao ustupak željama navijača, a navijači su bili ključna poluga u cijelom cirkusu oko Skupštine. Ti navijači teško mogu u ovoj fazi očekivati sustav ‘jedan član-jedan glas’ jer bi to značilo da moć gube neki ljudi koji je se nisu spremni odreći, ali su zauzvrat dobili Bišćana na klupi i to je Bišćanu davalo veliki kredit na koji je mogao računati.
Taj se kredit potrošio za četiri mjeseca.

Nije sporno da je Bišćan napravio nekoliko pogrešaka u ključnim trenucima. Neke od njih su zapravo dio njegova trenerskog stila koji je prakticirao i u Rudešu i u Olimpiji i u Rijeci. Samim time, to nije nešto što bi Bišćan u drugom, trećem ili sedmom pokušaju ispravio,što je najbolje demonstrirao u U21 reprezentaciji. Čovjek je jednostavno vjeran svom stilu. Taj stil donosi rezultate, ali ponekad njegovi izbori — jednako kao i kod svakog drugog trenera koji je tako striktno definiran, od Pepa Guardiole do Joséa Mourinha — rade protiv njega. Drugo poluvrijeme prve utakmice protiv AEK-a ogledni je primjer toga. Bišćanova trenerska filozofija okrenula se protiv njega, napravio je pogrešku koju bi ponovio još stotinu puta i dvomeč je otišao krivim smjerom. Matíasu Almeydi su se otvorila rješenja na kojima je gradio uzvrat, a Bišćan je ostao čekati.

Mamićev izbor

Ali isto tako, nije sporno ni da su Bišćanu pod noge konstantno bacani klipovi koje nije očekivao. Već dogovoreni transferi su minirani, nezadovoljstvo su širili igrači od kojih to nije očekivao, a unutar struktura kluba nailazio je na zidove ondje gdje je očekivao suradnju.
Koliko god dinamovci to sebi odbili priznati, građanski rat unutar kluba daleko je od gotovog. Trenutačna maksimirska vlast samo je privremena.

Zdravko Mamić jest doživio težak poraz, ali Skupština formalno-pravno nije održana i redizajnirani establišment na čelu kluba tek treba dobiti svoju zakonsku legitimaciju. Dinamo je trenutno udruga građana koja nema niti zakonski minimum za funkcioniranje pod tim uređenjem, a to je održana Skupština i Izvršni te Nadzorni odbor te ostala tijela definirana Statutom. Status quo koji koristi Mirko Barišić ne može trajati vječno i toga su svi svjesni, zato obje struje gledaju uhvatiti što bolje pozicije prije nove Skupštine. A u takvom kaosu metode borbe su rijetko viteške, što znači da će biti kolateralnih žrtava.

Indirektno, jedna od tih žrtava je i Šimić. Čovjek koji je trebao biti vođa sportske politike i najvažnija figura u Dinamu dolazi u situaciju da govori kako je Bišćan siguran, a onda pred Upravom ne može obraniti bliskog suradnika i prijatelja. Pucala su u nogometu i puno čvršća prijateljstva, ali s Bišćanom je Šimić izgubio dobar dio autoriteta ili barem privida da je on glavni kreator sportske politike.
Imenovanje Sergeja Jakirovića pokušaj je da i rezultat ne postane jedna od tih kolateralnih žrtava. Jer metode u uništavanju konkurencije možda se ne biraju, ali poanta je da Dinamo ipak zaradi dovoljno da bi se isplatilo biti na vlasti.

Jakirovića nije doveo Mamić. On se nametnuo kao najbolje moguće rješenje u danom trenutku i kao logičan izbor ako je klub odlučio riješiti se Bišćana. Ali za pretpostaviti je da je Mamićevoj opciji Jakirović ipak prihvatljivije rješenje od Bišćana i da će unutar same strukture kluba doživljavati manje napada nego što je to bio slučaj kod trenera koji je postavljen kao simbol novog Dinama. Ipak su Mamić i Jakirović već razgovarali i baš je on prije godinu i pol bio primarni Mamićev izbor. U tom je kontekstu za očekivati da će Jakirović pod svojim nogama imati manje klipova nego što je imao Bišćan i da se njemu neće minirati pojačanja koja je zacrtao, jer ga obje strane vide kao potencijalnog saveznika u nastavku dvorskih borbi.

Jakirović je u dobroj situaciji

Što se samog Jakirovića tiče, situacija je vrlo jasna. Način na koji je otišao iz Rijeke jasno sugerira da je vrlo motiviran za rad u Dinamu.

Od konkretnih pitanja, potrebno je definirati rješenja u obrani nakon što su uložena gotovo četiri milijuna eura u Maximea Bernauera i Maura Perkovića koji, očito, nisu spremni nositi momčad nakon odlaska Josipa Šutala. Ali to je manje-više to. Dinamo je jak i ima igračku kvalitetu. Dinamo je još uvijek prvi kandidat za naslov prvaka, a Jakirović će momčad moći posložiti prema svom ukusu. Vjerojatno će s ciljanim pojačanjima dobiti i dodatni manevarski prostor, baš kao što će imati glas u donošenju odluka oko eventualnih prodaja Brune Petkovića i Luke Ivanušeca.

Na kraju krajeva, Jakirović ima energiju koja je Dinamu u ovom trenutku nužno potrebna. Bišćan je često bio tih, samozatajan i pokušao je biti lider iz sjene, a Jakirović voli glavne uloge i spreman je na sebe preuzeti odgovornost. To će automatski probuditi i one koji su ostali uspavani na klupi, počevši s Josipom Drmićem i Boškom Šutalom koji su ogromna ulaganja, ali onda i s ostalima koji su pali u drugi plan nakon što je Bišćan definirao svoju početnu postavu.

Jakirović može računati i na efekte šok terapije.

Londonska konzultantska kuća 21st Club provela je istraživanje u ligama Petice u kojem je na velikom uzorku uspoređivala utakmice prije i poslije smjene trenera. Došlo se do zaključka da u osam utakmica prije nego što trener ode ekipe osvajaju 0,8 bodova po utakmici, a u osam kola nakon smjene trenera 1,2 boda. Igrači naprosto hvataju pozicije u novoj hijerarhiji, bolje treniraju i drže maksimum motivacije koji na duge staze nije održiv. Kada se početni elan ispuše, brojevi se vrate u prosjek, a nova hijerarhija dovede do toga da se ponovo pojave nezadovoljni.

Međutim, Jakiroviću će tih osam utakmica bonusa biti sasvim dovoljno da se snađe i postavi nove okvire funkcioniranja. U hodu će riješiti probleme, a momčad je dovoljno kvalitetna. Poznaje ligu, nema potrebe za adaptacijama ili iznenađenjima, a iza sebe će imati svu potrebnu infrastrukturu. Pritisak će biti veći od ičega što je dosad u karijeri imao, ali Jakirović ulazi u situaciju koja je jako dobra i u kojoj će dobiti relativni mir.

Problem će biti tek prva kriza. Otkad je Nenad Bjelica u travnju 2020. raskinuo ugovor, Jakirović je sedmi Dinamov trener. Neki su morali bježati pred sudskim presudama, ali ostala šestorica su redom dobri treneri koji nisu dobili priliku riješiti krizu u koju su upali, nego su žrtvovani da zamaskiraju ostale probleme unutar kluba.

A koliko god se navijači pokušavali uvjeriti u suprotno, problema ipak ima i zato se trenerski ringišpil vrti ovoliko često.

https://telesport.telegram.hr/price/ringispil/