Očita suradnja redara i tovara...jer za vrijeme tekme nitko ne smije gore (ukoliko je tribina zatvorena za javnost). — masacusec

To je bilo 2006., gore se tada smjelo otić stavit krpu bez ikakve pratnje.

Na današnji dan 1932. godine svoju prvu utakmicu za Građanski odigrao je Milan Antolković.

U Purgere je došao iz NK Maksimir u kojem je debitirao 1929. s 14 godina.

Tog je 21.kolovoza u ligaškom ogledu Građanskog protiv Primorja zamijenio Mirka Kokotovića na lijevom krilu.
Kasnije je igrao na gotovo svim pozicijama, a jednom se čak okušao u ulozi vratara.

Zbog požrtvovnosti i uloge vođe koju je pokazao, postaje dugogodišnji kapetan Purgera.

S Građanskim osvaja prvenstva 1937., 1940. i 1943. godine, a navodi se kao i jedna od glavnih osoba koje su duh Građanskog i svega onog što je on značio Zagrebu i ljubiteljima Purgera usadili u Dinamo.

Nakon igračke karijere, koju je ubrzo završio u Dinamu zbog ozljeda, gradi i uspješnu trenersku karijeru.
Kao trener vodio je zagrebačke klubove Jedinstvo, Lokomotivu (1948–52), u Dinamu u razdoblju od 1952. do 1966. vodio je sve momčadi od juniora do prvog sastava s kojim je osvojio kup 1960. i 1963., i bio finalist Kupa velesajamskih gradova 1963.
Radio je kao trener u Austriji i SR Njemačkoj (1966–71), vodio NK Osijek (1972–73), bio je trener olimpijske, A i B reprezentacije Jugoslavije, te član izborničke komisije (1962–66) s Lj. Lovrićem i H. Ruševljaninom.

Umro je u Zagrebu, 27. lipnja 2007.

Dinamo - Zadar 5:1, 28.7.2007.



Dinamo - Hajduk 2:1, 24.2.2007.

Na ovom su derbiju na našoj tribini bili Romini Fedaynovci, ak se ne varam....

Julka, još se igra u Zagrebu!

„U Frankfurtu smo izgubili 3:0. Ja sam sam fulao dva gola. Za večerom nakon utakmice kaže meni Julka: 'Štef, gotovo je gotovo', a ja njoj kažem: 'Julka, još se igra u Zagrebu'“ - Štef Lamza

Iako ulozi nisu isti - protiv Eintrachta se igralo za ulazak u finale Kupa velesajamskih gradova, iako ni klubovi koji stoje nasuprot Dinama nisu isti - Sheriff nikako nije jedan veliki Eintrach, ali zbog istog rezultata u prvim utakmicama ova sutrašnja pomalo podsjeća na onaj ludi uzvrat igran 14. lipnja 1967. pred prepunim Maksimirom.

Nijemcima je dobrodošlicu u devetoj minuti sa 25 metara poželio Zlatko Mesić pogodivši spoj prečke i stative.
Bila je ovo tek najava plavog naleta u kojem Rora u 14. minuti, nakon proigravanja s Gutzmirtlom, centrira Zambati, a ovaj glavom pogađa za 1:0
Niti minutu kasnije još jedan Rorin centaršut dočekao je Novak i, također glavom – zabija za 2:0.

Vrijeme brzo leti i ostale su još samo tri minute do kraja utakmice.

Mnogi su se već pomirili sa činjenicom kako je ovo ipak bio malo prevelik zalogaj za Dinamo.
Ali, planove o ranijem odlasku doma, kibicima mrsi Lamza koji prešavši pola njemačke obrane poslužuje Gutzmirtla koji zabija za 3:0 i produžetak.

Već je bilo prošlo sto minuta igre i još jednom Lamza, koji je ostavio dušu na terenu, radi kaos u njemačkim redovima.
U kaznenom prostoru ruši ga Dieter Lindner, a mađarski sudac Gyula Gere pokazuje na bijelu točku.

Loptu je uzeo Rudi Belin.

Pola Maksimira, uključujući i neke igrače, okreće glavu ne želeći ni gledati kako će završiti izvođenje ovog jedanaesterca.
Ali Belin u 102. minuti trese mrežu, a maksimirski semafor pokazuje onih do jučer tek sanjanih 4:0

Do kraja utakmice Rora propušta zabiti za 5:0, ali i Nijemci propuštaju pokvariti Dinamovo slavlje.
Bolje rečeno to im ne dopušta Škorić koji u zadnjim trenutcima utakmice brani udarac Jusufija.

Nakon ove velike pobjede, Dinamo napušta Stjepan Lamza, dok će nakon sutrašnje utakmice plave napustiti Lovro Majer.

Nakon što su prijeratni zagrebački klubovi nasilno ugašeni i zabranjeni, članovi uprava i neki igrači emigrirali ili bili strijeljani, Dinamo je već u prvom nastupu u novoj saveznoj ligi 25.08.1946. mogao vidjeti kakav ga tretman očekuje u budućnosti. I to baš kod kluba koji je nosio naziv Budućnost.

Dakle, igralo se prvo kolo u u Titogradu, današnjoj Podgorici.
Na samom izmaku devedesete minute kod rezultata 2:2 Mijo Etlinger trese mrežu domaćina i Dinamo pobjeđuje rezultatom 2:3

Igrači su se nakon utakmice uputili vlakom prema Dubrovniku, a zatim putem Beograda gdje ih je čekala utakmica protiv Crvene zvezde.
Priređeno je i pravo malo slavlje za uspješan početak nove sezone.

Međutim, kad su igrači Dinama došli u Beograd, saznali su da je rezultat utakmice registriran sa 2:2

Tadašnje vodstvo NSJ-a naknadno je ustanovilo da je sučev sat tobože bio neispravan!
Administrativci iz Saveza brzo su promijenili službeno izvješće i prepravili rezultat s 2:3 na 2:2 jednostavno poništivši Etlingerov pogodak.

U susret još jednoj, nadajmo se uspješnoj, europskoj jeseni na Maksimiru....

Bratislava :smile:

Kakvo je to bilo gostovanje.. Došli smo dan prije sa dva ili tri busa, tadašnja mlađa ekipa koja je prerastala u prvu ekipu. Bez smještaja, cijene su bile bagatela... Piva u centru grada cca 3 kn, raj za nas. Problemi sa murijom, ali sve u svemu jedno od boljih gostovanja na kojima sam bio

E ovo je old school

Da ne bude zabune, tekma rada tadadšnjih ratnih okolnosti igrana Ljubljani.

Dinamo - Sparta Prag, 2008.g

Na današnji dan 2012. godine napustio nas je Ivica Čamp Horvat, osoba za koju se slobodno može reći da je živio uz i za Dinamo.

Rođen je 1926. godine u Sisku.
Svoje prve nogometne korake radi u Zagrebačkoj Ferrariji, a za Dinamo nastupa od 1945. do 1957. godine.

Bio je jedan od najboljih obrambenih igrača koje je hrvatski nogomet vidio. Najčešće je nastupao na položaju centarhalfa, a uspješno je igrao braniča i desno krilo.

S Dinamom je kao igrač osvojio prvenstva 1948. i 1954., te kup 1951., a kao trener (1967.–1970.) Kup velesajamskih gradova 1967. ,naslijedivši na klupi Branka Zebeca, te Kup Jugoslavije 1969.

Bio je i trener njemačkog Schalkea s kojim je 1972. osvojio DFB Pokal pregazivši Kaiserslautern u finalu s 5:0

1951. godine na zagrebačkom derbiju između Dinama i Lokomotive kao golman je obranio elver Andročecu.

Za plave je nastupio u čak 507 utakmica, a kao obrambeni igrač postigao je i lijepi broj golova, njih čak 29

Bio je trener s mudima koji je tad tek tinejdžera Marijana Čerčeka ubacio u igru finalu Kupa velesajamskih gradova 1967.
Bio je to ujedno i Čerčekov prvi službeni nastup za Dinamo!
I što je Čerček napravio?
Pa lijepo mu se odužio pogotkom za 1:0

28.08.1965. u Požegi rođen je Željko Adžić, igrač koji je 28.veljače 1992. zabio povijesni, prvi gol u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi.

„U tom trenutku nisam bio svjestan da je prvi u povijesti HNL-a. Znam da mi je asistirao Mađar Peter Vigh kojeg je Vlatko Marković doveo u Dinamo, ali kako je to bilo davno, znam reći da mi je asistirao Stjepan Lamza“

Iako je u Dinamo došao još 1984. godine za prvu ekipu debitira tek 1986. godine protiv Vojvodine.
Nažalost, nije se uspio odmah nametnuti pa odlazi u Kanadu gdje igra za klubove Hamilton Croatia i Hamilton Steelers. Nakon tog karijeru nastavlja u Australiji gdje nastupa za Melbourne Croatia (danas Melbourne Knights)

U Dinamo se vraća 1990. godine i ostaje sve do 1994.
Najuspješnija sezona mu je bila ona 92./93. u kojoj je u 25 nastupa zabio 10 pogodaka i osvojio prvenstvo.
Ukupno je za plave odigrao 264 utakmice i postigao 76 pogodaka.

Nakon Dinama karijeru nastavlja u Hercules Alicante, Hrvatskom dragovoljcu, Inkeru i Hapoel Beachan.

Po završetku karijere okušao se i kao nogometni trener, ali brzo odustaje od tog poziva.
„Ako želiš raditi u nogometu, uvijek moraš nekome ići niz dlaku, a ja nisam taj tip“

Uspješno se bavi proizvodnjom vina (Vinarija Adžić)

"Zar zbog nogometa da izgubim mladost"?

Na današnji dan 1962. godine rođena je boemska plava desetka Zoran Dimitrijević "Čava".

U Dinamo dolazi u tercetu s Vladom Kasalom i Harisom Škorom 1987. i ostaje sve do kraja 1989. godine.

Odmah je postao ljubimac navijača, iako je došao iz omraženog Partizana.

Bio je izvrstan dribler, španer s milimetarski preciznim dodavanjem i centaršutom, ali i s ogromnom ljubavi prema boemskom životu, vinjaku Rubin, vinu…

Kad bi ulazio u zagrebačke kafiće govorilo bi se „Ništa sok, ništa kava, evo stiže Dimitrijević Čava“.

Već navedeni tercet prva dva mjeseca po dolasku u Dinamo spavao je u hotelu Intercontinental.

„Jelo se, pilo se... Častimo sve redom, pravi kaos. Prošlo mjesec dana i kaže Ćiro meni na treningu: ‘Sine, stigao je račun iz Intercontinentala, isto ko da sam kupio grofa Monte Krista’“, rekao je za svoje cimerske dane s Čavom Haris Škoro.

Čavin boemski život promijenila je teška prometna nesreća 1992. godine. Od tad se posvetio obitelji, promijenivši potpuno život u Francuskoj.
Umro je 2006. godine u Nantesu.