mislim da je 15

Olmić :love:

Sučić 10%, Baturina 15%

Ti se nemaš sramit kaj

Dok su mnogi zaboravili svoj Dinamo, svoj Zagreb i gotovo ga zanijekali on je išao po svijetu, osvajao trofeje i uvijek ponosno isticao Dinamo kao svoj klub i Zagreb kao dom.

U brojim dugotrajnim monolozima čije su rečenice letjele s jedne galaksije u drugu pokojni ministar obrane Republike Peščenice Zvonimir Levačić Ševa neprestano je ponavljao jednu rečenicu: „Što reko to i ne poreko.“

Zapravo, jedna od rijetkih rečenica koju smo u kultnoj Noćnoj mori tijekom Ševinih monologa mogli savršeno razumjeti. Vrlo je jednostavna jer znači da ono što obećate i kažete nemojte kasnije ne ispuniti.

U svijetu nogometa nagledali smo se raznih obećanja i izjava, a pogotovo onih praznih koje su kasnije porekli. Najčešće se odnose na povratke u klub. Mnogi su obećali, ali nisu nikada se vratili doma. Neki opravdano, neki malo manje, a neki su jednostavno pregazili svoju riječ.

Ovo nije tekst posvećen jednom obećanju o grandioznom povratku nego posveta i naklon onom koji je svojim ponašanjem i gotovo ambasadorskim poslom učinio puno više nego da se jednoga dana vrati. Dani Olmo najveći je ambasador Dinama.

Povod ovoga nije prolazak Španjolske u četvrtfinale i što su nas osvetili protiv Portugala. Motiv leži u izjavi Danija Olma za španjolsku televiziju uoči utakmice s Portugalom. Olmo je odgovarao na brzopotezna pitanja, na njih tri odgovor je bio Dinamo. Dinamo, Dinamo i još jednom Dinamo

Prvo pitanje je bilo protiv kojeg kluba ne volio igrati, a odgovor je bio: „Dinamo“.

Zatim je upitan za što ga vežu najljepše uspomene, a Olmo je kao iz topa odgovorio: „Dinamo“.

Zadnje pitanje bilo je kome se najviše diviš, a Olmo još jednom ponovno odgovorio: „Dinamo. Zbog onoga što sam tamo doživio.“

Još jednom, po tko zna koji put od odlaska s Maksimira prije šest godina pokazao zahvalnost i poštovanje prema klubu i gradu koji su ga formirali i stvorili ga u ono što je danas. Nikada nije krio svoju ljubav prema Dinamu, prema Hrvatskoj.

Kada govori o Zagrebu kao da govori o rodnom gradu i priča s nostalgijom. Ostavlja dojam da je rođen u Vinogradskoj ili Petrovoj, a odrastao na betoncu iza škole i čekao stariju ekipu da završi svoju tekmu da bi on mogao par puta zapucati na gol, a onda došao do prvog železnog Franceka kako bi se napio vode. Olmo je prigrlio Zagreb kao svoj dom i tako je igrao za Dinamo, kao domaći dečko.

Nije ovo prvi put da Olmo govori o Dinamu i Zagrebu ovakvim riječima, a ono što posebno oduševljava da ne govori to za naše medije nego za strane. Nisu to unaprijed naučene rečenice koji su smislili 102 PR stručnjaka. To su rečenice iz srca baš onako kako osjeća.

„Kako sam naučio jezik, zapamtio sam pjesme koje su navijači pjevali. Počeo sam shvaćati značenje tih riječi. Pričale su o boli i patnji, o žudnji za ujedinjenošću kada je nije bilo. Čovječe, još dobijem trnce od tih riječi“ rekao je za španjolske medije nakon potpisa za Leipzig.

Olmo te svoje riječi ljubavi nikada nije poreko. Nikada se nije sramio Dinama i kako kaže pjesma, ti se nemaš sramit kaj. Dok su mnogi zaboravili svoj Dinamo, svoj Zagreb i gotovo ga zanijekali on je išao po svijetu, osvajao trofeje i uvijek ponosno isticao Dinamo kao svoj klub i Zagreb kao dom. Nije dao obećanje o povratku kao brojni, ali to obećanje njemu i ne treba jer toliko je ispromovirao Dinamo (i već u prvom mandatu igrački puno napravio) da jednog dana može samo stati na centar Maksimira, a tribine će mu pljeskati i skandirati.

Olmo je purger jer ovaj grad postao je dio njega i zato svaki njegov gol i uspjeh navijači Dinama doživljavaju kao svoj jer Olmo je njihov, a oni su njegovi.

Jedan od najvećih zagrebačkih kroničara Zvonimir Milčec dao je svoju definiciju purgera u koju se Olmo savršeno uklapa:

„Biti Zagrepčanin nije stvar geografije, jer nije štos u tome gdje je tko rođen, nego kako je tko prihvatio Zagreb i kako se u njemu osjeća i ponaša.”

I ne brinite ako Španjolska osvoji naslov prvaka ili nekada u budućnosti Olmo osvoji Ligu prvaka uvijek će uz njega stajati jedna zastava Dinama ili Hrvatske. Nije zaboravio dječaka koji je u prevelikom plavom dresu (vidi naslovnu fotografiju) sanjao najveće pozornice, ali puno bitnije. Nije zaboravio taj modri dres i grad.

Ono što je Olmo rekao, nikada nije porekao nego je to istinski i ponosno mislio zato je i postao Dani Olmić.

Ako je Sosa (?!) dobio mural, onda je purger Olmić zaslužio dobiti njih 1000!!

Legenda Olmo, odlican tekst.
Bilo bi dobro da klub ostane na vezi i poziva ga u Zg na tekme, proslave ili neka važnija događanja kad god je Dani u mogućnosti. Vjerujem da se tako i radi

Ako je Sosa (?!) dobio mural, onda je purger Olmić zaslužio dobiti njih 1000!! — NVKOD

Sosa nije dobio mural od koga se mural dobija nego vjerojatno od svoje ekipe kao uostalom i Ante Ćorić.

Treba promijeniti da se nakon završetka Maksimira pomoćni teren više ne zove po Modriću nego po Olmu. Dao nam je više i kao igrač i kao promotor, a na kraju je i više novaca donio transferom.

apsolutno se slažem

Najiskrenije meni je i dalje nevjerojatno za povjerovat da smo mi dovukli kapetana svoje generacije Barcelone sa 15 godina i onda je taj isti djecacic postao integralnim dijelom Dinama i kada je doslo vrijeme Dani je otisao "u svijet".

A Dani? Daniju su i dalje puna usta hvalospjeva za Dinamo, Zagreb i Hrvatsku. Jednom "malom" iz Barcelone, desetki Spanjolske reprezentacije puna usta pohvala naseg kluba i grada. Nevjerojatno koja je to kolicina postovanja i onog sto zagovaramo kao klub i navijaci - gospodstine. Covjek je olicenje svega sto Dinamo predstavlja. Nevjerojatno koliko emocija izaziva u meni sama pojava Dani Olma.

ko god ne navija za Španjolsku do kraja - pizda :razz: