Dobra analiza. Jedino usporedba gdje ga se vidi kao zamjena za Broza mi ne stoji, po meni je on bliži zamjena za Modrića po stilu igre.

Ajdin Hasić pokidao križne ligamente.

Damir Lesjak rođen je 31.3.1967. u Čakovcu.
Nastupao je za Dinamo od 1986. do 1995. A nakon toga za Hapoel iz Haife (1995.-96.) i belgijski Excelsior Mouscron (1996.–99.).

Dobra pregleda igre, vrlo borben, igao u zadnjoj liniji, najčešće u ulozi libera, spretno se uključivao u napadačke akcije. U Dinamo je došao iz Čakovca kao omladinski reprezentativac i član mlade reprezentacije Jugoslavije.

S Dinamom je osvojio po prvenstvo i kup, odigravši 230 službenih utakmica uz 12 postignutih pogodaka.

Sretan 54. rođendan Damiru :party:

Olmo gol protiv Kosova

https://www.theplayerstribune.com/posts/dani-olmo-soccer-common-goal

"...od svih ljudi i mjesta na kojima moram zahvaliti, Hrvatska je pri samom vrhu. To je nevjerojatna zemlja koja mi je dala pet nevjerojatnih godina, u kojima mi je najbolji klub u zemlji stvorio svoj projekt. Toliko dugujem Hrvatskoj, svom drugom domu"

Dani Olmo

https://m.vecernji.hr/sport/hrvatska-je-moj-drugi-dom-a-jos-ima-zgrade-razorene-bombama-to-me-sokira-1481221

Kova :clap:

igračina

Josip Brekalo zabio za pobjedu Wolfsburga od 1:0 protiv Kölna.

Na današnji dan prije devet godina, preminuo je Dubravko Pavličić - Dudo. Dinamo je bio klub njegova života, ali svim srcem igrao je za Rijeku.

Dubravko Pavličić umro je prije devet godina na današnji dan nakon duge i teške bolesti u 45. godini. Dudo je bio član čileanske generacije 1987., a za hrvatsku reprezentaciju je odigrao 22 utakmice.

- Bio je zaljubljen u Dinamo, ali te 1994. u finalu Kupa nosio je dres Rijeke. U Zagrebu je u prvoj utakmici bilo 2-0 za Dinamo, a u uzvratu sam bio na tribinama Kantride i gledao svog bratića Dubravka u 'suprotnom' dresu. Deset minuta prije početka gledam Dudu na zagrijavanju i pomislim: ‘Samo nemoj ti zabiti’. I počinje utakmica, prvi napad Rijeke, centaršut, lopta leti prema njemu, a ja mislim: ‘Pusti je, Dudo, neka te prođe’. A on je zakuca u mrežu. I Rijeka povede, prisjetio se godinama poslije Saša Pavličić-Bekić, bivši disciplinski sudac HNS-a i Dudin bliski rođak.

Punih 18 godina kasnije, u rano proljeće 2012., četvrtog dana četvrtog mjeseca u godini, prestalo je kucati srce Dubravka Pavličića. Nogometašu koji je bio dio one čuvene čileanske zlatne generacije iz 1987., koji je nosio hrvatski dres na Euru 1996. u Engleskoj, koji je izgradio respektabilnu karijeru igrajući u Španjolskoj, u kojoj je i posljednji put zaklopio oči, bilo je 45 godina kad je otišao. Ostavio je iza sebe ožalošćene, neutješne suprugu i djecu, ali i uspomene na pravog sportaša.

- To finale Kupa 1994. bila mu je vjerojatno najteža utakmica u životu. Znam što mu je značio Dinamo, to je bio klub njegova života. A toga dana bio je u dresu Rijeke. I proslavio je taj gol, bio je pošten prema Rijeci i zato je slavio. Iako znam što mu je značio Dinamo - rekao je Saša Pavličić-Bekić, uz dodatak:

- Kad se razbolio, svaki dan me zvao da pita kako igra Dinamo...

Za 'modre' nije igrao zbog novca, ljubav prema plavoj boji bila je njegov pokretač.

- Imao je 13 godina kad smo bili na utakmici Dinamo - Partizan. Postojala je kraj stadiona mala kladionica. Htio sam uplatiti da će biti 5-1. Nije mi dao. Na kraju je završilo 5-1. Počeo sam gunđati, a Dubravko mi je opalio šamarčinu. I rekao: ‘Budi sretan što je Dinamo pobijedio, to je važno, pusti novac’. Tako je on doživljavao ‘modre’. Često sam se toga prisjećao - kazao je Saša.

Dudo je bio beskompromisan borac, stasiti stoper, jedan od onih za koje se kažu da su išli glavom tamo gdje mnogi ne bi kopačkom. I u njegovu slučaju to nije bila floskula. Naizgleda miran i tih, samozatajan, ali kad je trebalo reagirati, on je reagirao. Kao primjerice, uoči Eura 1996., kad je Ćiro smišljao kako "galvanizirati" momčad. Jedan od koraka bilo je i naređenje dugokosom Pavličiću, prepoznatljivom po frizuri godinama prije toga.

- Sine, ošišaj se pod hitno!

Dudo je kimnuo glavom, otišao kod frizera i nakon pola sata vratio se - ćelav! Potpuno ćelav, bez ijedne dlake na glavi. Kao da je i u tom slučaju želio odbaciti sve kompromise, kao da je želio poručiti Ćiri:

- Treneru, ako je kosa problem, onda nema problema.

Bivši hrvatski reprezentativac karijeru je počeo u velikogoričkom Radniku, a kao junior je 1986. godine došao u Dinamo. Debitirao je na Poljudu protiv Hajduka. “Modri” su pobijedili 4-0.

U Dinamu je ostao do 1990. godine, a onda je potpisao za Rijeku. Nakon četiri godine otišao je u Španjolsku, u kojoj je 2001. godine završio karijeru, a igrao je za Hercules, Salamancu i Racing Ferrol.

- Napravio je veliku karijeru, pa bio je i prvak svijeta s mladom jugoslavenskom reprezentacijom u Čileu. Bio je odličan igrač, dobru je karijeru napravio i u Španjolskoj - izjavio je Slaven Bilić.

Za hrvatsku reprezentaciju odigrao je 22 utakmice, a igrao je i na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine. Visok, duge kose, čvrsti branič dominirao je u skoku, a često je volio otići i u napad. Dok je igrao za Hercules, 1997. godine, dva je puta zabio za pobjedu protiv Barcelone (2-1 i 3-2), u kojoj su tada igrali Ronaldo, Stoičkov, Figo, Guardiola... Te sezone Barca je ostala bez naslova prvaka.
— 24sata

Dani Olmo i neki tamo bezveze.

Robert Kovač rođen je 6.4.1974. u Berlinu. Nogometnu karijeru započeo je u njemačkim klubovima nižeg ranga, Rapid Weddingu te Herthi Zehlendorf. U prvoj njemačkoj ligi debitirao je 1995. godine u dresu Nürnberga. U Bayer iz Leverkusena odlazi već 1996., no glad za trofejima i upornost odvode ga u Bayern 2001. Sljedeća sezona bila je fantastična za njegovu novu momčad, uzeli su prvenstvo i kup, a Robert je uz vratara Olivera Kahna bio jedna od najvažnijih karika u igri. Svestrani je je obrambeni igrač, dobar skakač, brz i okretan, s odličnim pregledom na igru. Jedan je od najcjenjenijih obrambenih igrača u njemačkoj nogometnoj ligi na početku 2000-ih.

Kovač je bio važan igrač reprezentacije zbog svoje sofisticiranosti, odličnog osjećaja za vrijeme i proigravanje, te zbog izrazite snage i brzine. Kao izgrađen moderni obrambeni igrač iz Bundeslige je prešao u talijanski Juventus. Godine 2007. prešao je u Borussia Dortmund gdje se nije ustalio kao standardni igrač. U siječnju 2009. godine potpisuje ugovor sa zagrebačkim Dinamom na jednu i pol godinu.

Za Dinamo je odigrao 36 službenih nastupa i sudjelovao u osvajanju dva prvenstva i jednog kupa, prije nego što je odlučio otići u mirovinu sa završetkom sezone 2009/10.

Sretan 47. rođendan Robertu :party:

Igor Cvitanović trener Dinama II.