HNS-u treba nešto kao Dinamovo proljeće i Zvonimir Boban. Ali to se ne bu nikad dogodilo. Baš je ljigavo sve oko tog saveza.

Dan poslije, gledam razne podkaste i vidim da su svi novinari, pa i naši treneri i bivši igrači u potpunoj autocenzuri. Nitko ne smije reći popu pop i bobu bob, jer su Dalić sa promašenom taktikom i Modrić, Gvardiol, Vušković i ini igrači koji su bili loši, očito svete krave. Jedino mi se svidjela reakcija Ilije Lončarevića koji makar djelomice nije imao dlaku na jeziku.

Nemoguće, HNS i gotovo sve županijske saveze čvrsto drži HDZ u svojim uzdama.

Ali politika se ne smije miješati u sport :cool:

"...engleska je jučer imala 8 kornera, iz toga su nam zabili jedan gol, iznudili penal, imali šut na prazan gol i složili par prilika.."

I imali do sada najviše udaraca i prilika na naš gol u prvih 15 min. drugog poluvremena u povijesti naših utakmica.

Prije je vibra oko reprezentacije bila puno bolja, — Keyser Soze

Ne samo generalna vibra, nego su SP i EP imali manje sudionika pa su kvalifikacije samim time bile teže i utakmice su se čekale sa puno većim nabojem nego danas jer je svaki eventualni kiks mogao biti koban. Uostalom jedva smo prošli grupu za SP 1998., u odnosu na danas kad ti je uz Češku glavni "rival" Farski Otoci.

Sjećam se kvalifikacija za Euro 2012, u grupi Grci ispred nas, a u dodatnima moraš na Turke i razbiješ ih u Istanbulu. Onda na Euru izvučeš grupu s Italijom, Španjolskom (finalisti) i Irskom. Tad mi je doživljaj prvenstva bio puno "nogometniji".

nije. Tu sere

Under Merlin Polzin, Hamburg switched from a back four to a back three after promotion, going  with an extra centre-back to form a 3-4-2-1 formation. So Luka operates as one of three centre-backs. The back three usually sits fairly narrow, with a midfielder dropping in to create width, and Luka plays a key role in their build-up  — he’s typically the one who triggers possession, carrying the ball out and finding players between the lines.

He’s been the breakout star of the 2025/26 Bundesliga season. He’s winning around 69% of his duels and 77% in the air — the best numbers at HSV and among the best in the league , and he broke a Bundesliga record with 18 aerial duels won in a single match against Union Berlin .

Obratite paznju na ovo “narrow”, što je upravo ono kaj Ilija priča. A naša trojka jučer rastegnuta ko kauguma

Ne kužim kakvi su to umovi slagali raspored, nakon Engleske imamo šest, a nakon Paname tri dana odmora ? :chin:

moraš na Turke i razbiješ ih u Istanbulu — Keyser Soze

Jedna od najdrazih utakmica

pa u trecem kolu se igraju dvije utakmice u jednom terminu

Sjećam se kvalifikacija za Euro 2012, u grupi Grci ispred nas, a u dodatnima moraš na Turke i razbiješ ih u Istanbulu. Onda na Euru izvučeš grupu s Italijom, Španjolskom (finalisti) i Irskom. Tad mi je doživljaj prvenstva bio puno "nogometniji". — Keyser Soze

A ta ista Grčka upadne u mokre snove svakog balkanskog ultrasa, skupinu sa Rusijom, Poljskom i Češkom.

I imali do sada najviše udaraca i prilika na naš gol u prvih 15 min. drugog poluvremena u povijesti naših utakmica. — Krulek

od čega je većina opet bila nakon prekida...ljudi su doslovno po 3 šuta na jadnog livakovića imali nakon jednog prekida.osobno ne pamtim utakmicu u kojoj sam vidio lošije branjenje prekida od ovoga što je sinoć prikazala hrvatska. baš jako, jako loše...amaterski.

Zajebano je kad si prodavac magle pa i sam pocnes vjerovati u svoje kurcologije kao Daliban. Doduse, hohstapler je dosao od timarenja deva do 2 medalje na SP-u bez da sam uopce zna kako pa je s ljudske strane donekle razumljivo da si je poceo davati pretjerane zasluge i pripisivati karakteristike koje nemaju veze s realnoscu, ali njega je jos davno oprao opaki mesijanski kompleks pa je krenuo glumiti duhovnog vodu nacije.

Problem je sto su on i velebni stozer skroz digli ruke od pokusaja nadigravanja iole ozbiljnih reprezentacija nego se uzdaju u Livijevu genijalnost i u to da ce u napadu netko nesto izmisliti. Takticka briljantnost se vidi u utakmicama u kojima gubimo u zadnjih 15 minuta, pa genijalni stozer ubacuje pojacanja kao da vrte kolo srece, rezultirajuci veznjacima na bekovima, bekovima na krilima, itd. uz cudenje kako nam u fazi obrane ostaju rupe velicine trosobnog stana s balkonom. Da li je realno ocekivati da redovito nadigramo Englesku, Spanjolsku, Francusku, Njemacku, Brazil, Argentinu, itd.? Naravno da nije i realnost je da ce biti obrnuto. Medutim, kroz ovih 30ak godina se itekako pokazalo da ih mozemo iznenaditi igrom kao sto je npr. Bilic znao, ali kad njega spomenes ce ti odmah vecina krenuti s "ali dvije medalje", jer je valjda Daliban zasluzan, a Bilic kriv za ishode penala. Daliban je valjda zasluzan i za to sto je Lukaku onu utakmicu u Katru odigrao kao da su mu se istovremeno ugasila sva osjetila, a Bilic kriv sto nam protiv Spanjolske na Euru nije dosuden cisti penal.

Da se vratim na pocetak upisa, masnokosi je povjerovao da je pronasao briljantnu metodologiju za turnire, a protiv jacih ekipa se ista svodi na neki pokusaj bunkera koji zapravo curi na sve strane uz to da Livakovic rusi rekorde prvenstava u obranama dok protivnik ima xG od preko 1.8 , a mi zabijamo iz 1 ili 2 polusanse. Naravno, kad prodes na taj nacin je vrlo lako sve to pomesti pod tepih iako je nase izbacivanje Brazila vjerojatno gore od nase Turske iz 2008. Kad pogledas veci uzorak, Daliban zapravo ima dosta los omjer sa reprezentacijom u odnosu na prethodnike, pogotovo uzevsi u obzir kvalitetu rostera, sto ne cudi, jer ipak je igra kljuc na kraju dana. Medutim, covjek ima nevjerojatnu srecu da mu se provlacenja poklope bas kad najvise treba, a onda jos to pokusava brendirati kao nesto smisleno i guzobolno skvici kako se Hrvatsku (a tu zapravo misli na sebe) ne cijeni dovoljno. Kao da su coravi svi donositelji odluka koji gledaju njegov haramball pa to iz nekih misterioznih razloga ne nagraduju nagradama ili ne zele u svojim klubovima/reprezentacijama. Da stvar bude bolja, on nas sam predstavlja kao da smo Curacao ili Irak, a zahtjeva da nas drugi gledaju kao Francuze i Argentince.

Jedan od highlighta jucerasnje utakmice mi je bio kad su prikazali trust mozgova u koji spadaju on, Olic i Corluka kako panicno i zbunjeno bulje u ekran kao trogodisnje dijete kojem je usred igranja crknula baterija na Ipadu.