Samo Dinamo i nista ni ispred ni iza. Kada gledam utakmicu na kojoj nema Dinama simpatiziram vise ekipu gdje je eventualno neki bivši igrač Dinama.

Prvo gledam raspored Dinama, pa onda sta ce se od ostalog pogledat. Odem lokalno na stadion samo ako Dinamo ne igra u isto vrijeme.
Na TVu biram utakmice uglavnom ako igraju nasi bivsi igraci. Prije korone sam gledao hrpu Premiershipa i HNL tu i tamo. Danas od Premiershipa ispratim uglavnom derbije reda radi iako su te utakmice sve dosadnije. Nekad je 0:0 bilo nemoguce, a danas ih ima dosta. S druge strane HNL ispratim gotovo svaku.
Jos jedna bitna stvar je da sam u meduvremenu obisao dosta toga, pa i taj Premiership uzivo i da me nogomet na TVu sve manje privlaci tj. ak je utakmica "takticko nadmudrivanje" provest cu 80% iste na mobitelu.

Rekao bih da od 2010. simpatiziram Bayern iz Munchena. Jednostavno obožavam sam Lahma, Mandžukića, Olića i naravno Ribery i Robbena. Ali danas dosta manje pratim i Bayern i ostale lige osim Hnl i Premijer lige u BiH.

Da i ja ostavim svoj komentar ovdje. Kad je nogomet u pitanju navijam samo i isključivo za Dinamo, no postoji još klubova koje simpatiziram, odnosno drago mi je kad pobjeđuju, nije mi drago kad gube, ali nemam prema njima emociju ni približno kao za Dinamo, odnosno da se sutra ugase, ne bih baš puno tugovao.

To su Norwich City i Bayern Munchen.
Bayern je nekako preodređen kad sam kao mali od obiteljskog prijatelja dobio dres od Roya Makaaya. Jednostavno sam postao simpatizer, čak sam i bio na jednoj utakmici sa Sudkurvama, odnosno poznanik iz Češke, inače vatreni navijač mi je nabavio kartu pa me vodio da mi pokaže da imaju i oni dobru atmosferu, kao protuusluga za to što sam ja njega vodio na Sjever.
Norwich je pak mješavina fascinacije i FM ljubavi. Pratio sam ih one sezone već sad davne 2009. kad su nakon ispadanja u treću ligu skupili momčad apsolutnih ikona i pomeli treću ligu za ekspresni povratak u Championship, predvođeni Grantom Holtom, likom koji više liči na seoskog bauštelca nego centarfora. Nakon toga sam proučavao povijest kluba, saznao o velikom derbiju istočne Anglije sa Ipswich Cityjem i krenuo s njima igrati Football Manager.

Kad su drugi sportovi u pitanju, postoji samo još NFL gdje imam momčad za koju baš navijam i koju idem gledati ubrzo drugi put uživo. Krenulo je prije 14-tak godina kad sam krenuo pratiti sport, pa se samo nastavilo do danas.

Arsenal i Barcelona. gledao sam svaku njihovu tekmu do prije godinu dana, sad skoro pa niš, eventualno tu i tamo neka od arsenala, nemam vremena više jbg

oboje počeo simpatizirat još u osnovnoj, arsenal zbog henrya i wengera pa i fabregasa, a barcelonu logično zbog ronaldinha plus većina ekipe iz razreda je tad nešto brijala na real madrid pa reko sad ću ja baš za barcu :rofl:

Navijam samo za Dinamo.

Neke klubove mogu u određenom periodu simpatizirati zbog naših igrača ili stila igre, tipa Sociedad zadnjih godina zbog stila ili ove godine zbog Sučića, ali to se mijenja. Par klubova prema kojima još gajim simpatije nevezano za nogomet su Monaco, Portsmouth i najrecentnije Como.

Monaco jer je Monaco, Portsmouth jer ima hrvatski grb, a Como mi je lijepo i simpatično mjesto. Kod Coma me jedino živcira medijska razvikanost, seljoberski mi je to.

Iskreno, simpatiziram i PSG i City. Mislim da su dobro vođeni klubovi i ide mi na onu stvar cmoljenje navijača ostalih velikih europskih klubova. Ne sjećam se kada sam zadnji put pogledao utakmicu PSG-a, ali simpatiziram ih čisto u inat cvilidretama.

Liverpool iznad svih, jedini klub osim Dinama za koji me ponesu emocije kad igra, čije utakmice gledam kad god mogu i radi kojeg sam prije znao potegnuti na par gostovanja u Europi i dva puta na mitski Anfield.
Inače u svakoj ligi simpatiziram neki klub više od ostalih...u Italiji Milan, u Njemačkoj Dortmund, u Španjolskoj Bilbao, ali bez nekih emocija ko za Liverpool.

jeDINA MOja ljubav! (#/d)

Kao klinac Ajax generacija 96/97 sa Kluivertom,de Boerom, Overmarsom, Litmanenom, Van der Sarom i ostalima. Totalni nogomet, tada potpuna avangarda.
Pa se pola te momčadi preselilo u Barcelonu i priključilo Rivaldu tako da sam neko vrijeme simpatizirao njih. Došao Ronaldinho pa sam nastavio.
Gvardiola i Messi su me potpuno odviknuli od praćenja Barce, uspavanka.

Negdje 99. prvi odlazak na sjever, pa je sve ostalo palo daleko u drugi plan.
Danas s vremena na vrijeme ispratim Ajax zbog nostalgije.

Zapravo samo dinamo.

Barca.

Sad kad razmislim najviše zbog ISS-Pro (Wining Eleven) igre.

Naime tada krajem dvedesetih sam od novaca od krizme kupio playstation i zaludio se igricama. Napočetku su to bile FIFA Road to the world cup 98 ( s poznatom Song 2 od Blura) i zatim Fifa WC 98, ali onda kada je otkrivena ISS igra nikada se nisam vratio na FIFU. Na toj igri sam volio igrati s Nizozemskom, a pošto je u to vrijeme puno Nizozemaca bilo u Barci sam volio igrati i s Barcom. Tako sam ih nastavio pratiti, a onda kada je došao Rivaldo je to prešlo u navijanje za njih. Nastavilo se s Ronaldinhom i Messijem, a zadnjih 5-6 godina je to splasnulo. Sada ih samo simpatiziram pogotovo zbog Olma.

A navijam samo za Dinamo.

Boca Juniors
Dan danas se tucem po glavi da nisam probal otic u Madrid na finale Cope, propustena mozda jedina prilika za gledat ih uzivo.

Dinamo je uvijek bio iznad svih, a kao klinac sam iz liga 5-ica volio i pratio Romu, Bayern Munchen, PSG, Liverpool i Barcelonu. S godinama su "emocije" stranih klubova slabile, a danas gotovo da ih i nema. A Dinamo će zauvijek biti emocija, strast, ljubav i život.

Emocija postoji samo prema Dinamu.
Gledam sve i svašta, uživam u nogometu ali emocija isključivo i samo prema Dinamu.

Zaista Dinamo i nitko više što se tiče navijanja, ali uvijek je bilo nekih klubova koji su mi bili draži od drugih - recimo Celtic je jedan od njih. Oduvijek mi je bila zanimljiva njihova povijest, cijela ta političko-vjersko-nacionalna pozadina Old Firma, kao klincu mi je bilo zanimljivo da je i njima i nama najveći uspjeh bio 1967. godine, dresovi su mi se uvijek sviđali i slično.

Boca mi je isto uvijek bila klub koji mi je bio fora i koji sam cijenio, cijeli taj njihov fanatizam, klupski identitet i sl.; a slični su razlozi i oko Borussije Dortmund, mislim da ni jedno ni drugo nije pretjerano originalno i da oba kluba uživaju podjednaku razinu respekta prvenstveno zbog svog identiteta i svojih navijača. Neki klubovi poput Ajaxa, Rapida ili neki američki major league klubovi u raznim sportovima su mi dragi zbog njihovih gradova za koje me vežu lijepa sjećanja. Ne pratim toliko, ali recimo da me netko pita "Za koga bi da osvoji NBA?" uvijek bih odgovorio Boston čisto iz toga što mi je nekako najbliži zbog vlastitog iskustva i kontakta s klubom i gradom. PAO, AIK, Šibenik, Eintracht, Liverpool... ima tih klubova kojima generalno želim sreću u svakoj ili većini utakmica osim kad igraju protiv nas, ali ne bih ništa od svega toga nazvao navijanjem, pa ni simpatiziranjem.

Ne gledam utakmice, ne pratim ni rezultate, nemam pojma za većinu tko tamo igra, nemam dresove, ne dira me kako prolaze i svima želim svu nesreću ako to i malo pomaže Dinamu - kao što recimo pomaže ove sezone u LP.

Dinamo pa 86 mjesta prazno pa Nottingham Forest