Misterij Matea Kovačića: Zašto nije postao ono što smo očekivali?

Vice Karin

MATEO KOVAČIĆ i službeno je prešao iz Real Madrida u Chelsea u najvećem transferu hrvatskog nogometa. Za 40 godina mnoge ću stvari iz nogometne povijesti moći dobro objasniti svojem unuku, ali misterij Matea Kovačića nije ni blizu toga.

Najbolji CV u povijesti hrvatskog nogometa

Bez obzira na to kako završi karijera Matea Kovačića, jedno je sigurno - nijedan hrvatski nogometaš u povijesti u svojem životopisu nije složio tako elitan popis svojih poslodavaca kao njegova vječna nada. U Dinamu je već sa 17 godina djelovao kao da je odavno prerastao konkurenciju, a nakon toga su uslijedili sami teškaši - Inter, Real Madrid i Chelsea. Štoviše, i prvi i drugi najveći transfer-iznos u povijesti hrvatskog nogometa plaćen je upravo za Kovačića. Da mi je netko to rekao onoga dana kada je odlazio preko maksimirskog praga, apsolutno bih povjerovao u takvu tvrdnju. Ono u što ne bih nikako povjerovao je koliko je malo, i u odnosu na svoj talent nedovoljno, Mateo Kovačić napredovao u tom razdoblju.

Prije ćemo dočekati Godota nego Matea

Bez obzira na to u kojem klubu igrao i pod čijom trenerskom paskom se u tom trenutku nalazio, očekivanja od Kovačića uvijek su bila ista - uvijek je bilo konačno vrijeme da se prometne u igrača koji nam jamči da ćemo po Modrićevom odlasku imati novog nositelja oko kojeg će neki top klub, a posebno hrvatska reprezentacija, moći graditi svoju igru. No očekivanja su uvijek ostala samo očekivanja. Ono što je frustrirajuće kod Matea Kovačića je vječni status quo. On nije nazadovao kao brojni hrvatski talenti i, shodno tome, sišao s najviše scene i preselio svoj talent u drugorazredni klub. Isto tako, nije postao onaj igrač kakvog želimo gledati. Mateo Kovačić je uvijek isti. I to traje toliko dugo da pravo pitanje više nije zašto je on takav. Pravo pitanje jest je li to najveći problem Matea Kovačića ili je to najveći problem javnosti koja od njega uporno očekuje nešto drugačije, konkretnije i bolje.

Loša pozicijska igra uništava bogomdani talent

Već u prvom dodiru, od prvog dana otkako je nastupio za Dinamo, vidjelo se da je Kovačićev talent na razini kakvu smo dotad rijetko mogli vidjeti. Od prvog trenutka spadao je u kategoriju onih koji loptu udaraju drugačije od običnih smrtnika. To se može vidjeti i danas. Primanje lopte u pokretu i sitan korak kojim se može osloboditi čuvara neodoljivo podsjećaju na Modrića, a na prste jedne ruke mogu se nabrojati veznjaci koji mogu brzim driblingom stvoriti višak protiv dvojice, pa i više protivnika. Problem Matea Kovačića je što nema dovoljno razvijenu pozicijsku igru, što u prijevodu znači da višak ne može stvarati kontinuirano. Ili da ga jednostavno može stvoriti u zoni u kojoj njegova ekipa od toga ne može imati velike koristi. Njegove kretnje bez lopte nisu u koordinaciji s ostatkom ekipe, teško sam sebi oslobađa prostor i nema osjećaj za raspored svojih suigrača, zbog čega često narušava strukturu u posjedu svoje ekipe. Procjene i ocjene da Kovačić "ne daje sto posto", "dodaje prvom do sebe" i "ne preuzima inicijativu" jer ima blokadu u glavi paušalne su i površne. Kovačić sve to radi jer kada primi loptu, drugih opcija najčešće ni nema.

Teoretski, kada bi se nogomet igrao "1 na 1" ili kada biste Mateu Kovačiću dali loptu i prazan teren, on bi bio jedan od najboljih veznjaka na svijetu. Onoga trenutka kada u jednadžbu uvedete 10 drugih suigrača, konfiguraciju formacija obiju ekipa i višedimenzionalnost terena, Kovačićev neopisiv talent i tehničke sposobnosti utapaju se u njegovoj nemogućnosti da shvati gdje i kada mora primiti loptu. Jako malo igrača brže razmišlja u situaciji maksimalnog pritiska, s nekoliko igrača na svojim leđima i loptom u nogama. No vjerojatno nijedan drugi vrhunski veznjak ne razmišlja sporije i nepreciznije kada nema loptu u nogama. Mateo Kovačić je sve ono što jedan nogometaš treba biti s loptom u nogama i sve ono što ne treba biti bez nje. A loptu u nogama nemate oko 99 posto vremena. I zato tih 99 posto češće definira kakav ste igrač nego ono što radite preostalih 1 posto. Kovačić najbolje zna i osjeća da je sve teže izraziti se i unutar tih 1 posto jednom kada 99 posto vremena stvari ne radite na ispravan način.

Real kao vrhunac karijere, ali i zamka

Kada je prešao u Inter, trener Stramaccioni od njega je htio napraviti jednu verziju "registe" - najdublje povučenog veznog igrača koji iz dubine terena razigrava svoju ekipu. Kovačić se nakon sjajne prve sezone u kojoj je podigao svoju igru polako gubio u Interovom bljedilu. Transfer u Real Madrid vjerojatno je nešto najbolje što se može dogoditi bilo kojem nogometašu na svijetu. No u kontekstu Kovačićevog razvoja i rada na onome što mu nedostaje, takav transfer mu nije pomogao. Svoju priliku morao je vrebati s klupe i staviti svoj talent na čekanje. S druge strane, činjenica da je Realov Zidane bio baziran na 100 posto talenta i 0 posto strukture samo je produbila ionako ogroman jaz između onoga što Mateo Kovačić jest i onoga što bi trebao biti.



U te dvije etape svoje karijere Mateo Kovačić postao je fantastičan igrač duela u oba smjera. Nije nimalo čudno što je znao preuzeti i vrhunski odraditi flastera na Messiju - njegova hitrina, agilnost, poznavanje mehanike driblinga i čitanje suparnika čine ga briljantnim igračem "1 na 1", ali mu s godinama stvaraju sve veće probleme u igri 11 na 11. Prelazak u Chelsea kod Sarrija kao trenera koji svoju filozofiju bazira na inačici pozicijskog nogometa trebao je u teoriji biti idealan spoj, ali ta avantura potrajala je tek godinu dana. Sada je pred Kovačićem sasvim novi trener, neki novi suigrači i posve novi izazovi. I najvjerojatnije, sasvim isti Kovačić

Mi imamo svoga kralja, ali imamo i svoga Cara. Njegovo ime je Dani Olmo.

Nakon 41 godine Dinamo ponovno ima u svojim redovima nogometnog prvaka Europe u konkurenciji U-21. Taj uspjeh 1978. godine polučili su Velimir Zajec, Srećko Bogdan, Zlatko Kranjčar i Rajko Janjanin.

I ne samo to. Naš Dani je zabio i pogodak u finalu što je uspjelo i Čečiju Bogdanu već spomenute 1978. godine.⚽️

Bravo Dani, bravo dinamovac!✌️






DANI Olmo i njegovo zlato na Europskom prvenstvu za španjolsku U-21 vrstu vjerojatno su najbolja reklama koju je Dinamo mogao dobiti, a mladom Kataloncu cijena je ovim podvigom dodatno narasla. Dosad se kalkuliralo s iznosima od 20 do 40 milijuna eura.

Nije prvi put da je Dinamo dao mladog europskog prvaka, to se dogodilo i prije četiri desetljeća.

Godina je 1978. i održava se prvo povijesno Europsko prvenstvo za U-21 vrste. Talentirana mlada reprezentacija Jugoslavije stigla je preko Španjolske, Rumunjske, Mađarske i Engleske do finala Europskog prvenstva za mlade, gdje će odmjeriti snage s Istočnom Njemačkom. U svojim redovima ima čak četiri Dinamova igrača - Srećka Bogdana, Velimira Zajeca, Cicu Kranjčara i Rajka Janjanina.

Olmo nije čak ni jedini dinamovac koji je zabio gol u finalu.Godine 1978. finale se igralo na dvije utakmice, a Jugoslavija je suparnika ugostila u Mostaru. Rezultat je bio 4:4 te se u strijelce upisao i Čeči Bogdan. Ipak, show je ukrao bivši Dinamov trener Vahid Halilhodžić - najprije je dvama golovima u polufinalu srušio Engleze, da bi hattrickom pod Bijelim Brijegom i jedinim golom na uzvratnoj utakmici donio Jugoslaviji titulu te ponio titulu najboljeg strijelca, ali i igrača turnira. Za istu reprezentaciju igrao je i Dragan Bošnjak, jedan od ključnih igrača na putu do Dinamove titule 1982. godine koji je u to vrijeme igrao za Vojvodinu.

Sn 02.07.2019

Započela je prodaja godišnjih ulaznica za imatelje istih iz prošle godine.

i jel se kupuje? ja uskoro po nju
nemrem ja bez dinama

Ja idem po godišnju čim se organiziramo. Jel ovo sad prodaja samo za one koji su imali prošle sezone ili za sve?

Za proslogodisnje i vrijedi samo za zapad i istok, jer sjever nema numerirane godisnje tako da je njima svejedno kada ce kupit, oni se nemoraju bojati da ce im netko sjesti na mjesto.

kae ovo guzva za godisnje? :cool:

kae ovo guzva za godisnje? — reziser

To je slika gdje se vidi da ima cca 30+ ljudi koji cekaju u redu da se otvori blagajna, dali je guzva to trenutno ne vidimo jer nije uslikano u ravnini prema Pimpek placu. Mozda ce biti guzva, ali za sada to nije.

Da, to sam i mislio. Osim nas trojice od prošle, još dvojica bi kupila godišnje koji nisu imali i sad mi moramo čekati ako želimo svi zajedno sjediti.

a gle, smatram to guzvom s obzirom na okolnosti
na to da je tek pocela prodaja
da je cijena dignuta
da imamo povratnika u klub :rage:

i onda skupa otici i kupiti
inace necete sjediti skupa

drago mi je da ce biti novih lica s godisnjima :)

Da li su stara mjesta rezervirana i čekaju zadnji dan ili danas netko sa postojećom godišnjom koji želi promijeniti mjesto može recimo kupiti moje sjedalo?