Bilo bi top uzet nekog Skandinavca ili Španjolca. Roberto Garcia Parrondo, Raul Gonzalez, Manolo Cadenas. Pa čak i Vujović,barem bi im rekao kaj ih ide nakon ovakvih tekmi kao danas. Ali naravno, takva imena su našima SF, pa je najlakše dovesti za izbornika nekog bivšeg igrača ili vratit nekog tko je već bio izbornik.

Dečki su dobili španjolce (koji su ispali apsolutno užasni) i rumunje...

Odigrali neodlučeno sa austrijancima (koji su ispali jako čvrsta i tvrda momčad)...

Izgubili od francuske, mađarske, islanda...

Svi ovi igrači koji se spominju su više-manje bili u krugu reprezentacije na prethodnim natjecanjima, bili su i neki drugi izbornici, rezultati nisu bili bajni.

Ajmo biti realni i priznati da hrvatska više nije sami svjetski vrh u rukometu i očito treba nešto mijenjati. Nije problem samo u izborniku, isto kao što nije problem ni samo u igračima.

Ne treba letjeti u euforiju, ne treba biti ni pretjerano kritičan.

Pa kaj Šoštarić od naših nema znanje neko rukometno? — Nolifer

Neno je bolestan i stigle su ga godine i mislim da će on vrlo brzo završiti trenersku karijeru. Nema potrebe čovjeku stavljati ogroman stres na leđa ako već možemo pronaći mlađeg i progresivnijeg trenera, domaćeg ili stranog.

Onda daj pozovi imena koja su najspremnija. Fizicki i mentalno. Rukomet se dobiva na obranu. Pa Cervar je imao Dominikovica i Špoljarića i Valčića koja su samo obranu igrali. Nisu naprijed mogli do gola dobacit.

Ovaj Gobac je veći karcinom tog sporta nego svojedobno Z.M u nogometu.

I pazi, nikad ga nitko nije prozival od medija niti dovodil u pitanje to njegovo anarhijsko vođenje tog nacionalnog saveza.

Reci će neki odkad se Gobac maknuo od repke rukometne nemamo medalja više hahahaa

Da da.. baš se maknuo. :)

Već 15-20 godina gledamo čudan izbor izbornika, kao i još čudniji izbor igrača. I glavni odgovor na pitanje - zašto još dugo neće biti izbornik neki kvalitetni stranac.

Možemo se samo nadat da će se ponovit 2003 i da će rukomet se dić iz pepela al sve manje je nade za to.

Problem je što ono dobro što imamo ne pretvaramo u svoj3 prednosti. Ne može nitko reci da austrija, mađarska pa Island imaju bolje igrače od nas. Da mi imamo vrhunskog izbornika, vjerujem da bi već razmišljali dal danska ili švedska u polufinalu.


Plakali smo za golmanima od sole a sad ih imamo 2 za sljedećih 10 godina

Ne može nitko reci da austrija, mađarska pa Island imaju bolje igrače od nas. — Ludovic IX

Island ima. Mađarska ima pivota koji je bolji od svih naših. Za Austriju bi nekoć vrijedilo da nema igrača koji bi po kvaliteti igrali u našoj postavi,ali sad kad vidim kako im igra Bilyk,stavio bih ga ispred svih naših vanjskih igrača,ako gledamo po trenutnoj formi.

Neki tip očito Perkovac nešto zna, iako sam i sam u njega sumjnao. — Nema zaleđa Mikića

Vrijedilo bi isto i odgovorio bih ti isto i da nije završilo ovako kako je završilo, ali svjesno i namjerno pustih vremenu da odgovori radi poante koju ću istaknuti.

Ne navijam za igrače, trenere i izbornike, već za ono što oni predstavljaju noseći dres i grb na sebi. Jel ispod dresa ili uz crtu Lino, Zlatko, Goran, Štefek ili Stipe, meni je skoro svejedno.

Primijetio si možda, svejedno mi je čak i jel taj dres (hrvatski, nebitno u kojem sportu) i grb nosi "naš dinamovac" ili 11 tovara + izbornik tovar (uvlas isto bih navijao za njih u hrvatskom dresu) pa onda znaš koliko mi doista puca k...c jel izbornik Perkovac ili netko drugi.

Dok su u šahovnici "slijep" sam na razlike, na taštine, na sitne sukobe, na purgere i tovare, na bosance i hercegovce, na rvate i hrvateke. Ne zato što ih nisam svjestan ili zato što ne bih imao mišljenje o tome što bi bilo bolje, nego iz banalnog razloga - jako me raduje hrvatski uspjeh i jer me rastužuje hrvatski neuspjeh. A dovoljno znam o sebi da si mogu priznati kako o rukometu znam nešto malo manje od Perkovca ili Horvata, u nogometu od Čačića ili Dalića.

Pa svim srcem, shodno tome, navijam da uspije i onaj prvi i ovaj drugi i svaki uz crtu i svaki pod dresom.

Perkovcu sam sporio način kritiziranja prethodnika, a ne ovu ili onu razinu rukometnog znanja.

Uostalom, što ja k..c znam o rukometu, realno.. (ko i 99,99% Hrvata).

Nisam se veselio porazu protiv Nizozemske, nego ukazivao na to da nije isto pričati i raditi, da nije isto biti pametan za mikrofonom i uz klupu. Smetalo mi je što je na prošlom prvenstvu rekao da smo mi svjetski vrh, da samo treba pozvati prave igrače.. I da, onda sam se obrecnuo na njega nakon poraza od Nizozemske. Ne zato što mi je bilo drago zbog poraza ili zato što sam tada mislio da Perkovac nema pojma, nego stoga što nije dokazao ono što je olako i nekolegijalno tvrdio.

Pa ajde, tek je počeo, dajmo priliku procesu.. eto dali smo.

Hoćemo li još jedan ciklus? Ma možemo, daj samo konkretan cilj pa da te imamo po čemu mjeriti.

Nitko sretniji od mene da je sve do kraja pomeo s po 10 razlike. Prvi bih se tu javio, čestitao, napisao da me je razveselio i da mu se divim jer su iza riječi stajali potezi i djela.

Stvar je u tome da iza brzih i olakih riječi rijetko stoje konkretna djela, a iza dokazanih djela katkad stoje nespretne, populističke ili politikantske riječi pa se one važu, zamjeraju, a autor se pljuje, omalovažava i u blato baca. One koji sve zadane ciljeve ispune i nadmaše za 3 koplja ćemo valjati po blatu jer su do rezultata došli

a) srećom
b) čudesnim pomoćnicima iz sjene (skupni naziv smajlagići)
c) čudesnim ključnim igračima koje ni ne treba voditi/koji se sami vode (skupni naziv balići ili modrići)
d) najboljim igračima ikad
e) smiksaj po potrebi a), b), c) i d).

Jbt, Červar nakon nebrojenih uspjeha (dakako, zbog Irfana i Balića, nema on s tim veze, on je bio sam tu da usere neka zlata) dođe 2020. onako usput i bude srebrni, nakon godina posrtaja i prije godina posrtaja, ali je svejedno ostao klaun.. Dalić je neznalica i ostat će populistička neznalica da i osvoji EP u Njemačkoj. S puno sreće i pravom generacijom.

Meni je potpuno razumljivo da ljudi i u dresovima vide konkretne ljude i da im je netko draži, simpatičniji, bliži po svjetonazoru, humoru ili načinu razmišljanja, pa i po klupskim bojama ako ćemo o tome.

Normalno je to, ne čudim se nit osuđujem (bez obzira na to koliko mi na živce išlo).

Poanta je samo u tome da reći može svatko, a napraviti je već malo teže.

Cijenim one koji naprave, nek blebeću poslije što ih volja. Ove što prvo blebeću cijenim manje, a one što blebeću, a potom zajebu, jebiga, ne cijenim baš.

Ako ostane, sretno mu, navijat ću da uspije sa svakom novom utakmicom.

Bravo za komentar. Kolko ljudi sa otrov pljucaju cijeli život po Červaru,Daliću,Tucku pa i Goluži... Oni vječno moraju ostat zapisani kao heroji naše zemlje. I to cijelo vrijeme tupim. Tolko su medalja donijeli u ovu malu zemlju ali ljudi uvijek nađu srat. Onda se pojave ljudi koji sve to bace u vjetar pa se ljudi odjednom sjete koje su veličine gore nabrojani ljudi. Bog i Hrvati.

@Neki tip ma jasno je meni bilo na što si ciljao sa komentarima nakon utakmice protiv Nizozemske, nije bio hejt jer ni mene nije oduševio u prvim utakmicama, samo sam se tebe sjetio kao nekoga tko je prokomentirao to pa se ponadao da će iznenaditi i mene i tebe. Doživio je sudbinu Štimca, koji je prosipao svoje znanje kao stručni sukomentator, a možda nije bolje ni zaslužio s obzirom na javno prozivanje kolege.

Sve jasno, razumijemo se.

Baš me ova rasprava ponukala da brzinski pogledam naše rezultate od 2011. godine prema danas po izbornicima. Na kraju ispada da je Goluža imao najviše medalja. Nisam neki njegov veliki fan, ali otišao je nakon ispadanja od Brazila u četvrtfinalu SP-a i ostavio iza sebe 3 brončane medalje.

Naslijedio ga je Babić kojeg su novinari uzeli na zub odmah od početka zbog vjerskih razloga, ostvario solidne rezultate, ali je otišao jer se za veliki projekt domaćinstva Ep-a 2018. vratilo Červara iz mirovine i po meni potpuno pogriješilo umjesto da se ili pustilo Babića ili išlo na modernog trenera stranca. Slabi rezultati izuzev bljeska na prvenstvu 2020. godine i osvajanja srebray

Horvata poslije nemam što posebno ni komentirat, osim da se nije pokazao.

Slavko Goluža
Sp 2011 5. mjesto
Ep 2012 3. mjesto
OI 2012 3. mjesto
Sp 2013 3. mjesto
Ep 2014 4. mjesto
Sp 2015 5. mjesto

Željko Babić
Ep 2016 3. mjesto
OI 2016 četvrtfinale
Sp 2017 4. mjesto

Lini Červar
Ep 2018 5. mjesto (igrano kod nas)
Sp 2019 6.mjesto
Ep 2020 2. mjesto
OI 2020 nismo se kvalificirali
Sp 2021 15. mjesto

Hrvoje Horvat
Ep 2022 8. mjesto
Sp 2023 9. mjesto