Sjećam se 98' kako su se ljudi tiskali pred onim starim malim televizorima na terasama kafića pod punom opremom, šalovi, zastave da ne nabrajam dalje.Sama kvaliteta prijenosa je neusporediva. Danas imaš po par televizora po kafiću, puno većih dimenzija. Neusporedivo.

Excelica za svjetsko, ako se netko želi igrat:

https://hermann-baum.de/excel/WorldCup/en/

Ždrijeb nam i nije baš naklonjen, ali ok, barem nemamo bekove i ne igramo brzo...

Prema američkom protokolu, utakmica se mora odmah prekinuti ako se munja zabilježi u krugu od osam milja, odnosno oko 13 kilometara od stadiona.

Nakon što se zabilježi udar munje, pokreće se 30-minutno odbrojavanje. Ako u tom vremenu ne bude novih udara, utakmica se može nastaviti. Međutim, ako se tijekom tog razdoblja dogodi novi udar, sat se vraća na početak i odbrojavanje kreće ispočetka. To se ponavlja sve dok ne prođe punih 30 minuta bez ijedne zabilježene munje.

Slični problemi već su se događali prošlog ljeta tijekom Svjetskog klupskog prvenstva, koje je također održano u Sjedinjenim Državama, kada je više utakmica bilo odgođeno zbog ekstremnih vremenskih uvjeta.

Primjerice, utakmica između Chelseaja i Benfice u Charlotteu trajala je ukupno četiri sata i 38 minuta.

Jedna zanimljivost, Meksikanci su svoje pripreme za sp poceli 7.5
Klubovi su morali pustiti igrace bez obzira sto prvenstvo traje

Ludilo svaki dan. Po meni, neponovljivo. Naravno da je to subjektivno mišljenje, klinac sam bio, bez briga, ekipa slobodna po cijele dane, cuganje, zajebancija itd. Cijela zemlja je bila u tome zajedno, nisi bio bombardiran glupostima kao danas, manje informacija itd. Baš lijepa vremena.

Detaljnim istrazivanjem sam dosao do zakljucka da je Hrvatska jedina europska reprezentacija iz vecinski katolicke zemlje koja nema nijednog tamnoputog igraca u rosteru.

NA BRANIKU EUROPE!

Mi i bosna jedini ostali na braniku Europe

ne baš stric, imali smo Dudua 00ih prije mnogih. Ko zna, mozda dođe jos nekakav brazilac prek Dinama, Belinho i ekipa

A koliko drkice o Poljskim husarima i bijeloj repki, sjećam se kad su igrali protiv nas prije koju godinu da su im igrali Oyedele i Ameyaw

pricam o nadolazecem prvenstvu

Emmanuel Olisadebe:

Dao bi 3 muse i 2 matanovića za jednog dudua... O ovom sp pričam.

Mnogi govore da je 98' neponovljiva u smislu naboja koji je tada cijeli narod osjećao. — dinamo u srcu

I ja bih tako rekao. Bilo je nekako prirodnije, spontanije i iskrenije. Rat je bio puno nedavniji, mi puno nepoznatiji. Možda zato kaj sam bio klinac, ali znam da mi je taj početak šestog do početka turnira bio vječnost koliko se iščekivalo da osjetiš kako je to igrati na Svjetskom prvenstvu.

2018. se zalaufala nakon pobjeda u prvom krugu, ali realno je dotad bila napola mučna atmosfera s potjeranim Čačićem, no name Dalićem, imidžem Mamićeve repke i cjelokupnog odnosa prema HNS-u, ne sićan se itd. Bilo je masu pizdarija prije i poslije tog turnira kojih se sad slabije sjećamo jer je rezultat bio top. Na kraju je i to izgorjelo, ali prvi put je prvi put.

Meni je SP 98 bilo neponovljivo, em je bilo prvo na kojem smo nastupali, prvo koje sam baš detaljno pratio, a i bio sam klinac, maturirao te godine. Rekao sam starcima da idem na more, ja otišao s ekipom u Lyon na Njemačku.
Atmosfera je bila u cijeloj zemlji prava, nije bilo nikakvih sranja, svi su disali ko jedan za reprezentaciju. Nije bilo podjela.

Sjećam se prvog nastupa, samo on je bio sladak..
Sjećam se prvog Svjetskoga, samo tada sam drhtao...

Bio sam bez prebijene pare, ganjao faks i sa starim radio fuš, dosta teška vremena su nam bila i mislio sam bit će još prvenstava... Kako mi je danas žao što nisam barem pokušao do Francuske :meh: ostala mi samo majica Allez Croatie sa buldogom koji drži Eiffelov toranj i trofej osvajača SP. Cijela država je bila našpanana, svi smo mislili da možemo puno, uvjereni kako smo pokradeni na EP 2 godine ranije i da smo to mogli osvojiti. Sve se vrtilo oko utakmica, svi su samo o tome razgovarali, od profesora na faksu do teta u dućanu. Nije bilo interneta i mobitela u svakom džepu, sve u vezi SP je bilo nekako mističnije, ak se mogu tako izraziti. Bili smo mladi kao država pa je to dalo neki dodatni elan. Neponovljivo, nikad više prvi put, nikad nam neće sve biti novo kao tada.