Ovisi o tome koliko bodova osvojiš u ligaškoj fazi, jer em skupljaš bodove, em dobivaš bonus na plasman. Tehnički, s osam pobjeda završiš na prvom mjestu i onda ispadneš u osmini finala - osvojio si 22.000 bodova za koef.

1/4 EL nam moze donijeti vise bodova od finala/osvajanja KL — Pacho

Naravno, ali 1/4 EL bi realno bio naš najbolji europski rezultat od 1967. godine - a bi li radije dogurao do 1/4 EL i osvojio nešto više bodova za koef ili imao trofej KL i nešto manje bodova?

Pričamo o vrlo fiktivnim situacijama, naravno.

Ako pobijediš sve do kraja i osvojiš, naravno da se više isplati EL. Ali šansa za tako nešto u KL je puno veća nego u EL i nekom logikom stvari možemo računati na to da ćemo u KL imati više pobjeda u ligaškoj fazi te da ćemo dalje dogurati u knockout fazi nego što bismo u EL.

Generalno, čini mi se da javnost ima dojam kako je EL danas poput EL koju smo igrali prije nekoliko godina; ali nije. EL je danas puno jače natjecanje, nafilano neatraktivnim a kvalitetnim klubovima iz liga petice i bez cijelog niza padobranaca koji su sada u KL-u. Ove godine u ligaškoj fazi u top 8 nisu uspjeli ući klubovi poput Ajaxa, Anderlechta, Real Sociedada, Rome, Porta, AZ-a, Twentea, Fenera, Galate... a ni u razigravanje nije prošla jedna praška Slavija, Hoffenheim, Besiktas, Nice, Dynamo Kyiv.

Kad pogledam klubove u četvrtfinalu EL - Tottenham, Eintracht, Lazio, Bodo, Rangers, Athletic Bilbao, Lyon, ManU - možda smo jedino protiv Boda favoriti. Kad pogledam klubove u četvrtfinalu KL - Betis, Jagiellonia, Celje, Fiorentina, Legia, Chelsea, Djurgardens, Rapid - protiv više od pola smo favoriti.

Sve ostalo je na strani EL, od kasnijeg početka do toga da je KL jebeno dosadno natjecanje. — Chempers

Možda sam u manjini, ali ja ne vidim ništa dosadno u natjecanju za koje nije uopće nerealno da ga osvojimo i u kojem mislim da bi, ovisno o knockout protivnicima naravno, sve ispod nekog četvrtfinala bio loš rezultat. Naravno da trebamo težiti višemu i da to nije natjecanje razine Dinama, ali nije ni natjecanje razine Chelseaja. Kad bih mogao birati između izravnog ulaska u KL i u EL, radije bih uzeo KL. Ne puno manje atraktivno, financijski ni približno razlika kao između EL i LP, a prilika za ispisati povijest i napucati koeficijent je vrhunska.

Nema poante. Ja sam samo napisao kako je zanimljivo što smo ove sezone i izgubili prvenstvo i ispali iz LP na gol razliku, odnosno međusobni omjer, tj. s istim brojem bodova mogli smo imati jednu od najuspješnijih sezona.

Nije tu bilo nikakvog velikog zaključka.

Nismo se razumjeli. — Noel

Da, nismo. Naravno da bi ovaj mali broj bodova u prvenstvu bio ozbiljno upozorenje za sljedeću sezonu i da smo osvojili prvenstvo, a kao Dinamo definitivno trebamo težiti višemu, ali sezona u kojoj bismo prošli ligašku fazu LP i osvojili prvenstvo naprosto se ne bi mogla smatrati neuspješnom, s koliko god bodova oboje napravili.

Sa 65 osvojenih bodova u HNLu i na taj način osvojenom titulom putem gol razlike sigurno nebi bila uspješna sezona a kamoli najuspješnija. Pričaš floskule. — Noel

Sezona u kojoj bismo bili prvaci i prošli ligašku fazu Lige prvaka definitivno bi bila jedna od najuspješnijih sezona. Prvak je onaj tko je najbolji u aktualnom prvenstvu, neovisno o tome koliko bodova osvojio u odnosu na prijašnje prvake.

Bi li mali broj bodova bio razlog za zabrinutost i poziv na promjene? Da, naravno. Ali upravo teza da takva sezona ne bi bila uspješna je floskuletina.

Činjenica je da smo ispali iz Lige prvaka zasluženo. Ekipa koja primi sramotnih 9 komada nema kaj tražit u drugom krugu. Ponavljam nikakva nesreća nego zasluženo ispadanje bez obzira na 11 bodova. — Noel

Činjenica je ono kaj sam napisao: ispali smo isključivo zbog gol razlike s brojem bodova s kojim smo statistički imali 1% šanse ispasti, a s istim brojem bodova su tri druga kluba prošla - od toga jedan nešto više od duplo, jedan šest puta, a jedan čak šesnaest puta vredniji od nas. To nije sramotna sezona u LP ni ovako, a da smo imali isti broj bodova uz bolju gol razliku bila bi najuspješnija sezona LP u povijesti kluba.

Činjenica je da je ovo sramotna sezona. — Noel

Čitaj s razumijevanjem. Naravno da jest. To ne mijenja vrlo zanimljivu činjenicu da je ova sezona s istim brojem bodova mogla biti jedna od najboljih ikad.

Gotovo bizarno zvuči podatak da smo ove godine samo zbog gol razlike ostali i bez naslova prvaka u HNL-u i bez prolaska u Ligi prvaka. Da smo osvojili posve jednak broj bodova u HNL-u i u LP, ali s boljom gol razlikom, ovo bi bila jedna od najuspješnijih sezona u povijesti. Kad to stavimo u kontekst rekordnog broja od 25 prečki i stativa...

Nije izlika za loše poteze kojih je nesumnjivo bilo, ali je suluda činjenica.

Tako je. Ne mislim da je loša ideja jednog dana imati sustav u kojem su svi članovi kluba s određenim trajanjem članstva ipso iure članovi skupštine te biraju predsjednika koji ima izvršne ovlasti; samo mislim da za to trebamo kao članovi i navijači - kao Dinamov kolektiv - demokratski sazrijeti.

Nužno je kod svih rasprava o uređenju kluba biti svjestan da to nije matematika, nije egzaktna znanost i ne postoji točan i dobar sustav, odnosno pogrešan i loš. To je uvijek vaganje između demokratičnosti, efikasnosti i različitih modela koji imaju svoje prednosti i mane. Savršeno demokratski sustav je potpuno neefikasan, a najefikasniji sustav je posve nedemokratski. Mi ćemo kao Dinamovi članovi morati pronaći onaj koji je najbolji za nas.

Je, i ne samo na posljednjim izborima. Perez je 2012. inicirao izmjenu statuta prema kojoj kandidat za predsjednika mora biti član kontinuirano barem 20 godina i mora imati mogućnost osobne bankovne garancije u visini od najmanje 15% klupskog budžeta (koji je prošle godine iznosio nešto više od milijardu eura), što doslovno nitko od tih izmjena nije uspio imati te ni na jednim izborima od 2012. nije imao protukandidata.

To je problematika personificiranih izbornih sustava i zato je važno imati snažan sustav i snažne klupske institucije unutar kojih će funkcionirati kvalitetni ljudi.

Real i Barca između ostalih funkcioniraju na taj način.. — vlatkomarkovic

Podržavam svaku raspravu o svakom modelu demokratskog upravljanja klubom, ali možda trebamo ipak malo pričekati s usporedbama s Realom i Barcom. To su ogromni sustavi koji funkcioniraju vrhunski i imaju višedesetljetnu tradiciju demokratskih procesa - mi praktički nemamo ni jedne "normalne" izbore iza sebe, imamo samo prve na kojima se de facto odlučivalo o tome jesmo li za demokratski i članski Dinamo ili za Dinamo kojim će vladati razne sinekure i kriminalno-politički polusvijet.

Osobno, mišljenja sam da je puna - ne formalna nego idejna - demokratizacija kluba proces, a ne trenutak, i da neki interni checks&balances sustav mora postojati u drugoj fazi (recimo da smo trenutno u prvoj). Prvi korak u toj drugoj fazi treba biti pojednostavljenje postojećeg sustava - više demokratskog legitimiteta i više efikasnosti u upravljanju:

• kvalifikacija biračkog prava trajanjem članstva, odnosno ostvarenje aktivnog i pasivnog biračkog prava tek nakon 3-4 godine kontinuiranog članstva kako bi se izbjeglo situaciju da birati i biti biran može netko tko se par mjeseci prije izbora prvi put učlanio u klub, što otvara realan prostor za manipulaciju ako ćemo skupštinu birati ovako kako ću napisati u drugoj točki
• potpuna članska legitimizacija Skupštine, znači 100% članova Skupštine izabrano od strane članova na demokratskim izborima uz primjenu proporcionalnog izbornog sustava i D'Hondtove metode, s višim izbornim pragom (npr. 10-15%), što je nužno zbog malog broja birača
• Ukidanje izvršnog odbora, odnosno objedinjavanje funkcija izvršnog i nadzornog odbora u novi Nadzorni odbor koji bi imao više članova od postojećeg Nadzornog odbora, ali manje od postojećeg Izvršnog odbora (recimo 7) te de facto bio izjednačen s ulogom Nadzornog odbora u dioničkim društvima - predstavljao bi vlasnike/članove i birao članove Uprave u njihovo ime. Također, uvođenje naknade za rad u Nadzornom odboru (tko želi, drage volje se iste može odreći u korist Zaklade Nema predaje)
• ukidanje funkcije Predsjednika kluba, odnosno njezina transformacija u funkciju Predsjednika Nadzornog odbora

Čitam da ljudima u dinamu sad nije jasno zašto ih je Garcia odbio i ide u Hajduk. — NORTE

Nema tog svemira u kojem je Garcia odbio Dinamo zbog Hajduka. Ajmo biti realni.

Dinamo je jači klub, više plaća, igra europska natjecanja, osvaja trofeje, ima više prilika za dokazivanje i uz sve to je opet trenersko radno mjesto koje je sigurnije te manje hektično od onog u Hajduku. Još da igrač izabere Hajduk ima nekog smisla jer tamo je veća šansa da će igrati, ali trener? Nema šanse.

Ali da, nadam se da ce se standardizirat boje za prvi i drugi dres — NitkoBitan

Sigurno se neće standardizirati boja gostujućeg dresa, to nema niti jedan ozbiljan klub u Europi i tako je s razlogom: gostujući i treći dres uglavnom imaju različite filozofije i ciljaju različite skupine ljudi - jedan uvijek treba biti malo tradicionalniji, a jedan malo slobodniji. Gotovo po defaultu će se ljudima jedan sviđati, drugi baš i ne, i to je normalno. Mi smo to nažalost kroz povijest dosta loše radili, naši gostujući dresovi su izuzev par iznimki bili su takvi da skidam kapu onima koji su ih kupovali i nosili.

U Dinamu na mjestu gostujućih i trećih dresova ima prostora za puno toga: od nekih ideja zasnovanih na tradiciji poput bijelog (i raznih varijanti bijele/sive/srebrne), žutog (koji ne mora nužno biti neon nijansa) ili svijetloplavog dresa, preko nekih boja koje su univerzalno atraktivne poput crne, tamnoplave ili zlatne, boja koje su inherentno naše ali ih nikada nismo koristili poput crvene pa do nekih kreativnih ideja koje mogu iskorištavati elemente grada, kluba i naše povijesti. Da ne govorim o tome da se boje mogu kombinirati - zašto ne bismo imali gostujući dres s okomitim crvenim i žutim prugama po uzoru na prvi dres Gradjanskog ili na trećem dresu isfurali neku ozbiljnu kreativu one mint boje patine kojom oksidira bronca i brončanih hlača i štucni s nekim sitnim elementom na kragni povodom 160 godina od postavljanja kipa Banu Jelačiću na Jelačić plac 2026. godine? Ili nešto povezano s 40. godišnjicom grupe? Ili ove godine nešto povodom 1.100 godina Hrvatskog Kraljevstva? ili grički top, lenucijeva potkova, Medvedgrad, uzorak kamenih kocki na gornjem gradu, Sava, Hendrixov most, grafiti po kvartovima... prostora za kreativu ima koliko hoćeš, i to kreativu koja će kreirati dresove koje će ljudi kupovati.

Domaći dres je plavi i tu dileme nema, ali nema ni potrebe malograđanski se ograničavati kod gostujućih dresova jer tu imamo ogromnu priliku za kvalitativan i kvantitativan rast.

Ta faca ne pokazuje dojam covjeka koji je dosao u "klub koji je jako napredovao na svim poljima osim eto na sportskom" — Jaro

Neću ulaziti u priču tko je kakvu facu imao, ali jedna stvar: Dinamo nije Milan i ne funkcionira kao Milan. Dinamo ni za godinu dana neće funkcionirati kao Milan. Ono što Dinamo jest, Dinamo je danas puno organiziraniji, koherentniji i profesionalniji klub nego što je bio prije godinu i pol, a u međuvremenu je prošao internu revoluciju, kompletnu promjenu paradigme funkcioniranja.

Ne znam, ali uvjeren sam da apsolutno nitko u klubu nije zadovoljan ovime kako Dinamo izgleda na terenu, a još sam sigurniji da posao internog funkcioniranja kluba - poglavito u kontekstu sportske vertikale - nije gotov. U Dinamu je u godinu dana puno toga napravljeno, a u narednim godinama još će se puno toga napraviti. Vjerojatno će se i griješiti, no greške se ne smiju ponavljati.

Tako da nisi u pravu. Klub je itekako napredovao, a faca je bila faca čovjeka koji nije zadovoljan onime što vidi jer vjeruje da Dinamo može i mora bolje od ovoga. Da ne misli tako, to bi tek bio ozbiljan problem.

Dobro je, ajde, kaj ste se unervozili ko bakice, daju dečki sve od sebe za naslov, jedino nisu ni svjesni da su vec kontraproduktivni za svoju momčad. Tovari su isto radili nasima pa smo dobili 3:1.

Ako su igraci Slavena imali ikakvu dilemu oko toga prioritizirati li ovu tekmu ili cuvati snagu za kup ako prime neki rani gol, ova nocna akcija ih je rijesila te dileme.

Imao je Hajduk ekipu juniora koji su igrali finale LPa, pa kurcina. — vlatkomarkovic

Često imamo posve pogrešnu percepciju uloge nogometne škole. Njezin cilj nije da osvaja prvenstva nego da proizvodi igrače. Jedan solidan prvotimac vrijedi više od svih juniorskih i kadetskih naslova.

Uvijek je lijepo vidjeti klince da su prvaci, da osvajaju turnire ili pobjeđuju u Ligi prvaka, od Dinamovih klinaca se zbog selekcije to u neku ruku i očekuje, ali rezultat tu nikako ne smije biti primarna stvar već priprema igrača za seniorsku karijeru, za prijelaz u profesionalce i za to da izbore svoje mjesto u prvoj momčadi. Uspjeh neke generacije ne mjeri se u njezinim juniorskim trofejima nego u igračima koji u konačnici zaigraju za seniore, pa na kraju i u zaradi na njima od koje klub živi i raste.