Mislim da Večernji i 24 sata nisu više u vlasništvu Styrie već Adria Media Grupe (Srbija).

Najmanje je problem u slikovnici kao takvoj, barem meni. S obzirom da se radi o relativno malom broju djece, očito nisu primarno vođeni dobrobiti djece već agendom. Ne ulazim uopće u to kakva je agenda (dobra ili loša) ali već u startu mi je muka od takvih koji neke svoje ciljeve prodaju pod egidom dobrobiti djece.
Iz mog iskustva, obično je u pozadini i čisti materijalni interes jer neko hoće mazniti lovu na tiskanje slikovnica pa treba naći "temu" koju će netko platiti.
Kao drugo, prilično sam siguran da postoji puno veća potreba za slikovnicama sličnog tipa koje bi obradile probleme koji se tiču puno većeg broja djece (ponašanje u prometu, zloupotreba droga, nasilje među vršnjacima, pretjerano korištenje mobitela itd...) a koje nisu napravljene zbog nedostatka novca ili nedostatka volje što nas opet vraća na prvi dio posta.
Edit: Nisam ni vidio a gore je kolega dobro istaknuo, slikovnica je i činjenično pogrešna jer po nijednoj definiciji koju ja znam, pas ili neka životinja nije dio obitelji.

Nebitno kako su došli do njih, samo da imaju istospolne roditelje i da su u OŠ. Da vidimo prvo o čemu pričamo.
Ako se ne varam, usvajanje je dozvoljeno tek preklani tako da ne vjerujem da takve djece ima više od 10.

Kolega Boss, o kojem broju djece govorimo da bi se zbog njih radila slikovnica? Preciznije, zna li netko koliko trenutno djece ima u osnovnim školama u HR a da imaju istospolne roditelje? Koliko uopće ima te djece?

Ako nemate što pametno napisati, preskočite temu. Ovo je za nas neduhovite.

Ne. Treba mu prodati kartu isključivo za gostujući sektor.

Koga briga za koga navija Jarni.

Kao svako drugo bi bilo da je konkurencija samo Rijeka. Ako ga osvoji Hajduk, onda nije kao i svako drugo.

kad bi povjerovao i obratio se, vjeruj mi da bi ti se svaka od tih situacija odjednom činile jasne.. svaki puta kad si ga propustio prepoznati, čuti ili vidjeti... — mali M

Ja ću u svoju odbranu samo reći da sam iskreno otvorena srca i slobodnog uma i da nemam problema sa promjenom mišljenja ali u svijetu koji gledam i kojega doživljavam kako ga doživljavam, ja Boga ne vidim. Barem za sad.

gle, to je sad isto relativno, Bog ima razumjevanja za druge vjere koje tako odgajaju, ali ni ti nećeš moć reć da nisi čuo o Njemu, o Isusu.. nije ti bilo uskraćeno.. neće ti baš toooliko biti bolje :lol: — mali M

Gledaj, ja ću se braniti da je Bog imao tisuću načina i prilika da mi se prethodno ukaže, pokaže i dokaže i da je tu moja krivnja, s obzirom da je On svemoguć, relativno mala. APP.

okej onda tu nema oprosta. tu više nema moralne razine. imaš samo ispisane zakone. nema udaranja, udaraš zatvor. nema krađe, kradeš zatvor. To nema oprosta, samo kazna. — mali M

Lijepo sam napisao, ima oprosta ali ima i kazne. Jedno ne poništava drugo. Npr. djetetu ću oprostiti što me lagao ali, za kaznu, nema igrica neko vrijeme.

Ti ćeš dobiti manju kaznu, a ja ću fasovati jer sam ga priznao i znao njegove zakone i upute, a svjesno sam ga odbijao u odlukama. — mali M

Gledaj, ja ako susretnem Boga (bez obzira kad ga susretnem, prije ili poslije smrti) se moram ozbiljno pokajati jer će biti evidentno da sam bio u krivu. Tad moram priznati da On postoji. S druge strane, do tada mi je pozicija, kako i sam priznaješ, lagodnija od tvoje jer sam, zbog svog neznanja ili zablude, na neki način u povoljnijem položaju od tebe kad dođemo pred konačni sud.
To je, po meni, elementarno nepošteno jer bi za ista (ne)djela trebali isto odgovarati, pogotovo ako jest istina da su osnovne moralne kategorije usađene rođenjem.

Zato ja i tvrdim da je puno teže živjeti kao vjernik katolik nego kao ateist. Naravno, ako si dosljedan u svojoj vjeri. Ovo kako se ponaša većina vjernika (barem ovo što ja vidim) je drugi par rukava.

Da, ja insistiram da se nekog kazni. Mora postojati odgovornost (i kazna) za učinjena (ne)djela i to nema veze sa mojim osobnim oprostom. Naravno da kazna treba biti proporcionalna učinjenom djelu.

Što se tiče vječnog ''suda'' i oprosta grijeha, ja sam ateist a ti vjernik. Hipotetski, ako kroz život radimo iste stvari i, nakon smrti, dođemo u čistilište, čiji je grijeh veći, tvoj ili moj?

pa tako je u Katoličanstvu! zato se vraćamo na početak priče, gdje smo svjesni da postoji neka kazna za naša nedjela. — mali M

Koja je kazna, ako se iskreno pokaješ?

Ovo za nepoštenost pokajanja i oprosta, reci mi da li bi oprosti svojoj ženi, svom djetetu, svojem ocu ili majci nešto apsolutno loše i nepravedno i bolno što su ti učinili, ako ti se iskreno pokaju i traže tvoj oprost? — mali M

Ovisi o čemu se radi. Ako se radi o nečemu što je napravljeno jedanput, vjerovatno da, ako se radi o nečemu što se opetovano ponavlja, onda vjerovatno ne. S tim da moj oprost nikoga ne oslobađa od krivnje i stava da se za posljedice svog čina treba odgovarati.
Imaš primjer kad ljudi nekoga ubiju u prometnoj nesereći izazvanoj svojom krivnjom. Pretpostavljam da kod većine nije namjerno i da se većina iskreno kaje i srami svog djela. Opet, to ne znači da ih društvo treba osloboditi odgovornosti i kazne. Bog isto.