1.HNL 2023./2024. Dinamo i Hajduk su jedina dva "nacionalna" kluba i nije iznenađenje da imaju navijače po cijeloj Hrvatskoj. Meni čak nije toliko problem određeno slizivanje Istre i Varaždina ko klubova s njima (mada mi nije ni plus).
Kod nekih navijača Istre s kojima imam interakcije mi više smeta kako su brzo poletili...klub koji je desetljeće bio prikovan oko predzadnjeg mjesta, koji je filijala toliko neambicioznim Španjlcima da su ih prepustili da postanu polufilijala Hajduku. Takvi uspiju jedne sezone završiti 5. i to većinom na račun rekordno loših sezone Rijeke i Osijeka (odkad imaju vlasnike) i bum.
Znači taj neki stav iznenadne supriornosti. Odjednom će oni biti stalno u top 3, "realno imaju bolje predispoziicije za to"...pa uporno kenjanje po Dinamu. Kako se mi usuđujemo kupiti nekog igrača (i nabrajanje zadnjih 20 godina kupljenih igrača koji kod nas nisu odigrali ništa. Ko da je to njihov problem a ne naš). Vrhunac svakog argumenta oko neke sudačke odluke protiv njih je "to Dinamu sigurno ne bi sudili".
Na to dodano njihovo seljačko ponašanje svaku domaću utakmicu. Fore iz druge županijske kad treba zadržat igru. Svaka utakmica ubacivanje dodatnih lopti u teren...i magični nestanak kad protivnik ima aut ili korner. Doslovce po tom nekom obrascu ponašanja mi izgleda da bi oni bili mini-ajduk kad bi slučajno na neki dulji period ušli u top 4 lige. Kmečanje, žaljenje, seljačko ponašanje na terenu i prenapuhan osjećaj samovrijednosti van terena. Neka njih dole, dovoljno su nam jedni takvi u ligi koje moramo trpiti.