1.HNL 2025./2026. Ajmo zamisliti paralelni svemir.
Dinamo, recimo, ovo ljeto ne dovodi veznjaka sa 100+ nastupa u Bundesligi, nego igrača s 20-ak nastupa u HNL-u i 10-ak u norveškoj ligi. I to je to od prvoligaških profi utakmica. Karijera bez konkretnog iskoraka, ali eto on je "talent", "potencijal", "ima nogu" i "dinamičan je". A Hajduk dovede bundesligaša.
I mi ga predstavimo kao bombu. 99% reakcija bi bilo:
“Ovo je Dinamo?”
“Gdje su pare?”
“Kakav je ovo amaterizam?”
“Kome će ovaj igrat?”
Ili još bolje, umjesto da uzmemo 22-godišnjeg beka koji je prošlu sezonu bio jedan od najboljih u HNL-u, uzmemo 29-godišnjaka koji od inozemstva ima 2-3 sezone Serie B, i ostalo Lučko, Rudeš i Lokomotiva, a ovaj prvi ode u Hajduk.
Realno, teško ruganje bi bilo.
Ali kad to napravi Hajduk to je "projekt", "pojačanje s karakterom", "vizija", "prgavost", i "opasnost".
Jedino top pojačanje im je Ivušić, definitivno kada ga usporedimo s onim krepanim Lučićem.
Rakitić prošlog ljeta, ove godine Rebić. A realno, i jedan i drugi u karijernom slobodnom padu. Raketa nije mogao izdržati ritam kozojebačke lige, pa kasnije ni HNL-a, Rebić nije igrao ništa ozbiljno više od dvije godine. Rebić u top formi i motiviran, sigurno jedan od najboljih igrača lige.
Rebić ovakav, upitnik i bomba za svlačionicu.
Ali svejedno, hype je tu. Dočeci, pjesme, murali, ulaznice, pretplate, komentari “ovo je to, konačno”.
Od toga oni žive, to im puni blagajnu preko ljeta, na to moraju pecati svoj puk.
Svake sezone gledate istu priču, ali se opet iznova trzate kad god zatresnu vratima.
Ovdje se baš uvriježilo mišljenje i stav da sve što Hajduk dovede je top, a sve što mi dovedemo je potencijalni odron.
I ne kažem ja da treba ignorirati konkurenciju. Pojačavaju neke kritične pozicije, imaju sigurno boljeg trenera nego prošle sezone ali im i odlaze važni igrači (Prpić, i nadam se Sigur, mali im je top 3 igrača u kadru) I čak mi je draža panika nego kad se krenemo kurčiti kao prošlo ljeto da ćemo prvenstvo zaključiti u rujnu.
I okej, mi smo se toliko promijenili da ni sami ne znamo kakvi smo, većina igrača nam nije igrala ulogu u nekoj ekipi koja je osvajala trofeje, ali dajte malo smirite histeriju vezanu uz tovare.
Oni moraju prodavati snove, jer prodavanje uspjeha im teško ide.
I nisu problem oni koji se pecaju svake godine i vjeruju u svoje divlje snove.
Problem ste vi kad počnete sumnjati u realnost.