Dinamo Zagreb 2026./2027. - O svemu pomalo Dobro jutro, gospodo Tomo Ničota, Alene Lesički, Mato Galiću, i ostala ekipo kakti dinamovaca koja nas na prve natruhe Dinamove krize jedva dočeka bombardirati negativom i srati o svakoj pori ovog kluba. Nadam se da ste dobro spavali.
Znam da nije lako jutro.
Neki od vas su sinoć valjda već imali spremne uvode o raspadu, o svlačionici koja ne diše, o Europi koja je gotova i o klubu na rubu ponora.
A jesu vam se dečki na terenu jučer usrali u vikend baš a?
Zato vam ja, kao dinamovac "dinamovcima", besplatno nudim ideju za današnji članak.
Klub koji je u početnih jedanaest izveo sedam stranaca izgubio je od gibraltarskih policajaca i poštara.
Do jučer europska senzacija koja je srušila Ajax, prepuna potencijalnih reprezentativaca danas ponor na Gibraltaru.
Eto vam drame, eto vam krize, eto vam trenera koji ne zna kaj radi.
Sve ono kaj tak volite pisati, samo s malo drugačijom bojom dresa.
Ah da, zaboravio sam. To nije za naslovnicu.
Isti taj večer Dinamo je u Engleskoj krenuo s deset Hrvata i jednim strancem u prvih jedanaest, a jedan dio drugog poluvremena protiv premierligaša odigrao je praktički s domaćim dečkima. I dobio ga na njegovom terenu, bez primljenog gola.
Razumijem, teško je to uklopiti u priču o klubu koji tone.
I nemojte se brinuti, znam koliko biste voljeli gledati kak se Dinamo davi pa pisati kolumne o tome kak ste sve predvidjeli.
Neće vam Dinamo to napraviti.
Preživio je ovaj klub puno gore ljude i puno gora vremena od jednog lošeg trenera i jedne loše jeseni.
A sad ozbiljnije malo, tovari nisu tema ovog podforuma, nije kod njih sve crno ni kod nas sve veselo nakon jučerašnjeg dana.
Nemoguće je kaj nam je Boban priredil s tom svojom tvrdoglavošću i forsiranjem Kove. Nemoguće.
I trebao nam je stvarno taj Rudeš da konačno napravi ono što je trebao napraviti još nakon Vikinga.
Jedini proces koji sam ja vidio je da iz tjedna u tjedan gledamo kako se jedna dobra momčad gasi pred našim očima.
I da se razumijemo, hvala Kovačeviću na duploj kruni.
To mu nitko ne može uzeti i neću ni pokušavati.
Ali tek sad, nakon sinoć, vidiš koliko su ti dečki kod njega patili.
Kako ih je, a da ni sam nije htio, ubijao polako, utakmicu po utakmicu. Nesvjesno, radio je najbolje kako je znao. Ali ubijao.
Nije Kova tu krivac.
Bilo mi je iskreno žao gledati kako se sav bijes zbog loše igre i rezultata lomi baš na njemu, kako ga se pljuje sa svih strana kao da je sam sebe doveo tu di je bio.
Čovjek je radio najbolje što je znao i umio, dao je sve od sebe, u to ne sumnjam ni sekunde.
Pošten je, vrijedan, svoj. Ali jednostavno je trener i psiholog za male klubove.
Zna od Varaždina napraviti ekipu koja ide gore, zna Slaven dovesti do finala Kupa, nešto zna o nogometu, ali za takve klubove.
Dinamo je nešto sasvim drugo.
Dinamo je pritisak svaki božji dan, svlačionica puna igrača koji vrijede milijune, Europa svaku drugu srijedu četvrtak i grad koji ne prašta.
To jednostavno nije njegova mjera, i nije sramota što nije.
Sramota je što ga je netko tamo posjeo, a onda ga ostavio da tone pred cijelom dinamovštinom i predugo se pravio da ne vidi.
Ako pravog čovjeka nema, a pravi znači bolji od onoga što smo sinoć gledali, onda neka Leko vodi ekipu do zime.
Ovakvi kakvi smo bili sinoć nećemo propasti do Božića.
A ekipa u klubu neka u miru gleda je li Leko taj, ili si kupite par mirnih tjedana da nađete pravoga, a ne onoga koji je slučajno bio slobodan.
Jedan krivi izbor iz uvjerenja i forsiranja platili smo skoro cijelom jeseni i sa najmanje 15 milijuna eura.
Drugi iz panike stvarno ne trebamo.