Da mi je netko početkom ljeta rekao da ćemo u ovoj situaciji biti početkom devetog mjeseca, rekao bih mu da je lud.
Imali smo vrhunsku situaciju, temelj koji je samo trebalo nadograditi.
Odmah si doveo Oršića i Radeljića kao ozbiljnu rotaciju, Brumada si kapario kao potez gledanja u budućnost. Sve je mirisalo na to da klub napokon radi s planom i unaprijed i da nakon vrhunske prošle sezone još diže prijelazne rokove na razinu iznad. I onda netko kao da je samo ugasio svjetlo.
Dođe rujan i ja sjedim i ozbiljno mislim o tome da je ova ekipa totalno nekonkurentna čak i za Europsku ligu.

Par igrača nam je bilo otpisano, šibali smo ih po posudbama u nadi da se netko zajebe i otkupi ih, pa nam igraju utakmice za 30 milijuna eura, a nakon toga su opet otpisani.
Doveli smo 10ak igrača od kojih je pola još u longetama, a dobar dio ostalih nespreman za ozbiljne utakmice i to u predvečerje idućih 40ak dana u kojima ćemo znati imamo li se za što boriti u EL ili ćemo je odmah otpisati. Za 2 godine će možda ovaj prijelazni rok ispasti vrhunski, ali sada je sa strašnim upitnikom.

Ovo nije trenutak za još jedno školovanje po Europi, ovo je trenutak kad moraš ubirati koeficijent.
Ove godine moramo napraviti taj famozni “iskorak” jer lako se može dogoditi da izgubimo status nositelja u četvrtom pretkolu Lige prvaka, a onda će nam neke stvari biti osjetno teže i nedostupnije.

Samo što mi nakon ovih 6 europskih utakmica i ovoga što pružamo u HNL-u zadnja 2-3 kola izgleda da ćemo napraviti iskorak, ali unazad.
Bit ćemo pametniji za mjesec i kusur.

Mene kod ovog Dinama brine nešto puno dublje. Fascinantno mi je koliko malo treba da ova momčad izgubi svaki pobjednički i ozbiljan gard i vjeru u sebe, i to protiv poluamaterskih protivnika.
Da je ona prečka ili Brodićev zicer bio gol siguran sam da bi oni do kraja bili bliže pobjedi nego mi.

Baš smo upali u neku mentalnu rupu.
Danas i u Puli prošli tjedan ako nešto ne ide kako smo isplanirali od starta lopta odjednom bježi, svi nabadaju, nitko ne želi primiti loptu pod pritiskom, najjednostavnija dodavanja se šalju u aut, svi nervozni i mašu jedni na druge.

Kakvu poruku šalješ igračima kad usred utakmice koja ti klizi iz ruku počneš raditi tako nelogične izmjene i u panici šaltati pozicije kao danas?
Oni to vide, osjete paniku s klupe i onda se ta panika prelije na travnjak.
Pa imamo nabijačinu i bezvezna ispucavanja lopti protiv jedne Gorice kao da se branimo protiv Barcelone.
Emocionalna stabilnost ove momčadi je na razini kuće od karata, a s ovakvim vođenjem na klupi ne vidim tko bi je i kako trebao izgraditi.
Rezultat trenutno maskira problem, ali problem nikud nije otišao i naplatit će nam se čim krene ozbiljniji ritam i bojim se da ćemo opet imati dejavu prošle jeseni.
Samo će Betis, Celta i Lille biti Sunderland, Leverkusen i Rennes.

Ovako dečki. Tema je HNL. Tema nije jebeni podcaster, tema nije slika poruka, tema nije 90% nadrobljeno u zadnjih par sati. Gledao sam, čitao i sad je dosta. — marcio amoroso

Gledam, čitam, i čim vidim da imam 10+ stranica za pročitati otkako sam zadnji put ušao, a ne igra se utakmica, odmah znam da se opet histerizira oko nečega što se događa kod tovara.
Kao da nije dovoljno što su oni tamo dolje totalno deluzionalni i što nikad, ali baš nikad, ni za jedno svoje pojačanje nisu na prvu rekli da ne valja ili da je promašeno već ta je točno taj igrač kojim ruše Dinamo nego sad i naši ljudi histeriziraju na svakog igrača kojeg oni dovedu. Baš bolesno histeriziraju.

Koliko ja pratim HNL, a pratim, taj strašni mag Garcia je prošlu sezonu završio dvadesetak bodova iza nas. I to s momčadi u kojoj je imao Silića, Hodaka, Marešića, Racija, Hrgovića, Pajazitija, Livaju, Šegu, Bambu i Melnjaka. Većinu istih igrača koje ima i sad. Plus Pukstasa i Sigura, za koje su neki klubovi ipak bili spremni izdvojiti ukupno 8-9 milijuna eura. Ne za Dendonckera. Njega su s razlogom ostavili bez kluba preko dva mjeseca. I eto, svi ti top igrači koji igraju atomski nogomet su bili 20 bodova iza Dinama.
Nemojte se, molim vas, ponašati kao mamićevci svojevremeno u ludilu, koji su ostale uvjeravali da si prodajom igrača od 5 ili 10 milijuna eura i dovođenjem besplatnog jači nego što si bio. Stvarno sam se tog naslušao u životu.

Nisam ih puno gledao ove sezone, svega 3-4 utakmice u Europi i sve skupa možda 90 minuta HNL-a. Ali po meni je ovaj hajp koji je sad nastao, nastao igrom slučaja i nemjerljivom srećom u ždrijebu za ECL.
Ove godine su se sreli s dvije ozbiljne i tvrde ekipe,Pafosom i Varaždinom, te s poluozbiljnima što su Rakow, Istra i Osijek. Dobili su jedino Pafos doma na prepad i početak njihovih priprema i razvalili Osijek na glupost beka i crveni karton. I taj Pafos kad se pribrao za tjedan dana ih je oderao kao Mandingo Miu Khalifu.
Možda je malo ružno Rakow trpati među poluozbiljne, ali ekipa koja u svom prvenstvu ima 0-0-4, a protiv njih je pretrčala 96 km na Poljudu i 120 u Poljskoj s produžecima za mene je ipak poluozbiljna ekipa. Nije bila prošle sezone, ali u ovom trenutku je očito poluozbiljna. I nažalost jedina koju su mogli izbaciti ove sezone u 4. pretkolu kao nenositelji.
A sve ove Gorice (s kojom su se, usput, mučili), Žiline, Žalgirisi i Lokomotive, to je donji dom HNL-a. Dio HNL lige ovako nepojačan više graniči s nekim poluprofesionalnim nego profesionalnim nogometnim klubom.
Vau, puknuli 28 puta na gol Lokomotivi.
Puknuo im je i Rudeš bar 15, i Osijek bar 25.

Zato, za vaše psihičko zdravlje, preporučujem da pustite da se to sve malo ispuše. Nabit će Rudeš, nabit će Belupo, i slušat ćemo tjednima o Šotičeku, Šegi i Hrgoviću u reprezentaciji. I slušat ćete to kad god budu natrpali neku Goricu, Rudeš ili Lokomotivu. A natrpat će. Ne jer su atomski, nego jer su ovi odron. A tovari ipak nisu baš toliki odron. I bit će ipak drugi na kraju.
Ne čitajte forume, preskačite utakmice, vani je još lijepo vrijeme i ima sto pametnijih stvari za raditi.

Pričekajte niz: Rijeka (A), Dinamo (H), Ajax (H), Varaždin (H), Thun (A), Istra (A).
Taj period će puno toga reći o njima.
Pa ćemo se onda smijati, ili možda strahovati.

Dotad je opcija van na sunce ili kad već hoćete drhtite od pojačanja iz 2. i 4. španjolske lige, kosovske lige, Baselovog otpatka i igrača koji je zadnji ozbiljan momčadski trening odradio valjda za Uskrs, gubite živce na svaki Šegin ili DaLLisonov gol i smijte se kako Maršić, Jurišić ili Tino Vela dižu euforiju uvjeravajući sami sebe da vas to ne živcira već da vam je smiješno, a vi ste im dali klik ili koju sekundu svog vremena i pomogli njihovom "reachu". Kako hoćete.
Na kraju krajeva, ako ta grupica i nas odere, e bome onda ili Stojković, Beljo i Dominguez ne vrijede ni 20% toliko koliko ih cijenimo, ili Grafa i Garciju čekaju top klubovi liga petice.

Pa vidite sami što vam je draže i ljepše.

Prvo to je riskantno, drugo nosi reputacijske rizike jer od 2006. nikad nismo zavŕsili godinu sluzbeno u minusu. — emilperska

Nismo nego, evo ti iz glave samo.
2014 pod Mamićem je bila 80-90 milja kn minusa, 2017 i preko 100.

Vjerojatno i još pokoja u tim godinama kada se jako failalo u Europi.
Nije tema tu, ali ne piši gluposti.

Stvarno mi nije jasna ekipa koja je zadovoljna, a pogotovo ona koja je htjela da tovari uđu u grupe Konfritulacijske lige. Cijenim svačije normalno mišljenje i argumente, ali ja osobno u cijeloj toj priči vidim jednu pozitivnu stvar i more negativnih.

Klubu koji je u nenormalnim minusima sigurno ne želim desetak milijuna eura neplaniranih prihoda kroz nagrade i ulaznice i malo dolaženja do zraka na tom polju, a onda i pokojim rezultatom u toj Konfritulacijskoj ligi rast koeficijenta koji im olakšava ulaske u Europu narednih godina.
Uz to ide i veličanje tog uspjeha po medijima, pa nas čeka teroriziranje mjesecima. Kao da i inače ne teroriziraju sve kad su na par boodva od vrha, a šamaraju ih Gzire i DInamo Cityji.
Već vidim zazivanje Šege u repku nakon što riješi predstavnika Andore s 1:0 na Poljudu.

Oni koji se nadaju da će ih dokrajčiti ritam dvije utakmice tjedno, samo info da Hajduk nije RIjeka.
Taj ritam će im olakšati razni Matić, Kolarić ili Erceg.
Dobro, bar su prodali Pukštasa koji je fizički stvarno vanserijski i daleko iznad naše lige u tom parametru, nadam se da će i ono iritantnog ljigavog kanadskog štakorčića.

Jedino pozitivno u svemu je što letargične Dinamovce najviše nabrije i digne kad su tovari blizu, naporni i iritantni.
Možda taj privid europskog Hajduka privuče kojeg čovjeka više na stadion nego što bi to napravila prosječna subota u desetom mjesecu kad su oni ispali i kad su na minus sedam.
A možda ćemo i naše bodove u Europskoj ligi više cijeniti kad vidimo kako oni slave i teroriziraju nas pobjedom nad nekim KuPSom ili Lincolnom.

Za hrvatski koeficijent me zaboli.
Preživljavao je i dok su ga oni uporno sjebavali, a njihovi bodovi sigurno neće biti ti koji će napraviti razliku i koji će nas pogurati prema višim pretkolima ili većem broju klubova u Europi.
Pogledajte malo koliko njihovih ljudi je "priželjkivalo" da uđemo u LP i jel im tu bio bitan koeficijent ili lova koju ćemo možda donijet svim klubovima u Hrvatskoj.
Nula.

120km damn. To bi ih prema footmobu smjestilo na 2.mjesto po pretrčanim kilometrima u Ligi prvaka prošle sezone, samo iza Bodo/Glimta — Dzoni

Iznenadila me i naša kilometraža.
114km pretrčanih je baš jako dobra brojka.

-prekidi - skok igra
-duel igra (pogotovo u središnjici)
- i one sve ničije lopte kad se odbiju (možda 10 lopti su oni uzeli) — IceMan

Pa iskreno nije mi se činilo ni jedno ni drugo ni treće da nam je bio ogroman problem jučer.
Pogotovo treća stvar, stvarno smo dobro kupili ničije lopte ili odbijene lopte nakon skokova na centru.

Nisu me baš očarali nekom strašnom duel igrom i skupljanjem tih otpadaka.
Više nas je na tom polju Thun mučio u Maksimiru.

Ne kažem da će gore biti isto tako, ali evo, jučer stvarno ništa posebno.

Više manje ste sve rekli i napisali oko jučerašnje utakmice i propuštene šanse.
Ne zanima me više plakanje oko ispuštenih 2:0.
Mene zanima ono što se vidjelo kad smo spustili loptu na zemlju i zaigrali nogomet, i da to prenesemo gore u Norvešku.
Viking tada jednostavno nije na našoj razini. Da se lopta samo malo drugačije odbila od one stative, mi danas ne pričamo o uzvratu nego o ždrijebu grupne faze. Uz malo sreće ovo je već jučer bilo gotovo.

Ne želim čuti NIJEDNU priču o umjetnoj travi.
Ni o "strašno trkački moćnom Vikingu".
Ni o domaćinu kojeg nosi vruća atmosfera.
Te priče ničemu ne služe, samo se igračima bezveze uvuku i ostave trag u glavi prije nego što je lopta uopće krenula s centra.
Došao je i Thun s te umjetne trave u Maksimir pa nas je izjebao više nego na umjetnoj travi.

Gore želim vidjeti hrabar Dinamo.
Dinamo koji izađe na taj plastičnjak kao gazda, uzme loptu, diktira ritam i pokaže im tko je bolji od prve minute, kao što je pokazao u Zagrebu gdje smo im pogotovo u prvom poluvremenu do 25 metara od gola dolazili kako smo htjeli.
Ne autobus, ne kalkuliranje i igranje šaha, jer se tad redovno zajebemo.
Ne neki strah od nekog Vikinga, nekog Genka i Malmoa jer su to sve prosječne europske ekipe, i od takvih se ne strahuje.
Želim vidjeti Dinamo koji ne komplicira s odbijancima oko svojih 16m, nego loptu lansira u 20. red tribina.

Želim vidjeti momčad koja zna da je bolja jer je to na Maksimiru itekako pokazala.
Osobno se bojim nekakvog ishoda kakav je bio s Brannom u Bergenu 2007., gdje si višestruko bolji, ali si napraviš par blackouta i sam sebe zajebeš.
Dinamo, razuvjeri me.
Nadam se da smo blackoutove ostavili u Zagrebu.

Mi stvarno moramo biti zahvalni što uz ionako priglupi magareći puk očito su odrasle i nove generacije ultra glupih novinara euforičara poput Silova, Maršića, Vele juniora itd, koji ništa kroz svoj život nisu naučili, kojima je svaka pobjeda Hajduka fenomenalna, svaki gol je fenomenalan, a svaki igrač koji dođe je vrhunski, baš to što su tražili i bez preispitivanja kvalitete je odličan.

Nemoguće je koliko su, nakon 20+ godina, svi kolektivno glupi i ne kuže da samo takvim potenciranjem euforije, “fantastičnosti Hajduka” i neupitne kvalitete dovedenih igrača samo pale svoj glupi puk i onda kada tresnu to ispuhivanje emocija i destrukcija kao posljedica ispuhivanja bude sto puta jača nego da se ponašaju normalno i svoj klub, njegove rezultate i igrače doživljavaju realno i trezveno bez dizanja u nebo nakon prve dobre utakmice.

3 dana nakon fantastičnog Hajduka, Reala koji je protutnjao Litvom, statusa “daj 5” na službenom profilu kluba, Žalgirisa koji nije amaterska ekipa već su tako izgledali zbog moćnog Hajduka, Garcije koji ne pronašao sustav za budućnost njihovim stadionom se ori “Uprava odlazi” i doživljavaju još jedan mentalni raspašoj nakon kiksa protiv bezvezne Istre.
Oni su ispadanje iz Europe udaljeni od najturobnije jeseni unazad 6-7 godina. Nadam se da će ih šveđani ili poljaci u istu uspjeti pogurati.


Maršiću, Silove, Velo i kompanijo, nemojte se mijenjati!
Jedna riječ: Šotič… Ahmeti!

Jučer sam kratko upalio bio Viking - Sarpsborg. Viking je dobio 2:1 golom iz penala u nadoknadi, međutim način igranja nogometa me iznenadio, stvarno dopuštaju dosta i sijeva na obe strane.
Malo sam preletio statistike na rezultati.com njihovih zadnjih utakmica, i pod pretpostavkom da su statistike točne, stvarno su zanimljive.

Viking - Sarpsborg 2:1, šutevi 17-25, xG 2.83 (2 penala)-2.58

Start (zadnja ekipa na tablici) - Viking 0:3, šutevi 26-12, xG 2.51-1.59

Aalesund - Viking 1:1, šutevi 19-22, xG 1.88-2.24

Lillestrom - Viking 1:2, šutevi 11-11, xG 1.35-0.87

Viking - Sandefjord 2:1, šutevi 18-9, xG 2.16-0.38

Sarpsborg - Viking 1:0, šutevi 18-12, xG 1.31-0.86


Možda netko to detaljnije prati i gleda, ali po statistici na njihovim utakmicama frca na svim stranama.
Bit će zanimljivo vidjet kako će naši hendlati taj dvomeč i kako će se postaviti.

Znači u ponedjeljak na ždrijebu su nam mogući protivnici za 4.pretkolo

LASK Linz
Celje - Ararat
Kairat - Levski
Viking
Aarhus - Sabah Baku

Bravo, bravo, bravo, bravo, još tisuću puta bravo.
Bravo zbog svih neprijatelja Dinama koji su na 0:2 kao ptice rugalice digli glavu i mislili da su dočekali svoj trenutak. Niste. I nećete.

Malo smo svi skupa sebe precijenili.
Previše se olako shvatio jedan klub imena Thun koji je, ipak, prvak Švicarske.
Da se Thun zove Basel, itekako bi se ovaj prolaz više cijenio.

Da, bilo je loše, sporo, nepovezano, iznenađujuće kondicijski slabo.
Ali tako je bilo i valjda 17 od 19 puta što smo igrali sa dosta lošijim protivnicima od prvaka Švicarske.l u ovoj fazi natjecanja.
Bilo je bitno proći, kako god.

I prošli smo.
Kakvo SP, kakvi strani klubovi, kakve izmišljene emocije. Malo je boljih osjećaja od Valinčićeve golčine za preokret u 2.pretkolu na Maksimiru usred ljeta.

Velik si Dinamo.
Najveći.

Drago mi je da si dočekao nakon pola godine priliku za uputiti oštru kritiku nakon remija i pet promašenih zicera na umjetnoj travi u prvoj tekmi sezone — Paggini

Mi se rugamo tovarima kako lete iz euforije u depresiju i obrnuto, a dinamovci su stostruko gori od njih. Zabijemo gol i odmah smo najbolji na svijetu, primimo gol i treba smijeniti pola kluba i pola momčadi ne valja.
Kad bismo, ne daj Bože, morali čekati tri-četiri godine na novi naslov prvaka, ovaj klub bi od same negative oko sebe ostao s tisuću članova i 700 gledatelja u prosjeku.

I to se ne odnosi samo na navijače, nego i na novinare koji prate Dinamo.
Jutros sam prošao Zonu i portale i pitao se jesam li ja gledao istu utakmicu kao i većina.

U prvom kolu sezone igrali smo protiv aktualnog prvaka Švicarske. Kakva god momčad bila nakon svih odlazaka, to je prvak Švicarske i to na umjetnoj travi, govnu od podloge na kojoj je Bodo/Glimt u više navrata pobjeđivao momčadi vrijedne milijardu eura.

I okej, dio utakmice zaista nije izgledao dobro, linije razvučene, pojedini igrači ispod razine.
Ali kad povučemo crtu, što je taj Thun zapravo napravio osim beskonačnih centaršuteva i kornera iz kojih, čak ni nakon što su poveli, nisu izvukli ništa konkretno?
Imali su jedan opasan udarac Matoshija s dvadesetak metara i jednu priliku prije svog gola kad je Filipoviću ispala lopta. To je bilo sve od njihovih šansi.

Mi smo, koliko sam ja vidio, imali tri teške zicerčine (Oršić, Vidović, Beljo), dva vađenja lopte s gol-crte, priliku Zajca koju je trebao smiriti i zabiti umjesto što je loptu iz prve poslao u nebo, udarac Valinčića i još par situacija u kojima smo se pred golom zapetljali (Hoxha ponajviše).
Da, fali nam još pokoji kvalitetan igrač, siguran sam da to i Boban vidi.
Vjerojatno i sam čeka prolazak u viša pretkola, osiguran novac i neko natjecanje s kojim bi mogao privlačiti nove i kvalitetnije igrače, a ne samo popune.

Jel bilo idealno, naravno da nije.
Ali s obzirom na fazu sezone, protivnika i podlogu meni je bilo čak i iznad očekivanja.

Hvala Bogu pa Dinamo ne sluša ovakve, već ima struku koja je odlučila da je Galešić spreman preuzeti mjesto prvog štopera. — FazeN

Prošla sezona me naučila da je s razlogom naš predsjednik kluba bio to što je bio u Milanu, Fifi i Uefi, a da mi s razlogom pijemo pivu na tribini i imamo 1000 različitih mišljenja.
Zato nikad mirnije preletim štrapanja oko transfera, jer je prošla sezona pokazala da ljudi u klubu itekako znaju i itekako imaju plan.

Prošla su vremena kada se prodavalo neplanski i samo da se lova slije u privatne džepove.
Ja bi isto da svi ostanu do kraja kvalifikacija i da se pod hitno još dodatno pojačamo, ali nisam siguran koliko je to realno, pogotovo ako treba nekog igrača pogurati i sa odštetom.
Ako nekoga moramo prodati, Sergi je tu najbezbolniji odabir s obzirom na Galešića.

A ako će lova od Sergija značiti to da ćemo puno brže zatvoriti Livakovića, a i možda još nešto što Boban sprema, u tom slučaju Sergi hvala na svemu i sretno dalje u karijeri!
I trebat će ti sreća s obzirom tko će ti biti trener.

Svaka čast klubu na Dinamo radiju.

Fenomenalan izbor muzike, od domaćih starozagrebačkih pa sve do stranih dance i elektronskih hitova sa kasnih 90-ih i početka 2000-ih.