Dinamo - Slaven Belupo 2:0, Pjaca

Nenadjebiv osjećaj u subotu kada je Erceg odsvirao kraj odmah nakon gola za 1:3, tribina grmi u slavlju, a Poljud u tišini sa sporadičnim zvižducima.
Što se tiče utakmice, sve ste već napisali, samo bi nadodao jednu stvar.

Hvala ti Dinamo.
Hvala ti što si se osim pobjede i nove vjere navijačima za titulu rezultatom popišao po svim medijskim teroristima.
Što si spriječio sve Jurišiće, Jeličiće, Vejiće, Šapite, HRT, NOVATV, MaxSport i slične "objektivne" komentatore nogometnih zbivanja u njihovom potencijalnom orgijanju. Sve one koji se glumataju profesionalnost, balans i nepristranost - sve dok Hajduk ne zabije gol ili ne osvoji tri boda.
Sve one iz kojih tad izlazi čista, nepatvorena tovarština. Sve one koji u sekundi zaborave na novinarski kodeks i pretvore se u euforične komentatore s poljudskog sjevera ili istoka. Sve one koji su čekali pobjedu Hajduka, pa čak i remi u derbiju da pokažu svoje pravo lice i krenu šutirati Dinamo.
Novinare, komentatore, funkcionere, bivše nogometaše, influencere, društvenjake koji bi se ukrcali na vlak slavlja i prvi kupili kartu za Split 24.5. kako bi "pili s Livajom", vidjeli "najveću feštu na svijetu", "narodnu romantiku", "dizanje Dalmacije" te se klanjali "emociji, hrabrosti i poštenosti".

Hvala ti i što si zakucao Rakitića.
Igrača koji je mogao hodati ovom ligom kao legenda, kao uzor, kao netko tko vraća dostojanstvo HNL-u. Karijera veličanstvena, trofeji, Liga Prvaka, lider reprezentacije, svjetsko srebro.
Čovjek koji nikad u životu nije imao veze ni s Hajdukom, ni sa Splitom, ni s Dalmacijom. Čovjek iz Švicarske, odrastao u nogometnom sustavu, formiran u profesionalizmu - a dođe ovdje i u sekundi počne glumiti najvećeg tovara, i poprimi sve njihove osobine.
Mislio sam da je dno ona izjava o "hrvatskoj ligi koja je zato tu gdje i je" nakon Rujevice.
Pokušaj izbacivanja našeg doktora s terena kraj krvavog Roga je ipak još veće dno.

Pravi lider ne postaje seljak da bi se svidio masi - nego ostaje svoj i digne masu prema sebi.
Rakitić je ipak odabrao postati seljak. I maskota frustriranog Hajduka.

Bacili smo ih u nokdaun.
Ajmo ih u preostale 3 i nokautirati.
Pa neka magareće revanje ori državom.

Subota, 19:45, Maksimir!

Ova sezona HNL-a je sve, samo ne normalna.
Takav je i jedan potencijalni slučaj razvoja posljednja tri kola.
Naime, postoji scenarij gdje Hajduk, ako dobije sve tri utakmice do kraja (nećemo sad ulaziti Hajduk ovakav onakav, gledamo hipotetski), može biti prvak, ali samo ako Dinamo odigra točno jedan remi i dobije preostale dvije. Ni više ni manje.
Ako bi Rijeka dobila ostale dvije utakmice tom slučaju bi se zatvorio krug 3 ekipe sa istim brojem bodova gdje Hajduk ima najviše bodova u međusobnim omjerima i bio bi prvak.

U ostalim slučajevima iz perspektive tovara (ako uzmemo da ne mogu dobiti Rijeku 4 razlike u predzadnjem kolu, i da dobiju sve do kraja):

Ako Dinamo izgubi jednu utakmicu – Rijeka mora još jednom kiksati.
Ako Dinamo remizira dva puta – Hajduk opet ovisi o Rijeci i čeka još njihov kiks.
Sa jednim remijem Dinama i dvije pobjede - ovisi sam o sebi, neovisno o rezultatima Rijeke.

Hajduk mora pobijediti sve, ali i nadati se da Dinamo ne pobijedi sve – ali da ne kiksa (i to samo remi) više od jednom, ako Rijeka dobije preostale dvije utakmice. Apsurdno do boli.

Hajduk - Dinamo 1:2; Stojković

Dinamo - Rijeka 2:1, Pjaca

jedino ako se ista osoba ne skriva iza tog nicka — MM17

Nije ista :grin:

Ne mogu shvatit jednu stvar – kako Perković, koji je bio pomoćni trener kod barem tri-četiri trenera u Dinamu, nije apsolutno ništa naučio iz tog iskustva?
Bio je u svlačionici, na treninzima, na klupi, vidio je razne pristupe, razne sustave, dobre i loše odluke, i da on onda na utakmici kao jučer radi onako smiješne pogreške.

Maknimo na stranu što se vjerojatno boji određenih igrača kao Ristovski koji je odjednom opet prvotimac. Uzmimo kao pretpostavku eto da bi svi izveli isti sastav koji je dobio zadnje dvije utakmice, jer eto, zaslužili su.

Ali kako nemaš osjećaja samo po prethodnom iskustvu što si bio asistent i svašta si vidio, šta bi mogao promijeniti.
Kako ne vidiš da je Kulenović drvo koje jednostavno ne može biti jedina špica jer se onda izvlači na mantinelu gdje je beskorisniji od trtične kosti. Bio si tu kad ga je Jakirović upario s Petkovićem i kada je pružio najbolje partije. Pa pridruži mu Kangu, nek se Kanga hrva sa stoperima, a Kule neka osvaja prostor.
Gubiš utakmicu, pa gurni Pjacu više u špicu i stavi Hoxhu na krilo.
Prebaci ga desno, stavi Hoxhu lijevo, izvadi stopera, gurni Stojkovića u sredinu.
Izvadi stopera, gurni još jednog veznjaka unutra (gdje ti je Kačavenda, jedan od rijetkih s klupe koji ima neku energiju. Kakav god da je, bar je zvrk).
Napuni 16-erac, bombardiraj duge lopte i centaršuteve ako već 70 minuta ne ide normalnom igrom.
Možda se nešto izrodi. Bar u Dinamu i sa ovakvim kadrom imaš opcije za "horuk" igru kada je dogorilo.

Kako ti se desi kiks da napraviš dvije zamjene u roku od minute i onda ostaneš bez prava na istu?
Pa da prosječan čovjek pojma nema o struji i provede 2-3 godine uz električare, nešto bi znao zaključiti ili primijeniti nakon tog perioda i sam.

Stvarno nekad imam osjećaj da se tim nogometom i trenerskim poslom bave totalni dibidusi.
Ljudi koji su tu jer su "nekako tu završili", da ni sami ne znaju kako.

Hajduk ima zadnje kolo sa Šibenikom kojem ta utakmica nece značiti nista jer ce kroz dva kola biti drugoligaši. — emilperska

Pusti to što će biti drugoligaši.
Možeš li to sa sigurnošću reći?
Ako dobiju Goricu, opet je sve moguće, Lokomotivi su za vratom.

Ako je nešto sigurno u ovoj sezoni to je da nekih prognoza i pravila nema.

Ljudi, daleko je još kraj i ne bi nikakav mogući ishod otpisivao.
Ovako na prvu, Hajduk mi je opipljivi favorit čisto zbog pozicije na tablici, i dva domaća derbija.
Neću sad komentirati naše mogućnosti, nema se tu pretjerano puno toga za reći što se već ne zna.

Prilika će još biti da se s naše strane prvenstvo zakuha – i to ne samo jedna.
Ukoliko ne bude nekog izmicanja tovarima u Gorici, niti oni niti Rijeka nemaju utakmicu do kraja koju mogu proći na "autopilotu".
Jedni 20 godina čekaju, dočekaju naš sramotan poraz 6 kola do kraja, igraju pred 30 000 ljudi i praktički ne stvore šansu.
Drugi imaju mogućnost zbog boljeg međusobnog omjera otići na +3 na tablici, domaću utakmicu pred punim stadionom i ekipom koja niže poraze, staviti jednu ruku na pehar. I izgube glatko.

Već sad im vidiš nervozu, stres, neizvjesnost. I jedni i drugi lagano pucaju po šavovima.
A kad krene grč, teško ga je skinut.
I biti će kikseva. Sumnjam da od mogućih 15 bodova netko od njih može osvojiti recimo 13.
Puno mi je realnije recimo 1-2-2 nego 4-1-0.

Brajković, Durdov, Kalik, Livaja, Lučić, Prpić, Pukstas, Sigur, Šego imaju 2 kartona kod tovara.
Devetak, Fruk, Janković, Manev, Menalo, Oreč, Rukavina, Selahi i Zlomislić kod Rijeke.
To je pola uže i šire rotacije.

Bit će kartona, bit će kikseva, biti će pritiska i prosipanja u bar još jednoj utakmici kod svakoga od njih, neovisno o derbijima.
Biti će sigurno još jedna šansa za kuhanje.
Samo što će ta biti - zadnja.

Ovo što se događa ove sezone s Dinamom u HNL-u je sramota.
Sramota i odgovornost svih uključenih u svakodnevno funkcioniranje kluba.
Da, kriva je i Uprava. Kriv je i izvršni odbor. Krivi su i "dinamovski" novinari. Kriv je i Marko Marić. Kriv je i Velimir Zajec. Kriv je i onaj tko održava travnjak. Krivi su i bivši treneri.
Krivi su i igrači. Međutim njihova krivica se u solidnom postotku amnestira.
Kao da su oni neki pasivni promatrači koji imaju neke veze s onim što se događa na terenu, na neki način mogu utjecati na to, ali ne mogu ništa pretjerano napraviti da se situacija promijeni.

Neću sad pojedinačno analizirati niti katastrofalne trenerske poteze, niti igrače pojedinačno, niti postavu i formaciju na terenu, niti sulude odluke da kada gubiš utakmicu za titulu ne napuniš šestanesterac špicama, na kraju ću se samo osvrnuti na jednog od njih.

Boli me što sam ove sezone gledao Dinamo koji može i zna – ali samo kad uvredljivim i razmaženim mimozicama paše. Gledamo vas kako se u Ligi prvaka bacate na glavu, ginete protiv protivnika koji vrijede pet, deset, dvadeset puta više. Kako pokazujete zube Riceu, Morati, Odegaardu, Leau. Kako trčite i grizete na Emiratesu, u Salzburgu ili Bratislavi. Kako krnji imate muda igrati sa jakim Celticom.
Znači da možete.
Tada nisu problem senatori. Tada Mišić ne uzima Baturini slobodnjak. Tada je svejedno koliko je stranaca, a koliko domaćih u ekipi. Tada nije bitno koliko može izdržati Ademi, je li Gabriel lijevo, a Teofil bek. Tada nije bitno tko je na klupi. Niti je li se jela cikla ili biftek.
I što onda dobijemo u HNL-u? U utakmicama u kojima lomimo sezonu?
Sezonu u ovoj jadnoj, smiješnoj ligi u kojoj nam si konkurencija na sve moguće načine puca u noge. U kojoj nam je konkurencija tako smiješna da u toj Ligi prvaka koju ste vi igrali vjerojatno ne bi uspjeli zabiti ni autogol. Konkurencija koju nema tko od otpada iz država koje se kakti bave nogometom nije napucao u europskim kvalifikacijama. Što dobijemo u trenutku kada pobjedom okrećemo sve?

Ništa.

Apsolutno ništa.

Glave u podu, prazne poglede, pasove unatrag, izbjegavanje duela, lagani jogging.
Kao da vam je mrsko igrati. Kao da vas netko tjera na silu. Kao da Dinamo nije klub koji vas plaća.
To nije loš dan, jedan, drugi, treći. To nije nekvaliteta. To je ODLUKA. Odluka da vas boli kurac.
Tri trenera vam nisu valjala? Valjate li sami sebi?

25 milijuna eura plaća i bonusa ste znali uzet kad ste nešto i napravili. Novce koje ste apsolutno zaslužili. A što kad zabrljate?
"A što ako uspijemo?" A što ako ne uspijemo?
Ništa, idemo dalje, „nismo bili pravi“. Pa dokle više?
Kad ćete snosit odgovornost kao odrasli ljudi? Kao profesionalci?

Za kolo ili dva opet će se otvoriti nova šansa. Ovo nije bila zadnja. Konkurencija će do kraja sezone sigurno još kiksati. Vidjeli smo već sto puta. Bit će i sto prvi. Još će nam se otvoriti prozor, još će se karta dobro posložit, još ćemo dobit priliku za priključak.
Ali što nam to vrijedi kad nemamo ekipu koja želi iskoristit takvu priliku?

I da odmah nešto razjasnimo – nisam ja nikakav idealist.
Ne tražim da im srce lupa za svaku pobjedu, da pjevaju „ajmo plavi“ pod tušem, da se napiju od sreće kad osvoje naslov, ni da će ustajat po mraku da ranije odrade obveze kako bi mogli pogledati taj klub.
Ne moraju ga niti voljeti. Ne moraju voljeti ni ovaj grad.
Niti plavu boju, ni Maksimir, ni povijest kluba.
Ni Bad Blue Boyse, ni Dinamovu himnu, ni pjesme s tribina. Ništa.
Boli me ona stvar za emociju koju imaju igrači prema Dinamu.
Tražim poštenje. Minimum ljudskosti. Profesionalizam.
I da se ponašaju, ili bar pokušaju ponašat kao što se ponaša Teofil – momak koji možda nije najtalentiraniji, ali nikad ne ide ispod granice poštenja. On gine. On skače. On ne kalkulira. On otrči protivniku po loptu i namješta mu je kad gubimo. On poštuje onog tko ga plaća i za koga igra.
Kada nije na terenu ili na klupi onda je u loži u odijelu. U košulji. Jer je profesionalac. Radnik koji se pošteno odnosi prema svom poslodavcu.

I za kraj ne mogu se oteti jednom dojmu.
Kako bi to izgledalo da je Zdravko Mamić tamo?
Lopov, seljačina, čoban, kriminalac koji je godinama potkradao klub, sistemski razarao njegov puk.
Takav četnik da stane pred njih. Jel bi se šetali u onako važnoj utakmici kao jučer? Jel bi ih bolio kurac?
Njih jučer iz lože gleda Zvonimir Boban. Legenda. Ime.
Čovjek kojeg poštuju svi u svijetu nogometa. Kojem se sklanjaju s puta funkcioneri kada zakorači u FIFU ili UEFU. Čovjek koji će možda nekom od vas promijeniti put u Dinamu. Produžiti ugovor. Pružiti novu šansu.
Šta oni rade? Šetaju. Boli ih kurac.

Uz dužno poštovanje, i respekt za sve napravljeno za ovaj klub prethodnih sezona, skidam kapu.
Ali ova sezona je u najvećoj mjeri krivica vas, igrača.
Jer niste pokazali niti poštovanja niti obraza za POSAO koji obavljate.
I to moje mišljenje se neće promijeniti kako god završila sezona.

Zvone. Napalm. I čisti svlačionicu kako god misliš da je potrebno.
Samo Teofila ne diraj.

Zadnja 2 kola i razvoj svih rezultata jučer te novonastala situacija je baš legla kako nam treba.
Poklopilo se praktički sve što nam je trebalo da se vratimo u život.
Tovari i Rijeka su prosuli bodove.
Slaven je jučer potencijalno vratio Istru u borbu za Europu.
Šibenik je zakuhao na dnu, još kad bi igrom slučaja dobio Goricu za vikend pa da Osijeku i Gorici pred tovare baš gori pod nogama...
Praktički svaki protivnik s kojim igraju Rijeka i Hajduk se bori za nešto, i vjerujem da će sve utakmice ići na nož.

Nama je svejedno. Da igramo sa Cityjem, Realom i Liverpoolom do kraja, mi moramo sve svoje dobiti.

Nadam se da su naši svjesni koliko je ova utakmica danas bitna.
Pobjeda, -1 prije večernjih utakmica u kojima bar jedan konkurent neće uzeti 3 boda.
Idemo po pobjedu, da ih stisnemo, da znaju da smo tu. Nek se tresu.

Idemo Dinamo!

Ovim putem upućujem zahtjev za strane ispravljače za zadnjih 6 kola.

Gorica - Dinamo 1:2, Pjaca

Kad je zadnji put Papa umro hajduk prvak bio. Čak je i isti mjesec u pitanju. — striko

I Dinamo je isto natovario svlačionicu na početku sezone
Isto je unaprijed bio proglašen prvakom
Isto se stalno čekalo “sad će krenut”
Isto nas je Slaven Belupo osramotio u Koprivnici
Isto smo ispali u 1/4f kupa
Isto se tražilo skidanje dresova u Rijeki
Isto nam je Rijeka zabila 4 na svom terenu
Isto je prije te sezone Hrvatska ispala na Euru u grupi s dva remija i porazom - a jedan remi je bio protiv aktualnih europskih prvaka
Isto je Dinamo vodilo 4-5 trenera
Isto je Hajduk bio loš i X-evima išao prema tituli
Isto je sportski direktor smijenjen u sezoni (Otto Barić)
I za kraj.
Isto je hrvatski državnik zadnji bio kod Pape prije smrti!

Znači da je idealno vrijeme da te sve slučajnosti bacimo u vjetar sa 6/6 pobjeda do kraja i uzmemo kantu!

Osim ako Hajduk 3 kola do kraja ne smijeni Gattusa (Sliškovića) i stavi Štimca.
Onda smo najebali.

Čulina je jučerašnjom predstavom spriječio definiciju savršenog kola.
Tovari prosuli 2 boda, Rijeka 3. Tovari i dalje nisu prvi.
Istra prošla bez i jednog kartona, i sada u naletu ide na Poljud.

Dodatno, Osijek opet izgubio i iduće dvije utakmice ima sa Rijekom na Rujevici i tovarima na Opusu, gdje si ne smiju dopustiti dva poraza inače će im pozicija ostanka u ligi totalno zagoriti.

Ne treba letiti, na -4 smo, i imamo mašineriju protiv sebe.
Međutim, bili smo na -8 i -7 prije 2 kola.
Dovodimo ih u situaciju koju smo htjeli.
Da Dinamo lagano dolazi za vrat, pa da vidimo kako im se noge ponašaju pod pritiskom.

Kolo po kolo.
Pripremiti Goricu kao da je Real.
Teren nije najbolji, bit će loše vrijeme po prognozi i protivnik koji će nas jedva dočekati skinuti.