Pripreme su prije dvadeset-trideset godina bile koncipirane kao mučilišta. Suha trčanja bez lopte. Igor Cvitanović nije išao na prvenstvo u Francusku 98 jer je na Bjelolasici odbio trčati krugove. Te krugove sasvim sigurno nije trčao Šuker pa je svejedno bio prvi strijelac prvenstva. Uvijek su postojali dvostruki kriteriji pa je recimo bio uvrijžen i izraz TNT za skupine igrače koji su Trenirali, Ne igrali, Trenirali.
Ima li itko tko misli da Noa Mikić nije kondicijski spremniji od hrpe prvotimaca? Pa sigurno neće (samo) zbog toga igrati prije Ristovskog.
Zimske pripreme uvjetovane su kalendarom natjecanja.
Generalno nemam neko super mišljenje o Miškoviću, ali eto slažem se s njegovim prijedlogom ukidanja zimske pauze. Dinamo i Hajduk su naravno bili protiv. Evo sad imamo paradoksalnu situaciju da bi utakmica u Kranjčevićevoj bez problema igrala na Štefanje, a eto tko zna kakav će teren biti u utorak.
Na temu pauze bilo je nekoliko anedoktalnih nastupa ruskih klubova, mislim Spartaka u Ligi prvaka koji je sve po redu tamanio na jesen, a onda nakon zimske pauze su ih svi gazili jer su bili u natjecateljskom ritmu za razliku od Spartaka i ostalih ruskih klubova. Jasno je da vremenske prilike određuju kalendar igranja, ali mi ipak nismo Rusija. Ako Nijemci mogu igrati skoro pa kontinuirano, sigurno da možemo i mi.
Odavno, ali odavno se pripreme ne smatraju kondicijskim elementom jer se podrazumijeva da igrač na pripreme stiže kondicijski spreman. Može biti i obrnuto - da je na pripremama ok, a kroz prvenstvo se usvinji.
Citiram Clichyja s neke bosanske stranice...
S Pepom Guardiolom ako si bio dvije kile iznad težine koju bi trebao imati nakon završetka napornog rada i pravilne prehrane tokom predsezone, nisi trenirao. Neki igrači nisu trenirali po dvije sedmice", ispričao je Clichy.
Znači možeš odraditi super pripreme, a kroz nespavanje, prehranu, loš sustav odmora i usred sezone doći u poziciju da ti trener zabrani trenirati. I to vrhunski trener. Zato velim da su igrači danas 365 dana na "pripremama".
Naravno da su zbog sustava natjecanja sada svi hrvatski klubovi na pripremama. Isto tako, nema garancije za komfor na utakmicama ni za vremenske uvjete od recimo početka studenog do kraja veljače.
Iz ove perspektive lošeg održavanja postojećih terena, znanstvena fantastika su nam grijani tereni, ali bi zbog sportaša i njihovog funkcioniranja svakako bilo poželjno da zimska pauza bude kao u Bundesligi. Njima je lako sad odgađati utakmice zbog snijega kad su normalno igrali u prosincu. A i stadioni su im poluzatvoreni pa nisi na vjetru ko u Gorici.
Naravno da je sama pauza odgovarala Jakiroviću i jedva je čekao uzeti nulu protiv Hajduka doma i time se je kupio mir do iduće utakmice.
Više mu odgovara da je utakmica za mjesec dana jer on kao sportaš nije navikao na Dinamov ritam pa i sada cvili o nekakvom gužvi u rasporedu u veljači. Isto tako na Upravi je da prilagodi kadar tome. Zbog prevelikog broja utakmica žale se i drugi treneri, ali opet kad pogledaš da imaju kadar od po 25 igrača, nije nerazumno programirati puno utakmica.
I da dodam već zaboravljenu činjenicu da su upravo zbog opterećenja ostavili pravilo 5 zamjena. To pravilo svakako ide u prilog velikim klubovima, a Dinamo je u Hrvatskoj velik klub. Uvijek se podrazumijevalo i podrazumijevat će se da Dinamo i sa 5-6 rotacija gazi Goricu, Lokomotivu, Istru i Belupo.
Stvar je vrlo jednostavna - ako se ne možeš svemu tome prilagoditi i ne želiš gužvu u kalendaru, ne treniraš klub razine Dinama.