1.HNL 2023./2024. Hvala dragom Bogu da navijam na Dinamo.
Navijam za nogometni klub koji igra europska natjecanja.
Na taj način znam što je nogomet. Nogomet kao igra koji se sastoji od dobrih i loših poteza igrača, trenera, sudaca, navijača. Legalnih i zabranjenih gostovanja, prihoda od UEFA kad ih zaslužiš, kazni UEFE isto tako s druge strane, odmjeravanja snaga sa različitim nogometnim i navijačkim stilovima, rušenjem tradicija (ne)pobjeđivanja u Londonu ili (ne)prolaska Španjolaca i formiranjem novih tradicija i rekorda.
Gdje te nekad netko ošteti, nekad ti pomogne, digneš glavu i igraš dalje uz vjeru u sport koji će na dugi rok sve te neravnine ispeglati.
Za razliku od Dinama i sporadično Rijeke, ostali hrvatski klubovi kante su za napucavanje na nogometnom terenu. Ako treba ispasti do nekih Maltežana, Kazahtanaca uz viziju nedoživljene fatamorgane zvane SKUPINA EUROPSKOG NOGOMETNOG NATJECANJA, svi ti klubići to uspijevaju iz godine u godinu.
Hrvatskom nogometu čiji boljitak toliko žele nisu donijeli ništa. NULA, NIŠTA, ZERO.
Svatko normalan i objektivan zna da je HNL u odnosu na europska natjecanja drugi sport. Sport gdje su intrige i zakulisne stvari opravdanje za svaku lošu odluku koju neki klub donese. Naravno da se i u Dinamu donose i krive odluke, ali svijet nije vidio seriju krivih odluka kakve se donose u drugim hrvatskim klubovima.
Zbog toga imamo to što imamo - klubovi koji dokazano empirijski NE ZNAJU igrati nogomet i to im cijela Europa dokazuje iz godine u godinu izvrću nogometnu igru kao nešto sporedno pa bajaju o nekim jebenim atmosferama kojima se diče i zavjerama koje ih onemogućavaju u ispoljavanju njihovog čudesnog potencijala.
Nama koji s Dinamom iz prve ruke doživljavamo atmosfere portugalskih, španjolskih, engleskih, škotskih, francuskih, belgijskih, nizozemskih, njemačkih, talijanskih, mađarskih stadiona pričaju bajke o atmosferi zahodske školjke Josipa Broza oni koji nisu vidjeli europske stadione osim na televiziji i uvlače nas u svoja govna.
Drugovi, nebitni ste.