Evo i jedno zanimljivo svjedočenje pukovnika Jugoslavenske armije Marijana Matančića o tome kako su se odmah po ulasku armije u Zagreb počele formirati vojne nogometne ekipe. Svjedočenje je objavljeno 8. svibnja 1975. godine u Večernjem listu, povodom tridesete obljetnice tzv. oslobođenja grada Zagreba.

Tako je po njemu najbolja ekipa u danima nakon ulaska armije u grad bila ona koju je vodio trener Bukovy, a u njoj su se nalazili i dotadašnji igrači Građanskog Brozović, Bobek i Pleše, skupa s trenerom Bukovyjem. Prva poslijeratna utakmica u Zagrebu je odigrana 15. svibnja na stadionu Građanskog u Koturaškoj.

Ono što je zanimljivo je kako sam spominje formiranje vojnih momčadi u tim prvim poslijeratnim danima, a žali za njihovim raspadom i prelaskom igrača u normalne "civilne" klubove. Također napominje kako su pokušali spriječiti Glaserov, Bobekov i Brozovićev odlazak iz Zagreba u Beograd po političkoj direktivi, te kako žali za time.

Po meni osobno jedno jako vrijedno svjedočanstvo o jednom izrazito kaotičnom vremenu. Već se nekoliko puta na ovom forumu vodila rasprava o tome ima li Dinamo temelj u Građanskom, a kontraargumenti su često bazirani na činjenici da je u prvim mjesecima nakon rata malo igrača Građanskog igralo za Dinamo. Ovo svjedočanstvo je dokaz kakva je situacija u ono vrijeme zaista bila. Formiranje vojnih klubova s ponajboljim igračima "bivših" civilnih klubova imalo je jasnu propagandističku i ideološku odliku. No ne bih ovdje više o tome. Dalje procijenite sami.

Svaki komentar je više nego dobrodošao.

Evo još malo materijala vezano uz Građanski.

Prilažem feljton Franje Frntića, hrvatskog športskog djelatnika koji je pokrenuo i bio urednik lista Povijest športa, objavljenog u travnju 1991. godine povodom 80. obljetnice osnivanja kluba.

Nedostaje mi treći dio feljtona.

Tamo sam ovo i iskopao. Imaš za 15€ tjedno neograničen pristup. Problem je samo kaj nema svih brojeva još uvijek. I tražilica ti ne izbaci uvijek baš sve. Pa ipak treba rudariti.

Dr. Jerko Šimić je povodom tridesete obljetnice osnivanja Dinama (1975. godina) za Večernji list napisao kraći feljton (u šest dijelova) sa sažetim pregledom dotadašnje povijesti kluba. Feljton vam prilažem ispod teksta.

S obzirom da je nakon nasilnog gušenja Hrvatskog proljeća Hrvatska postala tiha republika, naravno da dr. Šimić nigdje eksplicite Dinamo ne povezuje s Građanskim. Ali svak onaj tko čita između redaka, lako može iščitati autorovo razmišljanje o toj temi.

Npr., govoreći o prvom prijateljskom susretu Dinama i Partizana 1946. godine, autor jasno naglašava kako je tom susretu nazočilo 15 000 gledatalja koji su došli vidjeti svoje Purgere koji su nakon rata morali otići igrati za Partizan. Štoviše, autor napominje da smo na toj utakmici ponovno mogli čuti onaj borbeni poklik: "Plavi, plavi, plavi..."!

Prva dva dijela feljtona su posebno interesantna jer dr. Šimić kratko i sažeto objašnjava stanje u ZG nogometu u prvih nekoliko tjedana, odnosno mjeseci, nakon rata.

Ovdje donosim nekoliko zanimljivih dijelova feljtona.

Zanimljivo je da se Dinamo, iako je u prvim danima života plavog kluba bilo u njemu tek nekoliko poznatijih igrača, već prihvaća kao predstavnika zagrebačkog nogometa.

Ne samo kao sportski novinar, nego i kao član i pripadnik "Dinama", vrlo sam intenzivno pratio razvoj plavoga kluba, pa kao vjerodostojan svjedok mogu posvjedočiti koji su to bili razlozi da je ona, u početku nogometna sekcija, koja je kasnije prerasla u samostalni plavi klub, ubrzo izbila ne samo u vrh jugoslavenskog, nego i u sami vršak evropskog nogometa.

Još otprije je u gradskim poduzećima bio uposlen veći broj istaknutih igrača nekad poznatih klubova. Ta okolnost kao i zagrebačkih ljubitelja nogometa oduvijek draga plava boja, simbol njihova grada, a od osnutka i simbol "Dinama", odigrala je značajnu ulogu. Kada su uskoro u redove plavog društva pristupili, pored još otprije plavih - Urcha, Kokotovića, Lešnika, Antolkovića, Plešea, Cimermančića, braća Drago i Ivica Horvat, pa zatim igrači bivšeg HAŠK-a Ratko Kocijan, Ivica Lojen i mlađi Čajkovski, te prijašnji "konkordijaši" - vratar Monsider i napadači Golob i Beda, onda je veliki učitelj Martin Bukowy imao već vrlo snažan sastav. Uskoro se zagrebački ljubitelji nogometa u najvećem dijelu priklanjaju plavoj boji. "Dinamovci" postaju ljubimci i predstavnici svoga grada. Uspjesi se redaju, a plava zgrada naočigled raste.

Možda je malo presažeto napisano da bi se od ovog feljtona objavila knjiga, ali me fascinira kako čovjek piše. Kad čitaš, osjećaš njegovu elokvenciju. Baš jako, jako dobro.

Meni je osobno najdraži dio feljton br. 15 u kojem dr. Šimić eksplicitno u vezu dovodi Dinamo i Građanski. To je bitno baš zato što je i on sam bio involviran u rad Građanskog, ali je isto tako sudjelovao u formiranju Dinama.

Budem još materijala stavio. Ima još poneka zanimljiva stvar.

Evo i svih dijelova feljtona o povijesti ZG nogometa koji je izlazio u Večernjem listu tijekom siječnja, veljače i ožujka 1969. godine povodom 50. obljetnice osnivanja Zagrebačkog nogometnog saveza. Članci su poredani kronološki kako su i pisani.

Neke se stvari ponavljaju, ali čisto zato da sve bude na jednom mjestu. Nedostaju mi 13., 23. i 33. dio feljtona (ako tko ima, molim da priloži).

Nadam se da će ovo nekome biti interesantno kao što je i meni. :smile:

Prema riječim dr. Jerka Šimića (posljednja rečenica na fotografiji):

Na temeljima i tradicijama "Gradjanskog" razvio se sadašnji predstavnik Zagreba, nogometni klub "Dinamo".

Dr. Šimić bio je dužnosnik Građanskog, a osobno je sudjelovao u stvaranju Dinama (navijači i dužnosnici koji su sudjelovali u NOB-u su ga izvukli iz zarobljeništva nakon rata kako bi pomogao u obnovi nogometa u poslijeratnom Zagrebu). Ovo je napisano u veljači 1969. godine, za Večernji list. Ovo ima veliku težinu.

Hvala ti na ovim informacijama. Izuzetno zanimljiv čovjek.

Imam još njegovih materijala, pa ih okačim ovdje čim pripremim sve. Uglavnom, ima jedan zanimljiv feljton (u šest nastavaka) o povijesti Dinama koji je pisao 1975. godine povodom tridesete godišnjice kluba (tada se slavila ta obljetnica).

Ono kaj je u feljtonu zanimljivo je način na koji je pristupio problematici osnivanja Dinama. Iznio je jako puno zanimljivih podataka kao živi svjedok tog vremena. Ali je isto tako (po mom mišljenju) uspio onako, u rukavicama, Dinamu upakirati nastavak tradicije Građanskog bez da to eksplicitno kaže.

Uskoro objavljujem sve. :wink:

Evo još jedna sitnica iz arhive koju sam zaboravio staviti na forum. Nek se nađe.

Ekipa, evo i intervjua s Franjom Glaserom iz 1991. godine objavljenog u Večernjem listu.

Tema intervjua je već spominjana priča o ulozi djelatnika "Građanskog" (predsjednika, trenera, navijača i ostalih) u skrivanju Židova od progona (i vrlo izvjesne smrti) tijekom 2. sv. rata. Spašena su dva bračna para, Weiss i Reisfeld, tako što su pune četiri godine skrivani unutar prostorija sjedišta kluba, odnosno na igralištu u Koturaškoj!

Ne znam je li ovo već netko stavio na forum, ali ovo je fantazija. O ovom bi se film dao snimiti. Pročitao sam intervju u jednom dahu. Uživajte svi koji ovo niste vidjeli.

Predobro. Jel imaš kakvih materijala, saznanja, anegdota na tu temu? Ak imaš, podijeli s nama taj dio zagrebačke povijesti. :grin:

Ne znam. Autor je Tin Mudražija. Jako lijep rad. Baš top. :grin:

Naišao sam na doktorski rad o nogometu u Kraljevini SHS i za vrijeme 2. sv. rata s mariborskog sveučilišta (2016. godina). Rad je pisan na slovenskom jeziku. Ima preko 800 stranica s hrpetinom referenci.

Evo popisa klubova koji su bili i koji nisu bili registrirani pri zagrebačkom savezu. Broj je bio najveći u Jugi (ak je moje poznavanjem slovenskog jezika dovoljno dobro)! Jednostavno smo oduvijek ludi za nogometom. :grimace:

Mi smo Purgeri, najjači smo najjači!

P.S. Ak netko želi čitat prek 800 str. na slovenskom jeziku, javite mi pa vam uploadam doktorat i dam vam link ovdje. Nije frka.

Jel možemo znat koja će bit tematika knjiga? Daj nam nekaj! Daj mi nekaj u venu! :cool:

Da. Odmah nakon rata nije bilo grba. Samo natpis Dinamo na prednjoj strani dresa. Nisam siguran kaj je bilo 50-ih.
Šezdesetih godina nije bilo grba na dresu. Samo plavi dres. Ali imalo je klupsko osoblje na odijelima grb (koliko znam). Tu je i poznata priča da je krajem 60-ih s onog grba koji je izgledom sličan grbu Futsal Dinama skinuta petokraka. To je bila šaka u oko tadašnjem režimu. Nakon toga slijedi Hrvatsko proljeće i prihvaćanje grba kakvog danas imamo.