Sjećate li se Dinama Nenada Bjelice iz 2018.? Imali smo 24 igrača s ovog govornog područja, to je putokaz kojim želimo ići!, rekao je Bjelica nakon Celtica.

Mislim da Bjelica ima pravo. Dinamo je specifičan klub. Klub burne povijesti, simbol hrvatstva u Jugoslaviji, trn u oku mnogima u bivšoj državi. Mišljenja sam da osim Hrvata, jedino ostatak Balkana zna što je Dinamo, što predstavlja i koliko je zapravo velik klub.

Najveće pobjede i uspjehe smo ostvarili kada smo u momčadi imali puno više domačih igrača nego stranaca. Nemam ništa protiv stranaca, dosta njih dao je velik doprinos u Dinamu, ali da kupujemo samo strance, to mi nije jasno. U rosteru je trenutno 14 stranaca, odnosno 10 ako nisu s ovog govornog područja što je poprilično puno.

Marićeva filozofija s dovođenjem stranaca i Bjeličina s dovođenjem igrača s ovog govornog područja samo govori koliko je sportska vizija različita te je potrebno čim prije usuglasati kojim putem krenuti. Pričao je Marić da će se Dinamo na pozicijama, koje nema u svojoj školi ili HNL-u, nadopunjavati igračima iz inozemstva i to s igračima koji govore francuski. Kako god bilo, za određene slučajeve bih rađe gledao hrvatske igrače, nego strance (primjer Jurišić i Ogiwara).

Nekoliko razloga zašto mi ima smisla ova Bjeličina izjava:

• igrači s ovog govornog područja znaju za veličinu Dinama i što predstavlja
• iako kod Bjelice to nije problem, ipak je lakše sve svoje zamisli predočiti igračima koji te mogu razumijeti na hrvatskom
• lakša kohezija igrača na terenu i van njega (komunikacija, druženje)
• možda zvuči banalno, ali balkanski mentalitet i općenito način razmišljanja
  

Naravno, nitko ne kaže da se stranac ne može u potpunosti uklopiti u klub i mentalitet ljudi, ali velikoj većini stranaca je Dinamo samo usputna stanica i privlačan zbog toga što igramo LP. Rijetko tko će si dati truda i naučiti jezik. Također, nitko ne kaže da nema top klubova gdje su većinom sve stranci (tu ne ubrajam klubove poput RB Salzburga koji su sami po sebi prodajni izlog bez ikakve bitne povijesti), ali upravo zbog toga što je Dinamo klub s identitetom, poviješću ne bi išao u all-in ulaganje u strance.

Što se tiče odlazaka i dolazaka u ljetnom prijelaznom roku, mogu razumijeti mjere štednje i rješavanje sporednih, nezadovoljnih ili neprespektivnih igrača koji se ne uklapaju u viziju. Možemo pričati da smo neke igrače greškom maknuli jer sad igraju nogomet života (Šutalo, Topić u Premijer ligi, itd.), ali smatram da je taj dio odrađen kvalitetno.

Uštedjelo se dosta na plaćama, riješili se balasta jer smo imali previše igrača pod ugovorom sa solidnom plaćom, a pripadaju grupi TNT. Od svega toga samo mi jedno nije jasno: odlazak Brodića!

Marić je pričao o tome kako traže mlađeg napadača umjesto njega. Brodić je o tome pričao ovako:

Meni su rekli da mogu ostati, ali da sportski direktor želi dovesti trećeg napadača, mlađeg, bez obzira ostao ja ili ne. Onda bismo bili četvorica. Logično je da bi mene vjerojatno gurnuli na četvrtu opciju, zato što bi taj neki mlađi došao. Ja sam si rekao: 'Kad bih igrao koliko sam igrao prošle sezone, potpisao bih odmah!' Ono je bilo super, meni i Kulenoviću. Dobro, Petković je bio nešto ozlijeđen, ali mijenjali smo se, igrali smo i jedan od nas dvojice s Petkom te smo sva trojica bili zadovoljni. I zabijali smo.

I što se dogodi na kraju? Petković ozljeđen već duže vrijeme te smo ostali samo na Kulenoviću kao startnoj špici kojem se to dogodilo po prvi put u karijeri, a (mlađeg) napadača ni na vidiku! Škartira se Brodić koji je itekako pomogao u osvajanju naslova, domaći je dečko i zna što Dinamo predstavlja.

Kao šlag na tortu, nakon izjave da se traži novi, mlađi napadač, Marić kaže da ne mogu nikoga dovesti jer je Petko nedodrljiv i da nitko ne želi biti druga/treća špica, a pred nosom mu je bio igrač koji je svoju rolu i minute iskoristio vrlo solidno i nije se žalio. Sad smo došli do situacije da imamo samo jednog napadača koji kvalitetom nije u stanju zabijati svaku utakmicu pa dolazi na pik velikoj većini navijača, umjesto da smo ostavili Brodića kao backup jer nije ovo prvi put da je Petko duže vrijeme ozljeđen.

Kako god okrenuli, od svih promašaja koji se tiču prijelaznog roka, mislim da je Marić s nedovođenjem napadača i izjavama o Petku najviše zajebo šefa i stanicu.

Prije svega, moram pohvaliti što se dRevija ponovno aktualizirala. Imati klupski časopis jedan je od najboljih načina kako se dodatno povezati s navijačima nakon svih tih godina hladnih odnosa.

Sviđaju mi se teme o kojima se piše u reviji, pogotovo o onome što gotovo pa nigdje nije moguće pronaći, poput starih slika ili novinskih članaka. Slike su kvalitetne, dizajn je također dobar, sve u svemu revija se čita s lakoćom.

Nisam sto posto siguran, ali mislim da svaki broj do sada ima nekoliko stranica o Gradjanskom što je idealna prilika za svakog simpatizera Dinama da nauči o povijesti kluba te svim nedaćama i izazovima s kojim su se tadašnji igrači i vodstvo susretali.

Također, eksluzivni intervjui s bivšim igračima kao i s poznatim osobama daje omogućuje čitatelju da vidi koliko im Dinamo znači što u profesionalnom životu, što u privatnom. Ostale teme su isto raznolike i zanimljive.

Što se tiče mogućih tema, stvarno ih ima pregršt za obraditi. Neke od teme o kojima bih volio čitati su:

• povijest BBB-a
• dresovi + grbovi kroz godine
• generacija '82 (od igrača do toga kako je Zagreb živio za Dinamo)

I mnoge druge teme.

Ili je to samo do moje revije, ali imam osjećaj da je puno bolja kvaliteta tiska u zadnjem broju kada se časopis tiskao u Sloveniji. Neka netko od kolega kaže kako je njemu.

No, u svim segmentima poslovanja treba težiti unaprjeđenju, pa tako i kod revije. U prvom broju naišao sam na brojne pravopisne ili gramatičke greške koje su s vremenom smanjene, ali i dalje vidljive. Ako lektor nije uključen u proces sastavljanja revije, trebalo bi ga angažirati. Primjerice, u broju s Ademijem i Sučićem u jednom tekstu pisalo je da je Gradjanski osvojio titulu prvaka 1026. umjesto 1926. Banalna greška, ali opet bode u oči.

Refresh!

Moharrami mi je kao Bočkaj – dobar prema naprijed, ali obrambeno visi kao luster. Obojica prije imaju kvalitete za biti krilo, a ne bek. Loše obrambene reakcije najbolje su se vidjele protiv Varaždina u nedjelju, gdje je dosta puta ispadao i gdje mu je Šego stvarao velike probleme. Još gore je bilo kada su išli nabačaji na Šegu, a Moha ni blizu.

Moha mi se čini kao miran i povučen dečko, gledajući videe koje je Dinamo stavio na YouTube. Sjećam se kada je zabio svoj prvi gol u profesionalnoj karijeri, i to protiv Rijeke, te kako su suigrači svi veseli skakali po njemu (prvi i jedini gol u 251 utakmici).

Zahvalna je rotacija, ponekad previše kritiziran, ali svoj posao u većini slučajeva odradi korektno (barem naprijed). No, gledajući da mu ugovor istječe za šest mjeseci, Mohi ne bi ponudio novi ugovor, već bi mu se na kraju sezonu fino zahvalio, donio mu uokviren dres s brojem nastupa i buket cvijeća. Moha je već u klubu gotovo pa šest i pol godina, sudjelovao u bitnim pobjedama, ali smatram da je jednostavno vrijeme za neke nove nade.

Na desnom beku imamo RPG-a (ako napokon kupimo pravog lijevog beka), Ristovskog (za kojeg je isto pitanje što će biti s njim) i mladog Mikića. Ne treba gomilati igrače na desnom beku.

S obzirom na to da se Menalo vratio iz Celja nakon svađe s trenerom, zanima me koja je njegova uloga u klubu. Pitanje je hoće li ikad ponovno zaigrati za Dinamo, a vidim na Transfermarktu da mu ugovor traje do lipnja 2026. godine.

Marić je spominjao kako je cilj srezati plaće i kadar igrača koji neće igrati za prvu momčad pa me zanima tko je slagao ugovor i za koje novce igraču koji nam igra na U21 Premier International Cupu i ne vidi ništa sporno u igranju osuđenog kriminalca na huminatarnom turniru.

Pa evo prilike sportskom direktoru da nekome uvali Menala da se oslobodimo njegove plaće koja zasigurno nije mala. Ionako kvalitetom nije igrač za Dinamo, a "guta" novce koji bi se mogli usmjeriti u neke bitnije stvari. Nažalost, kadar Dinama je prožet igračima prosječne kvalitete, za koje je pitanje hoće li ikada više zaigrati za prvu momčad, a Menalo je jedan od njih.

Mislav Oršić za Germanijak: “Dinamo? Apsolutno da, ali samo ako misle da im mogu pomoći”

Dinamo? Apsolutno da, ali pod uvjetom da me klub želi i da ljudi koji su tamo vjeruju da im mogu pomoći da naslov prvaka ostane u Zagrebu”, jasan je Mislav Oršić.

“Pa mislim da me dovoljno poznaješ i da znaš kako nisam od onih bi se vratili u Dinamo samo zato jer sam tu ostvario velike rezultate i igrao najbolji nogomet. To ne bi bilo fer prema nikome, niti bih se ja osjećao ugodno da se samo zbog toga vratim”

“Kada je Dinamo u pitanju, financije ne mogu biti problem”, bio je više nego jasan.

“Da, rekao mi je moj agent Branko Hucika da ga je gospodin Mišković kontaktirao. Moj cilj je otići u momčad u kojoj ću igrati i vratiti se na stari put”, odgovorio je Oršić.

U ovoj sezoni krila nam igraju Pjaca, Hoxha, Mbuku, Cordoba i Špikić. Stojkovića neću voditi kao krilo kada je više utakmica odigrao na mjestu 10ke. Učinak krilnih igrača u svim natjecanjima:

Marko Pjaca

• 21 utakmica
• 5 G
• 4 A
• odigranih 1399'
• 155' po G/A

Arbër Hoxha

• 22 utakmice
• 2 G
• 1 A
• odigranih 950'
• 317' po G/A

Nathanaël Mbuku

• 10 utakmica
• 2 G
• 0 A
• odigranih 262'
• 131' po G/A

Juan Córdoba

• 11 utakmica
• 1 G
• 3 A
• odigranih 488'
• 122' po G/A

Dario Špikić

• 18 utakmica
• 4 G
• 1 A
• odigranih 835'
• 167' po G/A

Dinamo je do sada odigrao 26 utakmica i zabio 50 golova. Sva krila zabila su 14 golova, odnosno 28 % svih golova. Prošle sezone, od ukupno odigranih 59 utakmica, Dinamo je zabio 116 golova, od čega su krila zabila 36 golova, tj. 31 % svih golova.

Ako mislimo dovoditi krilne igrače, nama treba pojačanje s velikim p na krilu, a ne popunjavanje kadra!

Realno gledajući, po meni jedino Pjaca opravdava uloženo, a Cordoba ima mjesta za rast pa bi mu mogao progledati kroz prste. Neki govore da Pjaca premalo donosi s obzirom na plaću, ali je sam sebe isplatio golovima protiv Qarabaga.

Imam osjećaj da su svi hrvatski klubovi, izuzev Dinama, izrazito neambiciozni. To se najbolje vidi po prijelaznim rokovima. Iz ove priče možemo izuzeti klubove poput Gorice, Lokomotive, Šibenika i ostale "male" klubove s malim budžetom i posjetom. Prvenstveno tu mislim na tzv. Veliku četvorku koja ima priliku svake godine sudjelovati u europskim natjecanjima.

Tako primjerice, početkom ove sezone imali smo sva četiri kluba u pretkolima nekog europskog natjecanja i kakav su uspjeh klubovi ostvarili? Jedan klub je član elitnog europskog natjecanja, a svi ostali su redom ispali. Rijeka, Hajduk i Osijek imaju priliku doći u skupine i zaraditi dobru lovu za njihove prilike kako bi mogli popunili budžet, a svi redom ispadnu od kuhara, automehaničara i ribara. Tek onda kad ispadnu, daju gas i potpisuju pojačanja i prinove. Zašto?

Rijeka ispadne od Olimpije, sljedeći dan dolazi pet novih igrača. Osijek ispadne od Zire, dolazi sedam novih igrača. Hajduk ispadne od Ružomberoka, dolazi Raketa, Bamba. Zašto se to nije napravilo prije? Ovako svi čekaju padobran koji im Dinamo omogući igrajući u Ligi prvaka koji zatim razgrabe kao majmuni kada vide banane u košari. Kad čujem Lukšu, Bilića ili bilokoga kako im je cilj igrati skupine LP-a ili Europa lige, mogu se samo nasmijati. Neka prvo svi ti klubovi budu redoviti u Konferencijskoj ligi nekoliko godina pa onda mogu ganjati daljnje ciljeve.

Osim toga, pretpostavljam da se zapravo njima niti ne da igrati europska natjecanja. Nekima je jedna utakmica tjedno veliko opterećenje, a kamoli da se igra svaka tri dana i putuje npr. u Kazahstan. Da je tako, 100 % sam siguran da bi jedna Gorica bila ispred Rijeke, Hajduka i Osijeka na tablici. Najlakše se hvalisati igrama u HNL-u, a svake godine ih tamburaju amaterske momčadi. Također, lako je biti odmoran i pripremati se za jednu utakmicu tjedno umjesto dvije.

I najbolje mi je kada se žale na Dinamo poput: "Ne daju nam da budemo prvaci. Dinamo ovo, Dinamo ono". Zar je Dinamo kriv što neki ne mogu proći jedno pretkolo Konferencijske lige kako bi zaradili novac od UEFA-e i time osigurali normalno poslovanje, a ne da prijavljuju minuse od 10-ak milijuna €.

SD izjavljuje da je naći pojačanje teško. Ok, možda i je. Ali kako se svi ostali uspiju pojačati a mi ne? — striko

Jedna riječ: nesposobnost.

Danas je Max jako nedostajao. Protiv Celtica odigrao savršeno i onda ne igra protiv Lokosa, u potpunosti neshvatljivo. Točno se vidi nedostatak u našoj obrani. Imamo stopere koji ne znaju iznijeti loptu van, već 95 % dugih lopti završi ili u tribinama ili kod suparničkog golmana. Uz to, imaš napadača koji ne može dobiti zračni duel pa sve te lopte završe u bunaru.

Siguran sam da bi Max puno bolje mogao razigravati u zadnjoj liniji nego Theo / Torrente. Naša igra svodi se na ispucavanje, umjesto da gradimo napad iz zadnje linije. Pritisnu našu zadnju liniju i sve lopte panično ispucavaju van i tako je najlakše igrati protiv naše obrane.

Kad napravi onaj slalom protiv Slovana i zabije, onda je kralj, ali treba priznati da je tu imao dosta sreće. Sve ostalo teški prosjek, ako i to. Opet, kao što sam pisao za Hoxhu, primarni cilj svakog krilnog igrača je zabijati i asistirati. To što igra dobro obranu, ne znači da konstatno mora biti u prvih 11. Zašto danas nije recimo Mbuku počeo?

Ajmo pogledati malo Špikinu karijeru. Iz Dinamo II prelazi u Hajduk II pa nakon toga odlazi u Goricu. U Gorici igra dobro i Dinamo ga kupuje. To je to. Realno, ne mogu se sjetiti nijedne utakmice da je Špika bio igrač prevage, da se mogu sjetiti: "E, kako je Špika rušio XY". Ništa, nula, nada.

Brz, dobar dribler, ali strašno nogometno neinteligentan. Uprska gotovo pa svaku priliku jer ili ne doda na vrijeme, često je u zaleđu ili ne puca kada treba pucati. Sve suprotno od očekivanog. To me podsjetilo na scenu iz Seinfelda: "If every instinct you have is wrong, then the opposite would have to be right."

Već duže vrijeme imam osjećaj da je Špiki Dinamo najveći klub u karijeri i da se zapravo uhljebio. Plaća ide, njemu dobro jer neki put igra, neki put ne. Bez ikakvih ambicija za napredovanje. Kako god da odigra, uvijek će biti u kadru jer nemamo pravo desno krilo već duže vrijeme. Nema igrača koji bi ga istisnuo iz prve momčadi.

Slučajno da odigra neku dobru utakmicu, opet će biti "evo vam ga hejteri", "popišaj se Špika po mrziteljima" itd., ali jedna dobra utakmica ne može zamaskirati prosječnih 3 sezona igranja u klubu.

Čovjek zadnju utakmicu za Dinamo odigrao 28. 5. 2023., uđe na poluvremenu i u 45' napravi više opasnih ubačaja i kornera nego svi bekovi u polusezoni! Svaki ubačaj je bio opasan po gol, svaki korner je gotovo pa sjeo na glavu jednog od igrača... što reći? U napadačkom dijelu u 45 minuta posramio Ristovskog i njegove "ubačaje".

Mislim da bi Baturina trebao od Pere učiti kako se izvode korneri i slobodnjaci jer se dosta podsjeća na Modrića u reprezentaciji. Svaki korner završi na prvoj stativi, odnosno ne prebaci se prvi igrač. Kakve koristi od takvih kornera? Prebaci tog igrača, pogodi peterac, zar je tako teško to vježbati na treningu? Ostani dulje i vježbaj, vježbaj, vježbaj sve dok svaka lopta ne padne točno tamo gdje treba. Neka se ugleda na Beckhama.

Nadam se da ćemo dovesti kvalitetnog lijeva beka da RPG može igrati na svojoj prirodnoj poziciji jer je jučer odigrao vrlo kvalitetno. Mašina! Unatoč igranju na neprirodnoj poziciji s drugačijim postavljanjem, odlično je čistio opasnosti po naš gol, pravovremeno uklizivao i pokušavao odigrati prema naprijed s Pjacom.

Izgubiti ovakvog igrača zbog toga što mora krpati lijevog beka bio bi veliki minus. Već smo nekoliko igrača "potrošili" tako što su igrali neprirodne pozicije, stoga je vrijeme da se nabavi kvalitetan bek kako bi RPG mogao igrati desno. Nadam se da je jak karakter kojemu ne smeta što igra na suprotnoj strani, ali njegov pun potencijal ipak je na desnoj strani.

Nabava kvalitetnog lijevog beka - pokušaj #24. Nadam se da ćemo ove zime napokon pogoditi s igračem.

Osvojili smo 8 bodova u 6 utakmica čime smo izjedničili rezultat iz sezone 1998/99. S obzirom da neki smatraju da smo loši, nikakvi, ajmo provjeriti par podataka.

1. Celtic
Celtic u prvenstvu ima 14 pobjeda, 1 remi i 0 poraza uz gol razliku 44:4. Znači, u prvenstvu gotovo pa zabijaju 3 gola po utakmici! U Ligi prvaka prije nas odigrali su:
W - Slovan 5:1
L - Borussia 7:1
D - Atalanta 0:0
W - Leipzig 3:1
D - Club Brugge 1:1

Respektabilni protivnici i vrlo dobri rezultati. Izuzev Borussije, Celtic je zadnju utakmicu izgubio 3. 3. 2024. i to protiv Heart of Midlothiana 2:0! Otada su upisali 34 utakmice bez poraza (gledajući ligu, kup i LP) što je fenomenalna brojka. I što se dogodilo danas? Toliko smo ih ugušili da su imali samo jedan udarac u okvir! Ekipa koja ne zna za poraz ohoho vremena (1. 10. protiv BvB) na Maksimiru je složila jedan udarac vrijedan pažnje. I to smo ostvarili bez nekolicine ključnih igrača. Istina, propustili smo meč loptu za prolazak dalje, ali nogomet ne bi bio nogomet da se ne događaju čuda. Imamo još dvije izuzetne utakmice u kojima treba dati sve od sebe pa neka bude šta bude.

2. Dinamo u LP-u ostalih sezona
Ponovno, 8 bodova iz 6 utakmica s gol razlikom 10:15 je zapravo više nego što smo i očekivali s ovim kadrom. Osim te debitantske sezone, treba malo zaviriti i pogledati kako je Dinamo prolazio ostalih sezona u elitnom natjecanju:

Sezona - Broj bodova - Gol razlika
2011/12 - 3 - 3:22 (-19)
2012/13 - 1 - 1:14 (-13)
2015/16 - 3 - 3:14 (-11)
2016/17 - 0 - 0:15 (-15)
2019/20 - 5 - 10:13 (-3)
2022/23 - 4 - 4:11 (-7)
2024/25 - 8 - 10:15 (-5)

Ne znam je li neki ljudi žive u oblacima, ali nije realno da klub kao Dinamo ruši redom Real Madrid, Bayern, Barcelonu, Liverpool i ostale velikane samo tako. 90 % klubova u LP-u ima nemjerljivo veći budžet i vrijednost igrača od nas, tako da smatram da je 8 bodova izuzetno velik uspjeh! Naravno, s navijačke strane bismo svi htjeli samo pobjede, ali neki put treba stati na loptu i pogledati gdje smo bili prije 10 godina, a gdje smo sada. Od onda kada kada smo bili svačija mušterija i kada nismo uspjeli zabiti ni gola do izuzetno dobrih partija i rušenja/pariranja velikanima. Redovni smo sudionici u elitnim natjecanjima, dočekujemo proljeće u Europi, nismo više kanta za napucavanje kao nekad.