Dinamo Zagreb 2025./2026. - O svemu pomalo Vidim da se ponovno provlačila tema broja gledatelja na Maksimiru. Iako bih volio da svaki put dečki izađu pred pun Maksimir, stvarnost je nažalost drugačija. Tu igra nekoliko čimbenika:
1. stanje stadiona - svima je jasno da je Maksimir pred raspadom. Komfor nula bodova, bez krova, sigurnost niska, sanitarije bolje da ne pričam (Toi toi na stadionu u 21. stoljeću!?). U današnje doba ljudima je komfor jako bitan. Siguran sam da se dosta ljudi pita zašto bi kisnuli na stadionu kada najdraži klub mogu pogledati u kafiću ili doma pod dekom. Jednostavno, teško da iz ovog stadiona možemo izvući veće brojke, koliko god mi to svi htjeli.
2. atraktivnost i napetost - možda zvuči ružno, ali ljudi očito žude za nekom dramom kao primjerice prošle sezone. Čim je bila napeta sezona, dok smo naganjali rezultat, na proljeće smo imali po 15k protiv Rijeke, protiv Slavena u 34. kolu 12k ljudi, a zadnje kolo protiv Varaždina 23k. Sada je situacija puno komotnija i stvara se "manja" želja za odlaskom na stadion. Po meni loš način razmišljanja jer bi se na tekmu trebalo ići radi Dinama, a ne radi suparnika i neke napetosti, ali što je tu je.
3. nekultura odlazaka na utakmice - nekoć se podrazumijevalo da se vikendom otiđe na Maksimir, pazilo se da se aktivnosti ne bi preklapale s terminom utakmice, no danas to tako nije. Tome je dodatno kumovala činjenica da je klub godinama bio otuđen od navijača i da su generacije ljudi bile "odbačene". Za ponovno uspostavljanje te kulture potrebe su godine rada s navijačima.
4. vrijeme - ova stavka je isprepletena sa stanjem stadiona i željom ljudi da ne pokisnu, ali ove sezone je kiša baš morala padati na dan utakmice, stvarno peh. Cijeli tjedan bude sunčano i toplo i baš za vikend dođe promjena vremena...nažalost. No, treba pohvaliti sve koji su dolazili po takvom vremenu bodriti dečke!
No, da ne ispadne da je sve tako sivo, jer to nije bio cilj ovog komentara, htio bih se osvrnuti na dobre stvari. Nemojte misliti da ukoliko je malo ljudi na stadionu, da se Dinamo ne prati. Štoviše, prati se više nego prije i to mogu vidjeti iz prve ruke.
Svakodnevno viđam brdo automobila sa zastavicama, ljude koji nose dukse, majice, ruksake s Dinamovim obilježljima. Klinci koji su nekad nosili Barcelonu ili Real Madrid, sad nose Dinamo. U kafićima načujem kako ljudi komentiraju i analiziraju utakmice, na poslu valjda od 10 ljudi, njih 8 prati redovito utakmice, komentiraju po forumima i novinama. Ljudi koji do prije nekoliko godina nisu ni znali nabrojati tri igrača, danas prate utakmice. A da ne spomenem broj članova, stvarno za svaku pohvalu.
To je ono što budi nadu. Takvim ljudima treba samo mali poguranac, odvesti ih koji put na stadion da ukuse tu draž i tko zna, možda će i oni jednog dana to raditi svojim prijateljima.
I ne bih volio da se dijelimo na one koje vole više Dinamo jer idu na stadion od onih koji sve to prate, ali preko TV-a. Svi smo mi Dinamo!