Modri Šank - Ajd na Pivicu nisu "direkt iz fotića", a toga niti ne treba biti ako se baviš fotografijom. direktne fotke u kojima nema nikakvog editiranja postoje valjda samo ako imaš polaroid aparat koji ti odmah ispiše fotku na papir
:)
ako fotografiranje gledaš kao proces koji traje dulje od stiskanja okidača, sigurno želiš napraviti sve da već u aparatu imaš ono najbliže konačnom rezultatu. nekad je to značilo da trebaš paziti koji ćeš film odabrati - nisu svi crnobijeli filmovi davali isti rezultat, a s kolorom su razlike još i izraženije. hoćeš li ispred objektiva staviti neki filter (crveni ili žuti u kombinaciji s c/b filmom je klasični izbor), snimaš li pod umjetnom rasvjetom ili ne... bezbroj parametara.
u digitaliji je danas malo drugačije jer i mi amateri snimamo u RAW formatu što bi mogli nazvati "digitalnim filmom", sirovim materijalom. profići sigurno snimaju RAW, a ako je bitna brzina objave onda uz to u aparatu odaberu postavke koje će istovremeno iz njega napraviti jpeg koji može ići iste sekunde u redakciju gdje će to iskoristiti za opremu članka koji ide na portal u praktički stvarnom vremenu. ali kad se radi neka reportaža i ima se vremena, onda će i taj profić uzeti RAW i napraviti obradu po svom guštu. a RAW je super jer mnoge odluke koje je analogni fotograf morao napraviti prije fotkanja kad nema povratka, digitalni može napraviti poslije i odabrati onu koja najbolje funkcionira. ipak, postoje stvari koje se ne mogu "spasiti" ako si pogriješio na licu mjesta.
da se vratim na usporedbu s filmom - i njega se nakon snimanja mora obraditi i taj postupak ima sto parametara gdje se može utjecati na konačni izgled negativa. a onda negativ treba prenijeti na papir gdje opet možeš utjecati na to kako će konačna fotografija izgledati. mnogi alati u programima za obradu digitalnih fotografija svoje ime duguju postupcima iz tamne komore i ručnoj izradi fotografija. fotografija od samih svojih početaka nije bila - stisni okidač, u momentu se dogodi fotokemijski proces i to je kraj, baš naprotiv. jedan poznati fotograf iz analognih vremena, Ansel Adams, napisao je 3 knjige - The Camera, The Negative, The Print. to dosta dobro govori o tome da je ono što dobijemo "direkt iz fotića" tek prva trećina postupka. izrazito važna jer je temelj za sve kasnije, ali je tek početak, a ne kraj.
što se mene osobno tiče, trudim se svesti obradu na minimum. volim kod snimanja koristiti fizičke filtere koji idu ispred objektiva, umjesto korištenja njihovih digitalnih replika. ali mi je istovremeno neizmjerno drago da mogu npr. kontrast lako i brzo podesiti naknadno pomicanjem jednog slidera, a ne da pazim na koncentraciju razvijača, temperaturu i trajanje razvijanja filma, pa ga onda upropastim jer sam pretjerao, a nikad više se ne mogu vratiti u taj trenutak. doduše, zato mi je svaka fotka na filmu koja ispadne onako kako sam htio više draga
:D