Prvi Hrvatski Gradjanski Športski Klub, to je bilo ime. Gradjanski je u tom imenu bio prefiks na isti način kako je i danas. Ta poveznica je desetljećima bila u mislima i srcima generacija prije nas, grb Dinama kojeg su na dres stavili 1970. godine, a imamo ga i danas, tome svjedoči. Pogledajte samo na dno ove stranice. To je bilo svega 25 godina nakon ukidanja Gradjanskog, kad je sve bilo itekako svježe i jako dobro se znalo što taj grb znači.

Naravno da je sve ono što se događalo od 1945. ostavilo posljedice, naravno da neki neće o Gradjanskom razmišljati na ovaj način zbog svega što se dogodilo u bližoj i daljoj povijesti, ali Gradjanski je danas opet ovdje i tu će i ostati. Naravno da kad imaš 12, 13, 15 godina i gledaš kak ćeš skupit lovu za spitku da i ti budeš faca, ne slušaš puno kaj deda pripoveda o Građanskom - samo Dinamo, ni u peti ti nije nešto što ti se čini kao nevažna prapovijest. Pa onda uleti "čovjek čudan" koji se prije spavanja bavi imenom Dinama, pa Daltoni, pa ti se sto drugih stvari dogodi u životu i u međuvremenu nema više jednog, pa drugog dede... Ali neke stvari ostanu zapisane i dok ih čitaš sjetiš se da je deda govorio baš to.

Ta veza periodički ispliva i od nje se ne može pobjeći - i ne smije! Ona je u genetskom kodu ovog kluba jer kako je Zajec još 1982. rekao o tome što znači biti dinamovac: to je pripadnost, intimna - ne formalna. Ne radi se o pravnoj sljedljivosti i je li dekret potpisao netko kome je prioritet bio zatiranje hrvatskog nacionalnog osjećaja i identiteta ili je odluku usput donio netko tko je istovremeno na štetu kluba punio svoje džepove. Bitna je ta pripadnost koja veže one koji su prije 113 godina udarili temelje kluba nasuprot Mađara, one koji su prije više od pola stoljeća prvo ignorirali crvenu zvijezdu u grbu, pa sastavili novi u kojem polovicu čine hrvatska crvena i bijela polja, one koji su spitku zamijenili maskirnom uniformom u 90ima, pa sve do onih koji danas izbacuju kriminalce iz kluba. Ta intimna pripadnost s njima će vezati i ove klince koje danas na rukama tate nose po stepenicama ruševnog Maksimira i sve one koji će doći iza njih.

Više od stoljeća oni kojima je Gradjanski i Dinamo bio na srcu su stajali kontra nečega - Mađara, Jugoslavije, kriminala - i svaki put pobijedili. Zato je i lako razumjeti da danas neki razmišljaju da je Gradjanski vraćen u naziv kluba kao nepotrebna kontra nečemu ili nekome, kao dokazivanje nekome izvana. Isto tako je lako razumjeti i one koji bi ga maknuli, a opet nasuprot onima koji su pokušali okaljati obraz našeg kluba i okoristiti se njime. Ponovo ću citirati našeg predsjednika - imamo Dinamo. Mi ga konačno imamo i mi smo bitni u toj priči. A "mi" uključuje i one kojih više nema, a 1911. su osnovali naš klub, one koji su '45. s njima osjećali zajedničku intimnu pripadnost i morali klub uskrsnuti pod drugim imenom neimajući izbora. Gradjanski u nazivu našeg kluba danas više ne stoji protiv nikoga, već kao spomenik i podsjetnik na prošla vremena i što je purger prolazio. Toliko im dugujemo.

Ne može se dovoljno puta ponoviti što je proročanski napisao Emil Perška: "Gradjanski je silan, neslomljiv. Gradjanski je ideja. Gradjanski je klub koji bi se morao makar danas stvoriti, kad ne bi postojao. Gradjanski je potreban Zagrebu, jer on je pravi reprezentant hrvatskog športa. On je to bio nekada, on je to bio za najtežih vremena po hrvatski narod, on je to i danas. Gradjanski će to biti i u budućnosti." Ako je ideja preživjela sve što je povijest bacila na nju, onda i ime mora ostati.

Gradjanski je tu, Dinamo je tu, dvije komponente slavne prošlosti našega kluba razdvojene najvećim ratom u povijesti. Prije nego kaj želim pomisliti i ja budem u godinama kao kad je deda meni govorio o Gradjanskom, a neki novi šmrkavci koji će misliti da je svijet njihov neće skupljati za spitke već kajgod bude se onda nosilo. Ne budu imali pojma ni o ideji ni o simbolici naziva kluba, ali će ga znati voljeti kao što to samo dječaci i znaju. I tada neće ni morati znati ništa o tome, ali im dugujemo čuvanje simbolike imena Gradjanski da kad postanu muškarci znaju što znači biti silan i neslomljiv.

gledam baš Potjeru i pitanje je - ime kojeg hrvatskog prvoligaša dolaz od grčke riječi za silu? i naravno, odgovor je Dinamo.
Dinamo -> sila, a "Gradjanski je silan". veze su posvuda...

dovoljno je pogledati što su objavljivale splitske novine u najavi utakmice igrane 5.8.1945., prvi derbi nakon WW2:
https://www.zonadinamo.com/discussion/comment/9322
ako su čak i splitski partizani najavljivali dinamo kao bivši Gradjanski, o čemu se uopće raspravlja?

Zna li tko za neko mjesto/kafić/birtija u Poreču da se može pogledati subotnja tekma? — Livi

isto pitanje za Krk :)

Po profesiji je vatrogasac. Baš prigodno.

vidim da su ti odgovorili već za broj, a za drugo nemoj još odustati, ne vjerujem baš da će nestati do utorka. a ako bude takva navala, napravit će valjda još :pray:

ako uzmemo Šotičeka, Hazrollaj taman ima mjesto u Lokomotivi za posudbu ;)

zato je pravo vrijeme da se počne pričati o tome jer prema trenutnim planovima prvo moramo čekati Kranjču. kad bi se sada počelo komunicirati tu ideju prema članovima i potencijalnim novim članovima, za godinu ili dvije bi broj ljudi koji bi sudjelovali sigurno narastao. nadam se da će novi Odbor za stadion razmisliti o ovoj ideji. možda ne možemo samostalno isfinancirati priču, ali već bi i suvlasništvo nešto značilo.

[img]http://

Pauza za ručak iskorištena za skok do shopa u Areni. Ručak preskočen pa će mi XL bolje stajati :lol:
Malo je zgužvan direkt iz kutije, ali jednako me usrećio. Veselim mu se još otkad je iscurio onaj video kad pričaju o tom dresu iza kamere u poluvremenu neke prijateljske utakmice (ak se dobro sjećam) pa sam morao odjuriti čim sam ulovio vremena. Prokleti konzumerizam! :wink:

dobar je Vojnović. nije baš da nije igrao vani, ali nisu to svjetski dometi. može biti zanimljiv, sjećam se da je pisao kolumnu na telesportu i da je to bilo jako dobro štivo.
ali zato Jarni iritira... već taj naglasak - lik je iz Međimurja, a nakon tih par godina vani hrvatski mu zvuči lošije nego treća generacija iseljenika u J.Ameriku. da bar onda sadržaj toga što govori bude interesantan ili informativan.

ali da se vratimo na reprezentaciju - opet smo primili glupe golove iz prekida na samom početku i kraju utakmice. iako je to bezveze prijateljska utakmica na nevažnom turniru, baš zato je to prilika da se takve stvari isprave i da se stvara navika biti 100% koncentriran cijelu utakmicu. iako je Egipat bio bez Salaha, to je 36. reprezentacija svijeta, igra na domaćem terenu i konačni rezultat ulijeva povjerenje da možemo puno. drugi su već manje-više sve dobro opisali, šteta što je Broz izabrao prelazak u rekreativce, Majer izvrstan, Vida na zalasku itd. nadam se da ćemo usprkos svemu na jesen gledati tandem Petko-Pjaca u modrom dresu.

lopta se vraća stoperima, Vida igra, Lugonjić prozove Majera i tako par puta. kužim da su obojica plavi, ali majkumu, zašto bi Majer bio tamo?! očajan, baš očajan posao je odradio.

Znalci mozda znaju i gdje se igralo... — badjibadara

Koturaška?

ovaj komentator ne zna što je greda, a što stativa. oduzmite novoj tv prava prijenosa!

nisam uspio do kraja pročitati transparent kad su igrači izlazili "Tomislav Salopek jedan od nas ..."
drago mi je da ga se netko sjetio.

Jedva čekam obući ovaj dres! Bilo bi sjajno kad bi i odigrali neku utakmicu u njemu