Ajmo stvari staviti na stol bez romantike i bez kratkog pamcenja.
Da, izgubili smo 1:3 od Betisa, 0:3 od Celte, 4:0 kod Lillea i 2:0 u Danskoj. Teski porazi. Nitko normalan to ne osporava. Ali kontekst se ne moze ignorirati kad nam odgovara.
U lipnju 2025. doslo je 16-17 novih igraca i kompletno novi strucni stozer. Danas je veljaca 2026. To je osam mjeseci rada. Osam mjeseci slaganja prakticki nove momcadi, nove hijerarhije, novih automatizama. To nije kozmetika, to je rekonstrukcija.
Blamaza je kad te ponizi netko tko radi s budzetom manjim od tvog lijevog beka. Betis je bio finalist europskog natjecanja. Lille i Celta dolaze iz liga, koje igraju u brutalnom ritmu svaki vikend. To ne znaci da porazi ne bole, ali znaci da pricamo o ozbiljnim protivnicima, ne o amaterima. Blamaza je kad te razbije netko tko je objektivno klasu ispod. Ovo su bili sudari s ekipama koje su navikle na tempo koji mi tek gradimo.
Ocemo o "blamazama" velikih?
Liverpool je pod Kloppom znao primati pet komada.
Manchester City je znao ispadati od slabijih u kupu.
Arsenal je prolazio faze ponizenja s Artetom prije nego je taj isti Arteta poslozio stvari.
Nije isto, slazem se. Budzeti su neusporedivi. Premier liga je druga dimenzija. Intenzitet, novac, sirina kadra... Sve je na razini koja se ne moze usporediti s nasom.
Ali ocekivanja? E tu dolazimo do poante.
Liverpool, City i Arsenal svake godine ulaze u sezonu s imperativom naslova i dubokog iskoraka u Europi. Kod njih je to mozda osvajanje Lige prvaka. Kod Dinama je to naslov prvaka i sto dalje u Europi. Razina je drugacija, ali pritisak unutar vlastitog konteksta je vrlo slican.
I unutar tog pritiska, ti klubovi su dopustili proces. Dopustili su padove. Dopustili su neugodne poraze. Nisu nakon svakog teskog rezultata resetirali projekt.
Kod nas se i dalje ponasamo kao da se momcad moze stvoriti za tri mjeseca. Kao da je dovoljno promijeniti 16 igraca i odmah dobiti automatizme, kemiju i stabilnost.
Ne usporedjujem Dinamo s Manchester Cityjem po novcu. Usporedjujem mentalitet: hoces li nakon teskog poraza reci “ovo je dio puta” ili ces reci “sve je propalo”?
Jer ako je svaka veca utakmica ili spektakularan uspjeh ili dokaz totalne nesposobnosti, onda ne gradis klub. Onda zivis od ekstreme do ekstreme.
A ozbiljan klub ne funkcionira na histeriji. Funkcionira na procesu.
Ako smo na pocetku rekli da treba vremena i strpljenja, zasto u veljaci vadimo poraze iz studenog, prosinca kao dokaz da proces nema smisla?
Kredit nije to sto netko “nije dobio otkaz”. Kredit je procjena kluba da smjer ima smisla. Ljudi unutar kluba znaju vise nego mi. Kakva je atmosfera, je li svlacionica iza trenera, kako momcad reagira na rad. Ako su procijenili da treba nastaviti, to nije sentimentalnost nego odluka na temelju informacija.
I nemojmo selektivno pamtiti.
Kad se odigralo 0:0 s Rudesom doma, to je bio ozbiljan kiks. Dinamo takve bodove ne bi smio gubiti. Ali kad su kasnije dosli europski uspjesi i velike pobjede, nitko vise taj Rudes nije vadio kao trajni dokaz nesposobnosti. Nije se nakon svake dobre utakmice govorilo: “Da, ali sjeti se Rudes.”
Danas se radi suprotno. Kad se vidi napredak, kad momcad odigra borbenu i organiziranu europsku utakmicu, odmah se izvlace Betis i Lille kao da su tetovirani na celu trenera. Kao da poraz ne moze biti dio procesa, nego mora biti dozivotna presuda.
Je li pogrijesio? Je. Je li zasluzio kritiku? Je. Ali prosla se ligaska faza. Ispalo se u 1/16 finala nakon velike borbe. Jucer su igraci i trener ostavili srce na terenu. To je cinjenica. I to je napredak u odnosu na dio gostovanja ranije ove sezone.
Pitanje je jednostavno: hocemo li gledati trend ili cemo zivjeti od arhive poraza? Hocemo li graditi momcad ili cemo svake godine paliti sve i pocinjati ispocetka?
Ne mozes traziti stabilnost, a istovremeno zazivati reset nakon svakog tezeg poraza. Ne mozes govoriti o procesu, a suditi po jednoj utakmici. Ne mozes traziti vrhunske standarde, a odbijati dati vrijeme da se do njih dode.
Mozemo biti zahtjevni. I trebamo biti. Ali ako svaku fazu izgradnje dozivljavamo kao krizno stanje, onda problem mozda nije samo na klupi.
Jer momcad se ne stvara preko noci. Ali nestrpljenje, e to kod nas nastaje u sekundi.