Nermin Šabić rođen je 21. prosinca 1973. godine u Zenici.

Igračku karijeru Šabić je počeo u zeničkom Čeliku za koji je debitirao sa svega 16 godina u vrijeme dok je Čelik igrao drugu Jugoslovensku ligu u sezoni 1989. - 1990. Tadašnji trener Kemal Hafizović dao je šansu Čelikovoj djeci i na neki način im je trasirao put za buduću karijeru. Većina njih nosila je dres Čelika tih godinu i pol - dvije koliko je potrajao 'mir' do početka rata u BiH.

U travnju 1992. godine na poziv Dragana Džajića dolazi u Crvenu Zvezdu, gdje trenira možda mjesec dana prije nego napušta klub. Zbog svega što se tada događalo jednostavno nije mogao ostati u Beogradu i odlučeno je kako bi za njega najbolje bilo da ode negdje drugdje. Zaputio se u švicarski Xamax pa na kratku avanturu u tursku Bursu, a potom u Hrvatsku gdje je proveo gotovo cijelo desetljeće igrajući I.HNL.

Krenuo je u Dubravi gdje mu je trener bio Ante Čačić, a nastavio u Zagrebu, zaprešićkom Interu, Osijeku i Zadru, prije nego što je došao u Dinamo (tadašnju Croatiju). Iza tog dolaska krije se zanimljiva anegdota. Naime, Nermin je u zimu 1997. trebao potpisati za Hajduk u kojem je trenirao individualno i s kojim je krenuo na pripreme u Čile. No, na istom tom turniru sudjelovao je i Dinamo, a sudbina je htjela da finale turnira igraju jedni protiv drugih.

U emisiji 'Top Gol', Šabić se prisjetio to situacije i opisao ju sljedećim riječima; - "Viđao sam se tamo s Edinom Mujčinom, koji je igrao za Croatiju, i presudnu ulogu u mom prelasku u Dinamo imao je pokojni novinar Tomislav Židak. U avionu smo proveli 14 sati i pričali o tome da još nisam potpisao ugovor s Hajdukom. Židak je bio veliki Dinamovac i na aerodromu u Zagrebu me zamolio da odvojim nekoliko minuta za razgovor. Odveo me u društvo čelnih ljudi tadašnje Croatije i samo je pitao predsjednika da li želi biti prvak. Rekao je da ako mene ne kupe neće biti prvi. Nakon toga sve je bilo završeno. Nisam potpisao za Hajduk već sam otišao za Zagreb i potpisao za Croatiju kada sam vidio što ću sve dobiti. Poslije toga Mirko Novosel, koji je tada bio generalni direktor Croatije, me zamolio da nakon potpisa odem bilo gdje sedam dana i da nitko ne zna gdje sam. Ja sam naravno otišao kući u Zenicu. Zanimljivo da je prva utakmica nakon svega toga bila Hajduk – Croatia. Na kraju nisam ni otišao na tu utakmicu u Split.” - ispričao je Nermin.

Šabić je igrao u najboljim poslijeratnim danima Dinama, odnosno Croatije kada je dijelio svlačionicu s Prosinečkim, Jurićem, Cvitanovićem, Mikićem, Jurčićem, Šimićem, Mujčinom, Ladićem... U četiri sezone koliko je ovaj neumorni veznjak proveo u našem klubu upisao je 74 službena nastupa i dva pogotka, osvojivši pri tome tri naslova prvaka Hrvatske, dva puta Kup Hrvatske, a uz to igrao je s klubom dvije godine u Ligi prvaka (u Amsterdamu je pobijeđen Ajax, na Old Traffordu je izvučen remi s Manchester Unitedom. Bilo je i teških trenutaka poput ispadanja od Newcastlea, Porta i Olympiacosa, ali i Dugog Sela u Kupu Hrvatske u rujnu 1998., što se smatra jednom od najvećih Dinamovih blamaža u povijesti). U tom je razdoblju bio i standardni reprezentativac Bosne i Hercegovine, tako da može reći da je u Dinamu doživio puno lijepih trenutaka, ostvario nogometne snove koje jedan nogometaš može poželjeti, iako se s klubom se nije razišao na najljepši način jer su mu iz Maksimira ostali dužni, kao i još nekim igračima.

Drugu polovicu sezone 2000. - 2001. proveo je u Bosni igrajući za Željezničar (iako se trebao vratiti u Čelik, ali je zbog nemara 'rukovodstva' završio u redovima Želje) s kojim je osvojio dvostruku krunu, da bi se potom vratio u Hrvatsku i bio dio pobjedničke momčadi Zagreba u sezoni 2001. - 2002. Sljedeće tri sezone provodi u Kini igrajući za Changchun Yatai, da bi se vratio u Bosnu u svoj bivši klub Čelik gdje je završio karijeru 2010. godine.

U mladim reprezentativnim uzrastima igrao je za Hrvatsku (šest nastupa za U-21), ali kada se odlučivao za seniorsku reprezentaciju, izbor je pao na BiH, gdje je rođen, ipak je to bila njegova domovina za koju je na koncu skupio 36 nastupa.

Po završetku igračke karijere obnašao je dužnost direktora Čelika, a s vremenom se posvetio i trenerskom poslu. Između ostalog bio je izbornik U-17 reprezentacije Bosne i Hercegovine.