• Transferi - rasprave
    Sosa i službeno u Montrealu na posudbi do kraja ove kalendarske godine.

  • Transferi - rasprave
    Evo, Alfredo Pedulla upravo piše kako je Fiorentini prioritet potpisati barem jednog krilnog napadača, ako ne i dvojicu prije eventualnog puštanja Brekala. Više će se znati u narednim danima.

  • Transferi - rasprave
    Mislim na prvu pravu ponuduplavac173

    Ovo znaš iz prve ruke ili si pročitao negdje?
  • Transferi - rasprave
    Jel i Corica mrzis jer je pobjegao prvom prilikom?plavac173

    Ćorić je u Dinamu igrao 4-5 sezona i ima cca 150 nastupa. Kakva prva prilika?
  • Ostali Sportovi
    Hrgović opet 'izvisio'. Umjesto s Hrgom Parker se bori s Zhangom - službeno potvrđeno.
  • Transferi - rasprave
    Brekalo nije želio tada kao golobradi mladić otići iz Dinama, nego ga je Mamić prodao, doslovno prisilio na prodajuNevo7

    Da ne budem đavolji odvjetnik, ali nije li tad Brekalu ponuđen dosta jak ugovor za njegove godine i juniorski status na što je prvotno pristao, ali se na koncu ipak predomislio i otišao u Bundesligu. Sjećam se priče da mu je stari došao u klub i tražio odlazak, tj. inzistirao na istom nakon čega ga je Zoran Mamić posjeo na tribine.

    Daj nek' netko tko zaista zna što se tu dogodilo razjasni tu situaciju jednom za svagda. Dosta mi je više ove trakavice i natezanja oko njega.
  • Ostali Sportovi
    Martinović ipak ima tešku ozljedu i slijedi mu operacija ramena i par mjeseci pauze. Također, Kuzmanović se priključuje momčadi.
  • Bivši Igrači & Treneri
    Paco Buyo, također iz Real Madrida - 38 godina i 38 dana.
  • Transferi - rasprave
    Prodao bih odmah svoj bubreg da Brekalo dodjeplavac173

    Sva sreća da je samo bubreg u pitanju. Neki bi prodali i vlastitu mater za Dinamo.

    Što se mene tiče on je u mojim očima već odavno BREXIT i ne žalim trunke što neće doći. Ovo mu je treća šansa u kojoj je mogao nositi dres Dinama i opet ništa od toga. Previše je tu 'pokušaja' da bi se uzroci njegova nedolaska ili ostanka u Dinamu tražili u trećim stranama. Hvali Josipe, ali ne hvala.
  • Transferi - rasprave
    Kazes igra nam spora sa Bulatom a doveo bi Selahija koji najmanje s loptom igra. Selahi je dobar igrac ali nema mjesta trenutno u Dinamuplavac173

    Usporedba njih dvojice je upotpunosti promašena jer njihove uloge u momčadi i pozicija na terenu nemaju dodirnih točaka. Stavi ih u istu momčad i Selahi je taj koji će Bulatu čuvati leđa, uostalom kao i cijelom veznom redu.
  • Takuya Ogiwara #3
    Po ovoj objavi ispada da nije posudba, već baš transfernemapredaje

    Posudba do 20. siječnja 2025.

  • Takuya Ogiwara #3
    Ogi i Taki... k'o dva lika iz crtića Oggy i žohari. :grin:

    @Orc123 evo frende gotova je operacija. Sve je prošlo u najboljem redu.
  • Male Priče Iz Velike Povijesti
    Branko Pleše

    Reveal
    Branko Pleše rođen je u Delnicama, 12. siječnja 1915. godine.

    Karijeru je počeo kao 14-godišnjak u zagrebačkoj Concordiji (do 1933. godine u momčadi mlađih uzrasta), da bi 1935. pristupio Gradjanskom i u klubu u kontinuitetu ostao sljedećih 15 godina. Pleše je odigrao 79 službenih utakmica za Dinamo (155 ukupno), daleko više za Gradjanski (137 službenih), što ga u tom periodu dovodi do brojke od 56 pogodaka u plavom dresu. Četiri su naslova prvaka u njegovom džepu; s Gradjanskim 1937. i 1940. prvenstvo Jugoslavije i 1943. hrvatsko prvenstvo te s Dinamom, prvenstvo Jugoslavije 1948. godine.

    Za Dinamo je prvi put nastupio 22. srpnja 1945. protiv Crvene Zvezde (1:2) u Zagrebu, a posljednji put 19. veljače 1950. protiv Hajduka (0:0), također u Zagrebu.

    Još i danas povijest pamti njegovu sliku u beogradskoj Politici, nakon onih slavnih 'purgerskih' 4:0 u Beogradu, tridesetsedme. Nakon što je 'Beli' Lešnik 'sprašil' tri komada, baš on, Pleše, potvrdio je tu čudesnu igru plavih. Stajao je on u onoj velebnoj, prvoj međunarodnoj pobjedi Dinama, na praškoj Letni, protiv Bicanove Slavije, zajedno s Monsiderom, braćom Horvat, Kokotovićem, Jazbinšekom, Bedom, Kacianom, Golobom, Lojenom i 'malim' Čikom. Kao i uvijek, 'na repu'. Zadnji u postavljenoj jedanaestorki, ali prvi u čitavoj strategiji plave obrane koju je labirintski projektirao Martin Bukovi. Prva i jedna od najdražih pobjeda te slavne garde vjerne plavoj boji od djetinjstva.

    Bio je svestran nogometaš širokih pluća, srca utopljena u plavu boju. I onu 'purgersku' i ovu, Dinama. Mogao je trčati i trčao je 'do jutra', čudesna izdržljivost. Igrač, koji je volio velike bitke s asovima YU-nogometa. Defenzivac po zadacima, ofenzivac po duhu kojemu nikad nije ponestalo snage. Branko Pleše igrao je pomagača, ali i krilo, a našao se čak i na poziciji vratara - nije se bojao odgovornosti. Mijenjao je jednom Glasera (još za Gradjanski) koji se ozlijedio i morao napustiti teren. Izmjena, tada, još nije bilo. Istina, Gradjanski je već imao 'čvrstih' 4:0 protiv beogradske Jugoslavije. Pleše je navukao vratarsku majicu. I – branio do kraja, mirno.

    U ljeto, četrdeset šeste, možda, posljednja utakmica lige. Zvezda u Kranjčevićevoj, tada, na igralištu Slobode. Dinamo je imao lakih 2:0, na vratima je bio Zvonko Dogan, koji je zamijenio na golu 'vojnika' Monsidera i branio je vrlo dobro. Bilo je tako sve do jedne kontre Zvezde prilikom koje je pao gol, ali prilikom koje je došlo i do teške ozljede našeg vratara. Ponovno je na gol stao – Branko Pleše, a utakmica je na koncu završila 2:2.

    Pleše, nikad nije zatajio. Bio je igrač od punog povjerenja koji je davao cijelog sebe. Kapetan Dinama, gotovo uvijek njegov 'motor'. Silne energije, strastveni trkač, neumoran, u tadašnjoj sportskoj terminologiji, marljiv, uporan, srčan - veliki borac. Bila je to jedna bogata karijera. Bio je odan nogometu, i još više plavoj boji. Pleše je postao sinonim izgaranja za klub.

    'Istok', gdje su se nekada okupljali pod plavim barjakom, zvao ga je 'Mazalo', a s obzirom na njegovo dječačko, pomalo naivno lice, imao je još jedan nadimak – 'Isusek'.

    Za reprezentaciju Hrvatske (1941. - 1944.) odigrao je 13 utakmica i postigao četiri pogotka dok je za reprezentaciju Jugoslavije (1937. - 1946.) odigrao šest utakmica i postigao tri pogotka. Spada među sedmoricu reprezentativaca koji su nosili nacionalni dres i prije i poslije drugog svjetskog rata (još Lovrić, Mrkušić, F. Matošić, Cimermančić, Wölfl i Brozović). Uz to 20 puta jurio je za plavu boju grada Zagreba, za gradsku selekciju.

    Kad je morao s kopačkama o klin, 1949., jer ljeta ne pitaju za srce, Branko Pleše nije se ostavio nogometa. Prije Concordije i purgera i Dinama, bio je dijete zagrebačkog nižerazrednog nogometa. Na tim pašnjacima počinjale su velike karijere. I on se vratio tim malim igralištima. Oslonjen na plot uz aut-liniju pomagao je savjetom, tražio nadarenost. Kao trener vodio je Slobodu iz Tuzle, Dubrovnik, zagrebačke nižerazredne klubove Trnje i Dubravu te žensku ekipu Loto iz Zagreba.

    'Isusek' i 'Mazalo' Gradjanskog i Dinama, preminuo je u Zagrebu, 28. ožujka 1980. u 65. godini života.