Naletilić bio u podcastu. Neizravno nudi Ivanušeca. Kaj se mene tiče ne. Ostanak Kača naravno ovisi samo o nama.
Meni osobno Kač je veći potencijal od npr Solde

“Veliku karijeru jednog od najboljih hrvatskih nogometaša 21. stoljeća “- meni je ovaj dio sa početka teksta zapeo za oko!
Po mojem mi smo u 21 stoljecu imali barem 15-20 boljih nogometaša od Kranjčara. On nebi prismrdel veznom redu na zadnja 2 svjetska prvenstva kad smo osvajali medalje. Ne vjerujem da bi i sada bio starter.
Talent je imao, ali mu se isto tak nije dalo trčati.
Kaj se tiče Dinama za mene je Niko sinonim za izdajnika, a ne borca protiv Mamića.

pola lige će nas mrziti — fakin

Fernando Santos je sa ekipom po kvaliteti u primeu sličnoj Hrvatskom osvojio Euro i Ligu naciju i bio konkurentan na baš svakom turniru, ali je svejedno bio enormno kritiziran. Zašto? Jer je do uspjeha došao kao i Dalić, provukavši se kroz skoro sve utakmice, a obje reprezentacije su došle do ovoga unatoč izborniku, a ne obrnuto.

Zašto je Dalić toliko posebniji od Santosa da ga se ne smije vrlo opravdano kritizirat, ne samo na terenu, a još više zbog ponašanja van njega?

Danas je Santos izbornik Azerbejdžana, nakon užasnog stinta kao izbornika Poljske i kao trenera Besiktasa. Kako on nije dobio neku ponudu iz makar top 3 kluba Portugala gdje je btw bio u sva 3 ili negdje više, dok Daliću je vrhunac u Hrvatskoj bila pre-Mišković Rijeka, a bio osvajač Eura i Lige nacija.

To što prosječan pratitelj reprezentacije se ne kuži u nogomet, ne znači da se ne kuže i oni malo angažiraniji oko praćenja sporta ili oni koji vode klubove/reprezentacije.

Stoga nek te priče "imam rezultat, nemate me šta kritizirat" nek ostavi family ekipi, minken bojni i ostalim lobotomiranim ljudima

"Nema mjesta za propitivanje mog rada i moje logike."
Za taj stav nema kredita jedan Jose Mourinho, a ne Zlatko Dalić.

Zaista je paradoksalno da se upravo Zlatko Dalić danas poziva između redova na neke napade, kada je godinama bio jedna od najzaštićenijih osoba u ne samo hrvatskom nogometu, već kompletnom hrvatskom sportu. Zbog rezultata koje je ostvario, njegove odluke rijetko su se ozbiljno propitivale, a svaki pokušaj kritike uglavnom se odbacivao argumentom da čovjek ima dvije svjetske medalje, a uz to da svatko tko se usudio izraziti sumnju u neki njegov potez ili ukazati na očite probleme u igri vrlo brzo bi bio proglašen mrziteljem, dežurnim negativcem ili osobom koja ne voli hrvatsku reprezentaciju i ne cijeni njezine uspjehe.
Dok su drugi treneri i izbornici bili secirani nakon svake utakmice, Dalić je uživao povjerenje i medijski prostor kakav je malo tko imao, i to dugo godina.
Upravo zato danas djeluje neobično da se na sasvim legitimna pitanja o izboru igrača, taktici ili vođenju reprezentacije odgovara bahato i s visine, umjesto argumentima i preuzimanjem odgovornosti za vlastite odluke.

Hrvatska reprezentacija godinama je bila, usudio bih se reći, možda i najveća stvar koja je ujedinjavala ovu naciju. Bez obzira na politička uvjerenja, podjele, regije ili klubove za koje navijamo, reprezentacija je bila nešto oko čega su se svi mogli okupiti, nešto što je ljudima vraćalo ponos, zajedništvo i vjeru u bolje sutra.
Upravo zato se treba zapitati kako kad osvojiš dvije svjetske medalje s Hrvatskom, državom od manje od četiri milijuna stanovnika, a da istovremeno kod ogromnog dijela javnosti izazivaš toliku odbojnost i podjele, treba se zapitati o čemu se tu radi.
Priča da su se ogorčeni i frustrirani Hrvati jednostavno namjerili na uspješnog Dalića ne drži vodu. Ovaj narod je oduvijek slavio pobjednike i godinama ga branio od gotovo svake kritike. Ako nakon svih tih uspjeha toliko ljudi ima problem baš s tobom, možda problem ipak nije u svim tim ljudima?
Čini se da je godinama građen imidž skromnog, poniznog čovjeka koji stalno priča o vjeri, obitelji, zajedništvu i hrvatskim vrijednostima, jedna od često ponavljanih teza, jer dok su rezultati dolazili, malo je tko imao potrebu zagrebati ispod površine jer je reprezentacija pobjeđivala, a javnost ga je branila od gotovo svake kritike.

Međutim, onog trenutka kada su pitanja postala neugodnija, a kritike glasnije, počelo se pokazivati i druga strana slike. Umjesto da prihvati kako je kritika sastavni dio posla izbornika, krenulo je u totalno drugi smjer. Kao da se svaki drukčiji stav doživljava kao napad na njega osobno, sram sve bilo.
Sve više se stječe dojam da je priča o poniznosti bila korisna dok je donosila simpatije javnosti, a da danas na površinu izlazi izražen ego i dojam da njegove odluke ne bi trebale biti predmet rasprave. Kada više nema odgovora na konkretna pitanja o nogometu, ponovno se poseže za emocijama, starim uspjesima i pričama koje su godinama prolazile bez ozbiljnog propitivanja.

mrzi ga pola nacije jer su ljudi iz svojih zivota frustrirani. Neces naci 5% uspijesnjih ljudi koji mrze Dalica. — Hectorharatti

Mrznja je svakako preteska rijec. Ne vidim zasto bi ga netko mrzio!?
To da nije omiljen, to je cinjenica, posebno uzeci u obzir uspjehe koje ima iza sebe kao izbornik.
Ja osobno ne znam nikoga tko “gotivi” izbornika od ljudi kojima sam okruzen, a ima ih itekako uspjesnih i ostvarenih, ako mislis na poslovnu karijeru.

Decki moji a kak bi vi dogovorili da vas se stalne napada? — Facke

Ne napada ga se stalno, otkud ti to?
Kao prvo to, kao drugo ne znači da je svaka kritika i ispitivanje napadanje. Trener si reprezentacije, novinari su takvi kakvi jesu, analitičari su takvi kakvi jesu, Dalić je trener, ne čovjek na nekoj bezveznoj glupoj poziciji.

Ako se ne može nosut sa kritikom i komentarima koji ne pašu, onda-što se primao reprezentativne klupe kojeg kurca

Ljudi su previše mekani i kmečavi postali u zadnjih 10 godina, u zadnjih pet je to još više izraženo, kao kojekakve tetkice kad im mengica kasni, pa svaki komentar koji nije se čuo kako je planiran ili nije melem za uši, je po defaultu automatski napad na toga nekog, a u ovom, a bogami i u svakom slučaju je neka kontra komentar ili kritika napad na nedužnoj, nevinog i jadnog Dalića.

Manite se te jeftine mitomanije i populizma koju on i boomeri i ostala stoka uredno plasiraju, vedre,oblače i truju internetski prostor, a vi poprimate i popušite to.
ili onaj još debilniji gori modus operandi da svatko tko kritizira Dalića je potomak komunista, mrzitelj svega Hrvatskog, jugočetnik ili nema pravo navijat za Hrvatsku i komentirat Dalića.

Duboki naklon za Rusiju. Katar je Livakovićev masterclass i sreća. Ljudi dragi, Livi je protiv Brazila srušio svjetski rekord u obranama unutar 16m na SP-ima, protiv Japana je obranio 3 penala, a protiv Brazila odmah prvi i skoro odmah i drugi. Perišić daje nemoguci gol Japanu, Petko Brazilu. Protiv Kanade i Maroka ga čupaju ljudi po kojima je najviše srao

Koliko Hoffenheim nudi?

Meksiko srbija 5:1

:blush:

U najljepsem sjecanju su mi ostale oronule zgrade u centru i kad te pri ulasku u iste zapuhne miomirisna kombinacija vlage, macjih rodilista i partizanskih penzionerki koje su se zadnji put oprale u Sutjesci 1943.

ponovit ovo ako Bog da!

Da bar na kratko Hrvatska televizija izgleda kao Hrvatska televizija :smile:

Martinjak je odradio dug društvu za kaj je napravio, ima hipoteku na buduće prekršaje koji će biti strože kaznjeni, ali u ovom slučaju nije izazvao svjetski rat da bude na svim naslovnicama i da ga se lešinari.
Koja je psihološka procijena Beroša, našeg spasitelja, heroja i doktora sa polozenom nekom zakletvom da sa najgorim kriminalcima krade lovu od bolesnih ljudi?
Jesu njemu neki psihološki profil napravili za njegova nedjela i to javno objavili?
Uzmeš lika sa ulice kojem mozda i treba neka pomoć i cipelariš ga danima u drzavi gdje nemaš više pojma koliko ko krade i šta se sve radi.
Ak nam je Martinjak najveći problem u društvu, mi zapravo problema ni nemamo.

Fiskulturu mi podmećete na šank. Ništa vam nije sveto!
:broken: