Napokon centarfor koji puca po golu iz svih pozicija, a ne pimpla po lopti. Napadači ionako moraju biti malo škrti.. šteta što npr. Ljubičić nije uspio onaj odbijanac Belje.

Kad pucaš po golu, velika je šansa da golman odbije loptu natrag pa uvijek treba imati igrača koji će paziti na te odbijance.

Tovari oće li to?
Nema turista u Osijeku. :sad:

Meni je ovo odlično, čim više njih čim duže vjeruje u ovo, dotle će biti na putu iz kojeg ih ni politika neće moći na kraju spasiti.

Oni najveći klub, Dinamo nije zapravo ništa bolji samo mu se tu i tamo posreći. Doma ga se gura svim silama na sve načine. Kmeeeeeee.

Moja poruka je da samo nastave tako. Takva retorika već 20 godina donosi puno sreće (ne njima, al kaj buš).

[img]http://

Dakle iz njegovih izljeva smo izvukli smo sljedeće:

On je za čisti socios model jer ovaj krnji će dovesti do neuspješnog Dinama
On je bio u najsupješnijem Dinamu ikada, al su eto svi zamazani nekom tam presudom, al on nema ništa s tim
Model je isti kao i Hajdukov iako je Hajduk dd i članovi su tamo kurcu kapa al je isti model i s ovim krnjim modelom ćemo biti kao Hajduk uskoro
Ništa od ovog se ne bi dogodilo da se on nije rastao s Mamićem i svi bi bili i dalje na parkingu pitajući se kako uvesti model 1 član 1 glas
Crne liste nisu postojale naravno, a ti dečki su bili baš fini, baklje, vrijeđanje i najgore od svega navijanje protiv Dinama što on nikad ne bi
Pljačka kluba mu nije smetala 15 godina i tad se nije zauzimao za bilo koji socios model ili bilo kakav al se rastao od Mamića iako nije objasnio kako i zašto.

Super mi je kaj ljiga kakav je neće ništa reći protiv Bobana nego su se ostali kao sakrili iza njegove karizme, kako kaže, kao i iza karizme Zajeca, a u biti su nesposobnjakovići. Jer on je eto jako sposoban lik koji se svega ograđivao kako je objasnio Krušelju dok je ovaj pisao knjigu Imamo Dinamo. Malo peglanje slike o sebi.

Al Krešo moj, svi znaju tko si i što si i što si radio. Ti si olfo navijač, a zapravo te taaako peče da više nisi u sedlu da je to gušt gledati. I najveći gušt je što možeš baš to, samo lajati na mjesec i gušiti se, jer se više nikad, NIKAD nećeš vratiti u Dinamo, ni ti ni tebi slični.

U komentarima se skupila takva krema naše borbe, užitak za čitanje.

Medju takvima kao što je Badelj vidim Bobanovog nasljednika jednog dana

Bravo na razmisljanju za maksimirsku Boss, ja sam isto jedan od forumasa koji se slaze s ovim za Maksimirsku, mislim da se vec negdje spominjalo to za Maksimirsku

Kompletni promet pod zemlju tih 300ak metara, gore plato za događanja tj mini trg


brz i amaterski 10minutni skec u paintu, ali ovak nes

TRamvajsku stanicu ne treba premjestat, ali cak i kad bi je premjestili dobili bi smo krnji "metro" :grin:

Imamo već pjesmu koja je jedna od najboljih navijačkih pjesama u povijesti i koja je sama po sebi moćna i zvučna. Dinamo ja volim treba svirati pri izlazu na teren na novom stadionu i to je nešto što bi cijeli stadion trebao pjevati.

Kad su pjesme koje trebaju svirati na stadionu u pitanju, ja sam tu dosta tvrdoglav. Na stadionu se trebaju puštati Dinamove pjesme, zagrebačke pjesme i kultne pjesme zagrebačkih bendova.

Želim na stadionu Nove Fosile, Prljavce, Juru Stublića, želim Pipse, Psihomodo Pop, Tramovce, želim da se što više njeguje taj duh i kultura grada, da klinci slušaju barem na stadionu Gradske cure i Rođen u Zagrebu od ITD-a, nisam veliki fan ali želim čuti i Haustor na poluvremenu.

Drugi klubovi od svojih lokalnih i regionalnih pjesama rade mitove, himne i koheziju kluba i navijača, a nama je ispod časti puštati Ivu Robića na stadionu, Dragu Diklića da ne spominjem. Ok, ne moramo puštati "Vse bum zapil", ali ne vidim razloga da sat i pol prije utakmice ne pustimo "Zagreb je najljepši grad".

Ovaj tematski dan s Olujom i Thompsonom je bio dobar, efektan i super se primilo, ali to je "one and done" kako se kaže, želim više onoga što je dio povijesti Zagreba i Dinama/Građanskog.

Transfermarkt je proglasio Ivana Perišića najboljim igračem prošle sezone nizozemske Eredivisie.

Znaš, moguće je imati obitelj i biti tužan što na dan odlaska na more igra Dinamo. — Jos-Optimus

Treba to s obitelji diplomatski odigrati. Ja sam trebao ići onaj petak popodne kad smo igrali s Vukovarom, ali mi je kao nešto iskrslo na poslu za završiti, pa smo ipak išli u subotu, a ja bio na tekmi. Sad sam još na moru, trebali bi se vraćati u nedjelju popodne, ali već slažem strategiju da krenemo u subotu i na dobrom sam putu da mi upali. Žena još ne zna da je Dinamo u subotu, kad sazna, sve bu joj jasno.

Dobro jutro svima. Mislim da barem ja, nisam svjestan šta se jučer dogodilo, a to je povijesni dan u našem dinamu. A vjerujem da je i mnogima tako. Posebno je teško bit svjestan kada si bio aktivan u razdoblju od 2010. godine.

Sjećam se tekme protiv Sheriffa koja je pokrenula ovaj proces. Nisam mogao na tekmu, ljeto, otvoreni prozori, ali čuo sam huk sa sjevera kao da sam tamo. Ispali smo na penale. Nakon te tekme, krenulo se koliko se sjećam u bojkot. Sudjelovao sam u njemu, poštivao odluku grupe, propustio mnoge tekme i bio s njom na istoku kasnije do kraja i zadnjeg čovjeka.
....
Potpisujem sve od kolega (klenx, dr. hoffman i dr. prije) koji su pisale o tom razdoblju. Teško i mučno razdoblje, gdje se nije gledalo na utakmicu, tablicu i na teren, jer se bitka nažalost odvijala na stadionu. To su billi osjećaji kao da ideš u rat, ne na tekmu. Kordoni policije na ulazu, na tribini, odvajanje nepodobnih, cne liste, plaćenici. Svaku tekmu bilo nas je manje. Igrači nas nisu smjeli pozdraviti, tko je, bio je na klupi i transfer listi.
....

A onda je došao naš futsal dinamo i majka ove borbe rekao bi jer nas je održao u tim teškim trenucima i ojačao,a i pokazao da može funkcionirati model 1 član - 1 glas, koji su tada mnogi pljuvali, ali iz drugih razloga.
I zato mi je izuzetno drago, šta se baš do danas skupilo najveći broj plavih prijatelja, da bar nekako pokažemo našem futsal dinamu da smo zahvalni što ga imamo i to šta nam je pružio nezaboravne trenutke, od šalate, podsuseda, prvih trofeja, nezaboravnih tekmi u dvojci i ciboni. Zauvijek će bit u mom srcu, rekao bi mali dinamo, ali jednako vrijedan.

Puno toga je ostalo u sjećanju, teška i zahtjevna borba, ali evo 2025. je, došao je kraj svemu, imamo ono za šta smo se borili, najljepša razdoblja za nas navijače, uživamo u dinamu, dinamo je došao među ljude!

dinamo - to smo mi!

Svaka čast svima koji su se ustrajali u svim borbama i iživljavanjima raznorazni uhljeba i izborili se za ovaj novi statut !
Jedan član, jedan glas , ponosan :strong:

Bit će to novi rođendan tvoj!!!

https://www.24sata.hr/sport/goda-za-24sata-cijeli-sam-zivot-sanjao-zaigrati-za-dinamo-a-sad-stvarno-zivim-svoje-snove-1069286

Ovog sam ljeta bio na istoj svadbi kao i Perez Vinlöf, a samo dva tjedna kasnije obojica smo stigli u Dinamo. Kao klinac sam išao i na sjever, a ne sanjam inozemstvo, već samo što dulje igrati za Dinamo, kaže Bruno

Stvarno je odličan osjećaj poslije Rijeke, sretan sam zbog cijele momčadi, ali i ponosan što sam odigrao svih 90 minuta u tako važnoj pobjedi Dinama. Sad imamo tri pobjede, sve je kako treba, nitko sretniji od nas u svlačionici, kaže nam Bruno Goda (27).

Iskusni branič stigao je na "mala vrata" u Dinamo ovoga ljeta, kao besplatan igrač s Rujevice preselio u Maksimir. Goda se vrlo brzo snašao u Dinamu za koji je još kao klinac igrao od 2012. do 2016. godine. I bio član jedne od najtalentiranijih generacija Dinama, one 1998. godišta koja je Dinamu i hrvatskom nogometu već dala Sosu, Moru, Brekala, Šempera...

- Da, usudio bih se reći kako je to zlatna generacija Dinama, puno je igrača već napravilo ozbiljne karijere, stiglo i do A reprezentacije. I uživao sam biti dio te generacije, s nekim sam dečkima još u kontaktu, s drugima se uvijek pozdravim kad se vidimo. Možda neki od njih nisu dali Dinamu koliko su mogli, nekako se ta generacija prebrzo raštrkala po Europi, ali stvarno su dečki odradili ozbiljne transfere, izgradili velike karijere - priča nam Goda koji na Rujevici nije doživio nikakve uvrede za razliku od nekih prijašnjih dinamovaca (Jakirović, Ristovski, Galešić...) koji su proteklih godina bili dio Rijeke:

- Uvijek sam za Rijeku igrao svim srcem, svaki puta davao 100% od sebe na terenu. Vjerujem da su navijači Rijeke to vidjeli, da su to prepoznali. I s Rijekom sam se rastao na normalan, gospodski način, po isteku ugovora. Nije tu bilo nikakve "zle krvi", nije bilo nikakvih zamjerki. I sad sam se na Rujevici srdačno pozdravio s mnogim ljudima iz kluba, svi su mi iskreno poželjeli puno sreće u nastavku karijere.

Vi ste besplatno stigli u Dinamo, došli na "mala vrata", a već ste postali član početne postave.

- Da, možda nisam došao kao jedno od zvučnijih pojačanja, o drugima se više pisalo, ali sam najsretniji na svijetu što sam opet u Dinamu. Imam vjere u sebe, maksimalno se dajem na svakom treningu, a trener će na kraju odlučiti koliko sam mu potreban i za koju utakmicu. Samo daj zdravlja, a ja ću i dalje ponizno raditi, pa se nadam kako će moj povratak u Dinamo ispasti jedna jako lijepa i pozitivna priča.

'Znamo da moramo vratiti naslov u Maksimir'
Dinamo je ovog ljeta napravio brojne promjene, jeste li ih očekivali?

- Znao sam da će biti promjene, to je uvijek tako kad se u Maksimiru ne osvoji naslov prvaka. Znači da nešto nije štimalo. I moralo je biti promjena. OK, ne vjerujem da je itko od nas očekivao da će ih biti toliko, ali to i nije naš posao. Mi se ne smijemo time zamarati, već samo davati svoj maksimum, pokušati ove sezone vratiti naslov prvaka u Maksimir. Svi znamo koji su naši ciljevi, znaju to i domaći dečki, ali i svi stranci. Dinamo mora opet do naslova.

Konkurencija na lijevoj strani vam je Matteo Perez Vinlöf, Šveđanin peruanskih korijena. Kako vas se on dojmio?

- Ma on je prva liga, jako pristojan i lijepo odgojen dečko. I uklopio se među nas kao da je tu već dulje vrijeme. Već zna neke riječi na hrvatskom jeziku, dečko priča pet jezika, brzo će on sve to pohvatati. A imamo i zajedničkog prijatelja Lovru Zvonareka. Zanimljivo, Perez Vinlöf i ja smo ovoga ljeta bili na svadbi Zvonareka, a dva tjedna kasnije obojica smo postali igrači Dinama. Mene oduševljava kako on razmišlja s 19 godina, dobro smo kliknuli. Strašno je talentiran i potentan igrač, nastavi li se ovako razvijati smiješi mu se lijepa karijera.

S kim se vi u svlačionici najviše družite, s kim najviše provodite vrijeme?

- Cimer sam s Ivanom Filipovićem, nas dva se znamo cijeli život, još iz Županje. Družimo se u sobi, ali i izvan nje. Još sam nekako dosta blizak s Nevistićem i Kulenovićem, tu je s nama bio i Špikić. S njima sam dosta igrao kroz karijeru, a i nekako smo si bliski po godinama.

'Uživam pjevati s Bad Blue Boysima'
Bruno priznaje kako je kao klinac imao jedan san...

- Još dok sam bio dio omladinske škole Dinama, dok sam skupljao lopte na Maksimiru, uvijek sam sanjao zaigrati jednog dana za Dinamo. Meni se taj san konačno ostvario. Došao sam do njega zaobilaznim putem, ali nitko nije sretniji ili ponosniji na mene. Znao sam kao klinac koji put otići i na sjevernu tribinu među navijače, ali češće bih bio na zapadu ili skupljao lopte pored klupe za pričuve. Na sjever bi otišao s prijateljima, ali da to treneri ne znaju, ha, ha.

Imate 27 godina, još nikad niste zaigrali u inozemstvu? Privlači li vas odlazak u neki inozemni klub?

- Jedino što me privlači je Dinamo, uvijek mi je bio san zaigrati za "plave". I to je bila neka moja dugogodišnja želja. Više sam puta bio blizu prelaska u Dinamo, ali sad se taj moj cilj i san konačno ostvario. Inozemstvo? Neka ja što dulje budem u Dinamu, a onda ćemo vidjeti što će nam donijeti vrijeme. Prezadovoljan sam ovdje, samo želim da moj povratak ispadne lijepa priča, da ove sezone vratimo naslov u Maksimir.

Kakav je osjećaj pjevati i slaviti pobjede s Bad Blue Boysima?

- Ma to je stvarno gušt, čisti užitak. Jednostavno, drugačija je emocija kad pobjeđujete u klubu koji odmalena nosite u srcu. Skačete i slavite, jedva čekate zapjevati s navijačima. I to su pjesme koje znate cijeli život, njih ne učite na brzinu, to je drugačiji osjećaj. I vjerujem da će se taj osjećaj ponavljati ove sezone, da ćemo zajedno slaviti jako puno puta. I kao klinci smo s Dinamom osvajali razne turnire, uvijek se slavilo i pjevalo, ali sad kad ste u prvoj momčadi i pobjeđujete velike utakmice, e to je neponovljivo. To se pamti.

Koje su vam neostvarene želje u nogometnom smislu?

- Mislim da je svakom dječaku u Hrvatskoj, koji kao klinac udari loptu, san jednog dana zaigrati za reprezentaciju. I kako svaki hrvatski nogometaš sanja o toj privilegiji. Tako sam i ja odmalena sanjao istu stvar, zaigrati za "vatrene". I to mi je svakako neki daljnji cilj, nešto čemu ću težiti do kraja karijere. I nešto što bih volio osjetiti. Ali polako, treba prvo raditi, trenirati i igrati, a onda ćemo vidjeti što će se događati u budućnosti, gdje će me to dovesti.

'Ponosan sam na sestru, slušam savjete brata'
Kako strani nogometaši Dinama gledaju na maksimirski stadion, jesu li vas kad ispitivali o njemu?

- Iskreno, nisu nikad. Maksimirski stadion je takav kakav je, ali iznutra je sve na vrhunskoj razini. Od hotela, teretane, svlačionica..., apsolutno nam ništa ne fali. I sve je fantastično. Vidio sam da je krenuo natječaj za rušenje stadiona, pratim i kako napreduje gradnja stadiona u Kranjčevićevoj ulici. Jedva čekam da se sve to izgradi, da Zagreb konačno dobije normalan stadion. I stvarno kao igrač želim osjetiti tu atmosferu na novoj Kranjči, ali i na novom Maksimiru.

Dolazite iz sportske obitelji, brat Dino je nogometni trener, sestra Ines sportska novinarka...

- Da, Dino je sad u HAŠK-u, tu je u stožeru mog bivšeg trenera Krešimira Sunare. Voli nogomet, radi na sebi, to ga jako zanima. I ako Bog da, vjerujem da će i on jednoga dana postati ozbiljan trener. Volim s njim prokomentirati neke svoje igre, neke situacije, tako je bilo i sad poslije Rijeke. Neću reći da mi pametuje, ali nazovem ga, zanima me njegovo mišljenje. I kad god stigne dođe pogledati moje utakmice, tako je bilo i u Rijeci, tako i sada u Dinamu.

A sestra?

- Njoj stvarno svaka čast, kako sam ja odmalena znao da ću biti nogometaš, tako je ona znala da će jednoga dana postati sportska novinarka. Stvarno sam sretan zbog nje, ide joj sjajno. Još kad znam koliko se odricala, koliko dala u taj postao, stvarno sam ponosan na nju - završio je Goda.

https://relax-portal.info/luka-sucic-paski-sir-je-sto-puta-bolji-od-livanjskog/?fbclid=IwQ0xDSwMQW3hjbGNrAxBbX2V4dG4DYWVtAjExAAEemkn6p8DadAuC6lkLa93dAk637wnyi6ZcFKzSSaolSmNTG0pSYqFUXndAHj8_aem_Kg5P7yhMfoOgRx55jaJtyw#google_vignette

Ekipa najozbiljnije prenijela post od Izbornika, urlam hahahahahahahah