Ali respekt za ovog Poljaka koji je mogao kao svaki normalni predsjednik kluba odbiti ponudu i nastaviti sa životom, umjesto toga je kraljina odlučio naučiti čitav Dinamov lore u procesu, Boban, Mamić, mamićevci, tko s kim...fenomenalno, svaka čast. :lol:

Mate Galicu ako citas napusi se kurca. — austrijanac

"Nsoki, koji ima 20 godina, već tri mjeseca nije se spremio dovoljno da konkurira za utakmice prve momčadi. A navodno ima plaću veću nego neki prvotimci Hajduka."

Mato maloumni kretenu možda zato jer tvoj Hajduk nije 20 godina prvi, jer nisu mogli izbaciti albanske pekare, malteške ribare i ostale amatere.

Pridružujem se kolegi u gangbangu Galića.

Tamošnji insajder Mateusz Borek napisao je na X-u:

"Ažuriranje! Preuzimam odgovornost. Vlasnik kluba Alex Haditaghi nije mi napisao da je za Garciju stigla ponuda od 3 milijuna eura, nego da ga čak ni za 3 milijuna eura neće pustiti u Dinamo. Prebrzo, jednim okom u hodu sam to pročitao. Tako je došlo do pogrešnog tumačenja. Ispričavam se."

Ovaj bi se gospon insajder brzo uklopio u Zonu.

Jedan od najtoksičnijih trenera u povijesti dinama — NORTE

Joj molim te...

Prva tocka programa DPa glasila je rezultatska izvrsnost.

To nisu povremena druga ili treca mjesta u HNLu sa budetom kao ostatak lige zajedno.

Prema tome uopce ne zelim slusati forumske glasove razuma i "navijate samo kad se pobjeduje".

Ovoj upravi se sudi na temelju programa sa kojim su dosli na vlast. Prva tocka je bila rezultatska izvrsnost.

Ljudi u klubu se trebaju sabrati i napraviti dublju analizu rada. Ovo nije dobro, kosta puno i srozava reputaciju kluba.

Dragi, molim te da na sljedećoj pressici ukoliko Kova ostane trener postaviš sljedeće pitanje u prilogu...

Ekipa, hvala vam svima! Nadao sam se ovakvoj reakciji i drago mi je da vam je zanimljivo. Pročitao sam sve komentare. Kad uhvatim vremena, napisat ću veći osvrt na neka pitanja, a sad ukratko ono najvažnije, plus jedna nova analiza na kraju.

Pozdrav šefovima firme koja je platila AI tokene za ovu analizu :lol: — SAS1987

Firma je moja, a šef sam si ja, tako da sam se ovaj put pozdravio sam. I da, između 12 i 13 i ja čitam Zonu. :lol:


KAKO JE TO NAPRAVLJENO (BEZ PUNO TEHNIČKIH DETALJA)

Zanima me kako ti to radis tocno? ides komentar po komentaar i unosis u svoj sustav ili to sustav sam pronadje sve? — VolimDinamoOo

Ako si ručno sve analizirao, svaka čast. Ako je uz pomoć AI-a, šta je točno gledao da svrsta nešto u neku kategoriju? — Šteco

Ručno sigurno ne, 224.000 komentara ne bih pročitao ni do mirovine. AI mi je pomogao napisati programe i ubrzao posao, a što će se mjeriti i provjera brojki su na meni. Postupak je otprilike ovakav:
- program skine komentare iz tema o trenerima, transferima, upravi i stadionu
- traži prezimena trenera i igrača u svim padežima (Bjelica, Bjelicom, Bjelice...) i riječ "trener"
- traži riječi koje znače smjenu ("van", "smjena", "mora otići"...) ili podršku ("dajte mu vremena", "podrška"...)
- ovo je dosta karikirano; procjenjuje još hrpu drugih parametara; ali ovako je najjednostavnije za objasniti
- zatim samo broji

Nije savršeno. Sarkazam ne razumije, a nadimke koje ne zna može propustiti. Na pojedinačnom komentaru zna pogriješiti, ali na desetcima tisuća komentara slika je pouzdana. Zato i ne prikazujem stavove pojedinaca, nego samo foruma u cjelini.

Za akademiju: igrač se računa kao naš ako je bio u Dinamovoj školi barem do 17. godine ili je u prvu momčad došao iz Dinama II ili juniora. To nije UEFA pravilo (3 sezone između 15. i 21. godine), nego strože. Zato Pjacu, Majera, Kulenovića i Tolića ne brojim: kod nas su bili kao djeca, a razvili su se drugdje.

isto tako hvala na korištenju "Je li" a ne "Da li" — Hnlovac

Barem nešto u ovoj analizi nije sporno. :lol:


ŠTO PODACI GOVORE, A ŠTO NE

Ovi podaci zapravo ništa ne govore o kvaliteti naše igre pod raznim trenerima a poglavito ne o kvaliteti pod trenutnim trenerom. Više o rezultatu i dojmu. — ElDorado

Potpuno se slažem, i to je pošteno reći. Cilj nije bio izmjeriti ljepotu igre, nego koliko trener stvarno utječe na momčad: bodove, rezultate i ocjene istih igrača pod različitim trenerima.

"Kvalitetu igre" je teško pretvoriti u broj. Ono što vidimo na stadionu (nema ideje, igra se u širinu, nitko ne preuzima loptu) opći je dojam, a dojam se ne broji lako. SofaScore ocjene su najbliže što imam, ali i one u velikoj mjeri prate rezultat: kad pobijedimo, svi dobiju dobre ocjene. Zato je moguće da imamo dobre bodove, a lošu igru. Upravo to mnogi od vas (nas) vide pod Kovačevićem. Sljedeći korak bi mogao biti xG (koliko dobrih prilika stvaramo, a koliko primamo), jer to je najbliže "kvaliteti igre" bez sreće u rezultatu.


NAJBOLJI U HNL-U, NAJSLABIJI U EUROPI

po Kovom: NAJSLABIJI U EUROPI — NKDZ86

Ovo mi je kao laiku najteže objasniti. Ja vidim podatke, a utakmice koje gledam ostavljaju dojam koji je takav kakav je, dakle loš. Brojke kažu dvije stvari:
1. U HNL-u su protivnici slabiji, pa i prosječna igra donosi bodove. Zato nam domaća liga malo govori o tome koliko je momčad stvarno dobra.
2. U Europi bodovi jako ovise o tome protiv koga igraš. Krznar je dobar dio bodova skupio u kvalifikacijama, a Kovačević je igrao ligašku fazu protiv jačih momčadi. Slab europski prosjek dijelom je zbog težeg rasporeda, a dijelom je stvaran.
Kak ja to vidim: rezultat u HNL-u ne dokazuje da igramo dobro, a slab rezultat u Europi ne dokazuje da je sve krivo. Istina je negdje između, a pogled sa stadiona ne laže baš puno.


JEDNA ZANIMLJIVOST KOJA MI NIJE DALA MIRA

Gledao sam i je li ijedan trener nakon Bjeličinog prvog mandata (2018. do 2020.) zaista podigao momčad. Od 2021. nijedan trener nije podigao ocjene istih igrača više od razine slučajnosti. Svi su unutar ±0,08 ocjene.

Bjeličin prvi mandat ocjenama se nažalost ne može izmjeriti, jer SofaScore za HNL prije jeseni 2020. nema ocjene igrača. Po rezultatima je imao 2,53 boda po utakmici u 62 HNL utakmice, najviše od svih trenera u zadnjih 8 godina (Kovačević je na 2,35). Uz to je u Europi bila grupa Lige prvaka i osmina finala Europske lige. Drugim riječima, onu razinu od prije COVID-a od tada nije dosegao nitko.


AKADEMIJA

Ono što je oku vidljivo i bez statističkih podataka su stavke 7 i 8. Mišljenja sam da tu klub ide u jako lošem smjeru. — VK87

Trenutna situacija je produkt radnji od prije 3-4 i više godina isto kao što će situacija za 3-4 godina biti produkt trenutnih poteza. — vjeko1701

Mislim da @vjeko1701 i @Mali dioničar tu imaju pravo obojica. Brojke kažu da današnje prodaje dolaze od generacija koje su prošle Dinamo II do 2022. Pad minuta za mlade (s 8 % prošle sezone na 3 % ove) vidjet ćemo u prodajama tek za 3 do 5 godina. Uzrok je dobrim dijelom stariji od ove uprave, ali posljedica će pasti na nju, a i odluka hoće li mladi igrati je današnja.

@Lighttt dobro primjećuje da je "kupi talent u HNL-u pa prodaj" (Stojković, Galešić i ostali) treći put do novca. To ću rado izmjeriti u većem osvrtu: koliko su takvi igrači koštali, koliko igraju i koliko su donijeli.

Niti jedan trener nije imao toliko vrijemena i potpore kao što je ima Kova. — SAS1987

Za vrijeme ti brojke daju za pravo: Kovačević je na klupi od lipnja 2025. To je najduži mandat od 2021. (Jakirović je izdržao oko 13 mjeseci).


NOVO: TKO DOLAZI NA MAKSIMIR?

Daj ti nama dolaznost na stadion, kad pada kiša, temperatura, velika bodovna razlika… — ZgDLions

Može! Skupio sam sve domaće utakmice od srpnja 2021. do danas (142 utakmice), broj gledatelja za svaku, vrijeme na Maksimiru u satu utakmice i stanje na tablici prije svakog kola.

Jedna važna stvar o metodi: nije dovoljno samo usporediti kišne i suhe utakmice. Na Hajduka se dolazi i po kiši, a 2021. je na stadionu bilo malo ljudi iz drugih razloga. Zato sam za svaku HNL utakmicu izračunao koliko je ljudi bilo "očekivano" s obzirom na sezonu i protivnika. Zatim gledam koliko je u nekim uvjetima došlo više ili manje od toga. Tanka crta na grafovima je raspon nesigurnosti: ako prelazi nulu, učinak nije siguran.

1) Posjećenost po sezoni



Prosjek u HNL-u porastao je s oko 3.900 (2021./22.) na 11.000 do 11.600 u zadnje dvije sezone. Ove sezone je zasad osjetno manje (6.500 na 6 utakmica), a razloge nisam mjerio. Europa redovito privuče više ljudi.

2) Kiša



Kad kiši na dan utakmice, dođe oko 15 % manje ljudi. Zanimljivo je da više odbija kiša tijekom dana nego za vrijeme same utakmice: ako kiši popodne, a za utakmicu je suho, dođe i dalje oko 20 % manje. Ljudi očito odluče unaprijed. Kišnih dana bilo je samo 27, pa učinak nije posve siguran.

3) Temperatura



Tu nema ničeg. Hladno ili toplo, razlike su unutar slučajnosti. Purgeri se ne boje zime.

4) Bodovna razlika na tablici



Ovo me najviše iznenadilo. Velika prednost na tablici NE tjera ljude sa stadiona, ni s 10+ bodova prednosti. Manje ljudi dolazi kad je Dinamo IZA vodećeg: 20 do 25 % manje. Dakle, ne smeta nam dosada, nego kad gubimo korak.

5) Što zapravo puni Maksimir



Protivnik i kraj sezone važniji su od svega gore navedenog. Na Hajduka dođe otprilike tri puta više ljudi nego na običnu HNL utakmicu. Na zadnju domaću utakmicu sezone, s proslavom, dođe gotovo četiri puta više: od 2022. do 2026. bilo je 16.000 do 25.000 gledatelja.

Sve utakmice pojedinačno (gledatelji, vrijeme, tablica) su ovdje:
https://maksimir-posjecenost-zd.netlify.app
Izvori: Transfermarkt (gledatelji), Open-Meteo (vrijeme), SofaScore (tablica).


ZA KRAJ

60 forumaša napisalo je 53 % svih komentara. Ovo mi je najfascinantniji podatak. — Brusa

I meni. Ova tema je dokaz da i ostali itekako čitaju, samo manje pišu. :)

@Thor i @mali M, na mobitelu je sve preglednije na stranici nego u slikama, pa slobodno tamo između 12 i 13. :lol:

Još jednom hvala svima. Veći osvrt slijedi uskoro.

Alfa mužjaci kad malo prcnu nas mekušce slikovito:

Jako glup clanak Dragog iako je dosad pogodio sa vecinom clanaka koje je pisao.

Nit je ista konkretno rekao, niti razotkrio. Clanak koji zivi na valu pljuvanja protiv Capellasa u stilu Germanijaka pa se zna da ce stvoriti publicitet.

Mozda Capellas slaze prvu ekipu a mozda i ne.
Situacija u mladim dobnima nije valjala ali mozda i je.
Mozda ga Boban slusa ali Kova je trener pa mozda i ne.

Pa cemo spomenut Tabinasa i Mikica jer to pali ljude.


Dragi, mozes puno bolje.

Nakon onoliko postova "od kog smo mi izgubili" nakon što je rudeš dobio osijeka, nec igrao x s nekim debilima, i kako je hajduk moćan nakon euro pobjeda, čovjek bi očekivao da će netko sada bar spomenuti kako smo apsolutno u svemu nadigrali rijeku koja je 3-0 razvalila taj hajduk...
Al očito većini ništa što je pozitivno nije vrijedno spomena... Čast izuzecima kojih na svu sreću ima na zoni...

Da se razumijemo, ne mislim da je išta bitno to što je rijeka dobila 3-0, ali stari moj isto toliko je nebitno i što je rudeš bio dobio osijek...
A s jednom krajnosti ste nas ovdje tri dana bombardirali, dok drugu krajnost nitko ni da spomene...

Daleko od toga da je idealno, ali mnogi od vas su sami sebi stvorili negativu i samo to vidite...
Za usporedbu, nakon finala kupa na opusu protiv rijeke su svi hvalili igru i sve je bilo sjajno, jer je vladala euforija, jučer smo mi odigrali osjetno BOLJU utakmicu nego tada ali su uglavnom komentari o očajnoj igri, o tome kako vam krvare oči i slično... Mnogima malo realnosti stvarno ne bi škodilo...

Mediji su od poluigrača hajduka napravili "velike zvijezde". Bamba je s razlogom godinama ismijavan kao klaun, a ne nogometaš, ali ove godine je zabio 2 gola pa se od njega pravi Yamal.
Šotiček je s razlogom grijao klupu Basela, igrač koji uvijek napravi 2 ili 3 dodira s loptom više. Takvih se može naći na desetke po bosanskoj ili kosovskoj ligi, ali mu odgovara nogomet koji gaji Garcia, a to je forsiranje krila.
Imaju u rotaciji 13 igrača, oni ovim tempom ne mogu izdržati do Božića.
Mi kada se posložimo i krenemo igrati ostavljamo ih na +15 bodova.
Najveća razlika između njih i nas je da su oni na krilima euforije dosegli vrhunac forme u 10. mjesecu, a mi još igramo toplo-hladno.

Isprike svima na podužem postu, a još mi je i prvi na forumu, ali stvarno poludim kada pročitam kako piskarala po novinama pišu o atomskom hajduku.

Vice

U DINAMU se trenutačno događa neobičan eksperiment. Svi vide da nešto ne funkcionira, svi znaju da će se nešto morati promijeniti, ali nitko ne želi povući prvi potez. Mario Kovačević vodi momčad najbolje što zna, Zvonimir Boban čuva trenera jer vjeruje da ozbiljni klubovi ne smjenjuju ljude nakon svakog poraza, a navijači pokušavaju shvatiti kako je momčad koja je trebala napraviti europski iskorak ponovno postala poligon za pokazivanje svih svojih starih slabosti.

U toj priči nitko ne mora biti negativac. Kovačević je pošten trener koji svoj posao radi časno, Boban ima načela koja su Dinamu godinama nedostajala, a navijači imaju pravo očekivati više od kluba koji je uložio golem novac i najavio velike stvari. Problem je što sve troje može biti istina, a da Dinamo svejedno ide u pogrešnom smjeru.

I zato pitanje više nije zaslužuje li Kovačević još jednu priliku. Pitanje je što se točno očekuje da ćemo vidjeti u sljedećih nekoliko mjeseci, a nismo vidjeli u prethodnih godinu i pol.

Dinamo je prošle sezone uvjerljivo osvojio prvenstvo i najavio europski iskorak. U međuvremenu je momčad dodatno oblikovana prema ideji sportskog vodstva, a Kovačević je dobio vrijeme kakvo njegovi prethodnici uglavnom nisu imali.

Rezultat nakon tri mjeseca nove sezone nije sjajan.

Nije problem samo u četiri gola koja mu je zabio NEC. Nije problem ni u tome što Dinamo povremeno izgubi utakmicu koju je mogao ili morao dobiti. Nogomet nije matematika, lopta zna pogoditi stativu, sudac pogriješiti, a protivnik zabiti iz svega što pogleda prema golu. Problem nastaje kada momčad više ne zna držati utakmicu pod kontrolom.

Boban je zaljubljen u ideju Barcelone i pozicijskog nogometa. Prva riječ u rječniku juego de posicióna je kontrola. Dinamo toga nema ni u tragovima. Jurca po terenu, igra po taktovima koje udara suparnik, bez ikakve ideje kako da tempo utakmice postavi onako kako mu odgovara.

Protiv sporog Hapoela je ležao u svojoj trećini i dozvoljavao duge napade. Protiv Anderlechta je jurcao s gola na gol. Protiv NEC-a je u jednoj utakmici triput mijenjao svoj stil i pristup, ovisno o tome kako se suparnik ponašao.

Utakmica s NEC-om još je jednom ogolila probleme u defenzivi. Dinamo nema obrambenu strukturu koja ga štiti kada izgubi loptu. Nema dovoljno igrača koji mogu dobiti duel kada sustav zakaže, a sustav zakazuje prečesto. Protivnici mu dolaze u šanse prejednostavno, nerijetko bez potrebe da izvedu išta posebno.

Tu dolazimo do dva problema koji se međusobno hrane. Prvi je selekcijski. Dinamo je doveo niz finih, tehnički potkovanih igrača koji znaju igrati nogomet kada imaju loptu. Ali nogomet se igra i onda kada je nemaš. Dinamu kronično nedostaje ratnika, igrača koji će zatvoriti prostor, osvojiti drugu loptu, dobiti duel i napraviti ono što nije lijepo, ali je nužno

Drugi je problem trenerski. Čak i takva momčad, s očitim kadrovskim manjkavostima, morala bi nakon godinu i pol dana zajedničkog rada imati jasnije obrambene automatizme. Morala bi znati kako stoji kada napada, kako se vraća kada izgubi loptu i kako štiti vlastiti gol kada suparnik probije prvu liniju.

Dinamo to ne zna dovoljno dobro. I tu više nema smisla glumiti da je pitanje samo vremena. Parsto kilometara južnije imamo živ primjer. Gonzalo Garcia je u Hajduku koliko je i Kovačević u Dinamu. Garciji je promijenjeno pola prve momčadi, a Kovačeviću je cijela kičma ostala na okupu. Garciji nekako ne treba vremena, a Kovačeviću treba.

Bobanu se mora priznati jedna važna stvar. Odbija voditi Dinamo kao klub u kojem je trener potrošna roba, a prva kriza dovoljan razlog da mu se pripremi otkaz. Takav pristup nije samo pohvalan nego je i nužan za klub koji želi izgraditi kontinuitet.

Prošle sezone pokazalo se da je znao što radi. Dok su mnogi zazivali promjene, ostao je pri svom planu i pogodio. Dinamo je osvojio naslov, a Boban dobio potvrdu da se velike odluke ne smiju donositi prema raspoloženju tribina nakon lošeg vikenda.

Ali postoji jedna bitna razlika.

Tada su se presude donosile nakon dva ili tri mjeseca sezone. Danas govorimo o treneru koji momčad vodi već godinu i pol. To nije prolazna kriza forme, nije nekoliko nesretnih utakmica i nije premalen uzorak za ozbiljan zaključak.

Godinu i pol dana sasvim je dovoljno da se vide trenerove ideje, granice i sposobnost da popravi ono što ne funkcionira. A najvažnija stvar koju smo u tom razdoblju naučili jest da Kovačević nije uspio riješiti Dinamove najveće probleme.

Kovačeviću na ljeto istječe ugovor. Pokušajte zamisliti sljedeću scenu. Završava sezona, Boban sjeda za stol i govori mu da je upravo on čovjek koji će Dinamo odvesti na novu europsku razinu. Da ga je ovih godinu i pol uvjerilo kako momčad napreduje u pravom smjeru i da zato zaslužuje novi ugovor.

To danas ne misli ni Boban. A ako već znamo što nas čeka, gledamo li samo mučenje i izbjegavanje neizbježnog?

To ne znači da je Kovačević nogometni analfabet. Naprotiv, čovjek je cijelu karijeru pošteno gradio svoj put i zaslužio priliku koju je dobio. Ali posao Dinamova trenera nešto je drugo. Najteža i najgora, uz Hajdukovu i onu reprezentativnu, u cijelom sportu.

Kovačević je pokazao da može i zna stvoriti ekipu koja će efikasno igrati i pobjeđivati u serijama u SHNL-u. Isto tako je pokazao da teško vodi momčad s više od 15 igrača u rosteru, da se stalno muči kad igra na dva fronta, da ponavlja iste greške i da javnim nastupom ne zna ohrabriti ni igrače ni navijače.

I zato je ova situacija neugodna za sve. Dinamo se muči, navijači se muče, a muči se i Kovačević. Svaka sljedeća utakmica postaje referendum o njegovu poslu. Svaki primljeni gol dokaz protiv njega, svaka pobjeda kratki predah do sljedećeg problema.

Kovačević je samo dio problema. Dinamo je nakon osvajanja prvenstva imao gotovo idealnu priliku da oko kluba stvori euforiju. Dugoiščekivani Boban se vratio, momčad je bila prvak, najavljivala se europska eksplozija, a priča o novom stadionu trebala je postati simbol nečega velikog.

Bio je to trenutak u kojem se moglo zapaliti grad. Umjesto toga, grad sve manje i manje zanima Dinamo. Posjeta se u odnosu na prošlu sezonu prepolovila, atmosfera oko kluba daleko je od dobre, a najava novog Maksimira pretvorila se u još jednu svađu. Dinamo je imao momentum kakav se ne pojavljuje često, ali ga nije uspio iskoristiti ni na terenu ni izvan njega.

Naravno, nogomet ne funkcionira prema poslovnom planu. Možeš napraviti sve kako treba i svejedno izgubiti. Možeš dovesti dobre igrače koji se neće uklopiti. Možeš imati odličnu ideju za stadion pa shvatiti da se navijačima ne sviđa.

Ali ovdje više ne govorimo o jednom neuspjehu. Govorimo o nizu propuštenih prilika koje su zajedno stvorile osjećaj da klub nema energiju kakvu bi trebao imati. A za to ne može biti odgovoran samo Mario Kovačević.

Zvonimir Boban i Proljećari danas imaju možda najmanju podršku otkako su preuzeli klub. I bilo bi dobro da se ozbiljno zapitaju zašto. Rezultat je, naravno, svetost i prvi, a nerijetko i zadnji sudac. Ipak, postoji još jedan problem koji se uporno ignorira. Komunikacija.

Boban se javnosti uglavnom obraća preko službenih klupskih kanala. Ondje može objasniti što želi, kako razmišlja i kakav Dinamo gradi. No klupski kanali neće mu postaviti pitanje koje ne želi čuti. Neće ga pitati je li pogriješio u izboru trenera, zašto je sportska politika stvorila tako neuravnoteženu momčad ili zašto navijači nakon svih velikih najava ponovno gledaju iste probleme.

Istodobno Boban radi kao stručni komentator za Sky Italiju, gdje analizira Real Madrid, Juventus i druge europske velikane, govori što rade pogrešno i kako bi trebali igrati.

Tako je početkom rujna, nakon Realove pobjede 2:1 protiv Intera u Ligi prvaka, kritizirao igru madridskog kluba i Josea Mourinha. Za Real je rekao da je djelovao "čudno i neorganizirano" te da mu "nedostaje ravnoteže u igri", a posebno se osvrnuo na Mourinhov trenerski razvoj.

"Izgubio se u obrambenom nogometu. Potpuno se posvetio destrukciji protivničke igre, ali nikada nije uspio izgraditi sustav koji bi zadržao nekadašnju razinu kvalitete", rekao je Boban o portugalskom treneru.

I nema u tome ništa zabranjeno. Boban ima golemo nogometno znanje i posve je legitimno da ga dijeli s televizijskom publikom. Ali teško je ne vidjeti ironiju u tome da predsjednik Dinama javno kritizira Mourinha jer nije uspio izgraditi sustav igre, dok njegov vlastiti trener nakon godinu i pol dana ima upravo taj problem.

Navijači Dinama ne traže da im predsjednik svaki tjedan podnosi izvještaj o svakom pogrešnom dodavanju. Ali nakon svega što je najavljeno i svega što se događa, imaju pravo čuti objašnjenje od čovjeka koji je preuzeo potpunu odgovornost za sportski projekt.

Danas je, a za to ne postoji nijedan normalan, logičan i opipljiv razlog, Dinamo klub koji nije ni pedalj napredovao u odnosu na istu situaciju prošle godine. U nekima je i nazadovao. Boban sigurno vidi probleme i nema razloga sumnjati da traži rješenja.

No dok Dinamo na terenu uporno ponavlja iste greške, a oko kluba se gomilaju nezadovoljstvo i pitanja, navijači ne znaju što se planira i kamo se ide. Ne moraju se slagati sa svakom Bobanovom odlukom, ali zaslužuju čuti zašto ih donosi.

Dobio sam informaciju iz ureda sportskih novosti ovim riječima "Vas grande trener je bivši". Nadam se da je to to

Ajax je raspali, Thun nesposoban, a evo večeras Ajax dobio Atalantu. Valjda su svi nesposobni i raspali protiv Hajduka samo je Dinamo bolji pa popije 4 gola u mrežu. Ajde ne budimo jadnici.

Dugo nisam bio bijesniji i frustriraniji nekim ljudskim bićem.