Kako se usuđuje za klub koji je igrao europsko natjecanje dva put u zadnje 32 godine reći da bez KL u ovo moderno doba ne bi nikad igrao europsko natjecanje.

O kakvom nedostatku igrača u Europi mi pričamo?

Dinamo igra očajno, ali kak sam nepopravljivi optimist, naučen da u svemu traži nekaj lijepo, oduševilo me navijanje mojih dragih Bluberosa. Primjer kak se bodri klub na gostovanju koje nije bilo atraktivno niti nogometno, niti navijački, niti turistički.

A svi mi "pederi" koji smo gledali na telki? Nitko vam ne brani da kritizirate, to činim i sam. Jer jednostavno, predstave u zadnjih par tekmi nisu dostojne kluba. Čini se da i oni koji su nekaj znali više ne znaju. Momčad je mlitava, neuigrana, šlampava, usrana i jednostavno loša. Je li kriv trener ili netko drugi ili svi skupa, prerano je za zaključke, ali ak ne dođe drastično poboljšanje, netko bu uskoro trebal podnet račune. Vjerojatno trener.

Sve ostalo, mamićevska laprdanja, šeratonci, možemosi i slične debilane... Miceki, pred godinu dana imali ste izbore, niste se udostojili niti listu složit i kandidirat se. Klub je, sviđalo se to vama ili ne, udruga građana i logično je da ti građani, to jest članovi, neki drek biraju, a da to nije boja stolaca u uredima. Ak vam je postojeći sustav izbora loš, predložite svoj, izvršite pritisak, okupite se. Serendanje prek neta je gubljenje vremena, to vam kažem prijateljski, ne zato da vas podjebavam.

Demokracija, sloboda, vladavina prava, za mene su veće svetinje i od Dinama. Zato krenite gradit konstruktivnu oporbu, nemojte bit skupina internetskih indijanaca koja suznih očiju gleda Glavu, osuđenog kriminalca koji se skriva u BiH, još od 2018. Bez dobre oporbe i argumentirane kritike nema napretka niti u nekoj državi, niti gradu, niti u velikim poslovnim sustavima, a bome niti u velikom klubu poput Dinama.

Bauerova objava na FB u sridu.

Svi se masovno rugaju treneru za nepoznavanje pravopisa, gramatike, lingvistike, elokventnosti, artikulacije...a onda se na na Zoni postavi pitanje koje počinje s "Trebali li".

Nije sve tako gorko u București !

kakav točno pad kluba se dogodio? Koliko ja znam Dinamo je u godinu dana pod Bobanom VRATIO izgubljeni naslov i kup, igrao proljeće u Europi koje je postalo standard zadnjih par godina i praktički gotovo prošao i korak dalje u Europi gdje je falilo i malo sreće, koje istinabog, možda nismo ni zaslužili. I to sa potpuno novom momčadi, novim trenerom, sustavom igre, smjenom generacija koja je kasnila najmanje godinu dana i koštala nas naslova prvaka. Ovo ljeto se moglo ući u Ligu prvaka, svakako, ali ponašate se kao da je standard i uobičajeno da Dinamo igra svake godine Ligu prvaka pa je sad došao nesposobni Boban i sad je više ne igramo. Koliko smo puta igrali tu Ligu prvaka u zadnjih 20 godina? Koliko puta smo (izuzev one sjajne sezone kad smo igrali četvrtfinale EL) imali bolji rezultat u Europi od lani? Jesam li ja prespavao Tattino razdoblje ili ljudi stvarno misle da smo mi igrali završnice europskih natjecanja pa je sad došao nesposobni i zločasti Boban i sveo nas na EL i dvostruku krunu. Kriza trenutno je, imali smo i većih pa su se riješili. Ali ići toliko u krajnost da imam osjećaj ko da je klub seoska radna zadruga u kojoj je sve u rasulu i to odkad je došao Boban je u najmanju ruku bezobrazno i glupo, ali jasno mi je od kojih struja dolazi i, nažalost, neki jedva čekaju pad Dinama da bi rekli "eto vam" i te struje će očito zauvijek isplivati iz kanalizacije u svakoj manjoj ili većoj krizi.

Ali bojim se da su ti kriteriji baš poželjni za našeg predsjednika, jer opće je poznato da mu je ego prevelik, pa samim time karakterno jak trener mu ne bi pasao.
Kovačević je točno čovjek po mjeri kada želiš biti glavna faca bez da ti trener uzima dio slave i zasluga. — Benston

Evo još jednog koji se pojavi u ovakvim situacijama. Vidi se tko je glavni cilj tvog upisa i napada, samo si ga maskirao trenerom.
Pokušavaš suptilno Bobana izjednačiti s Mamićem, da je on taj tip kako si napisao, onda bi bio stalno po medijima i iskakao iz paštete, a baš suprotno, možda je i premalo.
Možda bolje da si se zadržao na čitanju.

Mario je svoje napravio. Na redu je Zvone.

Tomislav Dragobratović na indexu

NOGOMETNI OČAJ

Link na članak, ukoliko netko ovim klošarima želi davati klik, je na kraju teksta.

DINAMO je put u Europa ligi otvorio bodom protiv izraelskog Hapoela Beer Sheve. U utakmici odigranoj na očajnom terenu u Bukureštu, sivilu podloge na kojoj su igrali priključile su se obje momčadi te pružile utakmicu kojom se ni hrvatski ni izraelski predstavnik ne mogu ponositi. U susretu prepunom tehničkih grešaka, loših odluka i još gorih reakcija bliže pobjedi bio je izraelski sastav, no neodlučen rezultat 0:0 prikazuje realnu sliku stanja u kojem se nalaze obje momčadi.

Ova utakmica je prije svega bila jako teška za gledanje. I dok se ništa previše pozitivno ne može reći ni za Hapoel, Dinamo se s druge strane pobrinuo da se potpuno uklopi i kroz nijednu stvorenu veliku priliku nimalo ne zaprijeti golu nominalnog domaćina.

Dinamo u odnosu na susret s Osijekom nije odigrao značajno bolju utakmicu, nego ga je s druge strane čekao sterilan protivnik s gotovo jednakom količinom problema na kojem bi upravo momčad trenera Marija Kovačevića trebala tražiti pobjedu ako želi imati ikakve ambicije za prolazak u play-off Europa lige.

Kovačevićev plan u ovoj utakmici bio je svjesno prepustiti loptu Izraelcima u određenim periodima utakmice te kroz Arbera Hoxhu na središnjem napadaču te Mislava Oršića i Matea Lisicu na krilima napasti otvoreni prostor iza protivničke obrane. Plavima je u takvom rasponu snaga odgovaralo i to što Hapoel inače voli težiti posjedu, što je i pokazao u ovoj utakmici sa 66 posto lopte u svojim nogama.

Dinamo se nije sastao s loptom
Međutim, kombinacija očajnog terena koji je ubio gotovo sav prostor za kombinatoriku i manjka kvalitete koju trenutno prikazuje Dinamo kulminirala je time da Plavi nisu ni na koji način ozbiljnije zaprijetili protivničkom golu.

Dinamo je imao upola manje dodavanja od svog protivnika, u suparničkom šesnaestercu samo 11 dodira, a od najozbiljnijih "prilika" pamtimo dalekometne udarce Oršića i Josipa Mišića koji su došli jedan za drugim početkom drugog poluvremena.

Puno prostora iz kontranapada u prvom dijelu imao je Mateo Lisica, koji nije napravio ni jedan dribling na cijeloj utakmici, a tehničke greške u veznom redu i na bočnim pozicijama ubile su bilo kakve pokušaje progresije i dolaska u zadnju trećinu.

Nebrojeno puta dinamovcima je nedostajao ekstra potez kojim bi se u ključnom trenutku oslobodili čuvara i pokrenuli brzi nalet prema golu Hapoela. U prijevodu, nedostajalo je kvalitete.

Mišić spasio Plave od debakla
Tijek utakmice pokazivao je da Plavi neće biti ozbiljnije ugroženi ako obrana bude adekvatno radila svoj posao. Sergi Dominguez i Scott McKenna, s bočnim partnerima Nikom Galešićem i Brunom Godom, odigrali su korektne utakmice u obrambenom smjeru, a od potpune stabilnosti kroz cijelu utakmicu dijelio ih je kiks McKenne u 73. minuti, nakon kojeg je Javon East mogao Plavima prirediti debakl u ovoj utakmici.

Mišić je kapetanski pružio svoj najbolji potez utakmice u najbitnijem trenutku i još jednom pokazao da je, unatoč lošijoj formi, njegova igra imperativ za bilo kakve Dinamove ambicije, bilo u prvenstvu ili Europi.

Jedno veliko ništa
Ovaj bod nikako ne poboljšava ni poljuljani status Marija Kovačevića. Dinamo je ponovno izgledao bezidejno, tromo, usporeno, a ni u jednom trenutku nije dominirao, iz čega bi se moglo iščitati da su Plavi blizu pogotka. Loš Dinamo naletio je na jednako loš Hapoel i bilo kakva slična predstava protiv ozbiljnijeg protivnika u Europa ligi rezultirat će punom mrežom zagrebačke momčadi.

Zvonimir Boban u svojim istupima više je puta naglašavao građenje identiteta kroz 4-3-3 sustav i ofenzivni stil igre. Famozna rečenica "radije ćemo izgubiti 5:0 nego parkirati bus" naglašava njegovu tendenciju za prepoznatljiv napadački nogomet pun rizika i tempa, u kojem, uz rezultat, i dojam igra jako veliku ulogu.

Boban je također naglasio da očekuje iskorak Plavih u Europi. Predstava protiv Hapoela više se može označiti kao korak unatrag u odnosu na debakle koje su Plavi doživljavali prošle sezone u Europi. Ova momčad u trenutnom stanju nema ni sustav, ni stil, ni tempo, te ne može biti udaljenija od prepoznatljive ideje. U Bukureštu smo gledali jedno veliko ništa.

https://www.index.hr/sport/clanak/jedno-veliko-nista/2835437.aspx?index_ref=naslovnica_sport_prva_d

Ne brine me loša forma. Imali smo mi većih crnih rupa i poraza ali najgore i najopasnije od svega je što se osjeti da se u ekipu uvukao luzerski mentalitet malog kluba. Ove izjave Galešića i Kotarskog su meni šokantne. Kao da smo junački izvukli bod protiv Barcelone.

Ovo danas je meni bilo 10 puta gore nego onaj uzvrat protiv Vikinga. Tamo smo izgubili zbog nekih individualnih grešaka ali smo se postavili kao favoriti, stvarali smo šanse i na kraju smo bili bolji u 3/4 poluvremena.

Ako je naš trener zadovoljan sa izvučenim bodom protiv ekipe koja je objektivno individualno lošija od nas i to na način da igramo bunker cijelu utakmicu i ne napravimo poštenu akciju onda on jednostavno nije trener za Dinamo.

Galešić: "Vjerujte mi, ako ovako izgledamo na terenu u HNL-u i Europskoj ligi ovako ćemo osvajat prvenstva"

jel ovo neki jebeni igrokaz? Ovakve izjave su za šamaranje.

Najgore od svega je kaj stvarno nisam ni ljut ni tužan. Sve mi je potpuno ravno i emotivno sam prazan. Pojma nemam koju sam pičku materinu upravo pogledao.

Ako je već Boban zaluđen Kovačevićem, ima li netko u klubu da ga probudi iz tog sna, gledaju reprize utakmica više puta, šta vide, kakvi su zaključci?
Nemoguće je da nakon Istre, Gorice, Osijeka, Vikinga, Thuna i sad Hapoela vide igru i zaključe 'to je to, to gori!!!'.

Ovo je takav trolling i ragebait od izjava. Lik kao da izaziva da ga se smjeni hahahaha

sa Nenadom na klupi ovo bi bio malo jaci trening.