dLand je razina najboljih svjetskih klupskih shopova, nevjerojatno dobro odrađen i koncipiran projekt.

Ljudi ne shvaćaju u potpunosti kompleksnost ovakvog zahvata i ovim putem dajem apsolutno sve pohvale ekipi koja je zaslužna za završni rezultat.

Ne bih se čudio da klubovi "većeg" renomea na europskoj razini iskopiraju ovo.

Idem napravit večeras par plavih vojnika da imam ekipu za furat u igraonicu, nema druge

Ja ne kužim, je li se neki od vas ustanu svaki dan i pitaju: "Što bi mi danas moglo smetati u vezi Dinama?" Mislim, kakve su ovo nebulozne rasprave, zatvorena ili otvorena skupština, pa daj se smirite jbt

Ako sam dobro čuo danas, a mislim da jesam, suigrači ga zovu Peru :grin:
Uglavnom je Peru meni također danas bio top i meni općenito zrači nekom pozitivnom energijom. Imam dobar osjećaj s njim i njegovom budućnosti u Dinamu.

Jugovic je stvarno teletabis.
Prvo izabere 2 suigrača u top 5 igrača lige a likovi su zadnji.
A onda ni bod igracima Dinama i ajduka da se netko od 100 navijaca Osijeka ne naljuti na njega :lol:

Skandiranje Boysa je sve reklo o njegovom nastupu.

Baš klasa, vidjelo se još od tekme protiv Predavca.

Imam let za 45 minuta,
Ostavljam ovdje komentar kad se vratim, da radimo na najvećem projektu dosad, Hajdukova polusezona na poguranac HNSa.
SVE što imate, svaku situaciju koju želite vidjeti da nam ne propusti, šaljite meni.
Šaljite slobodno svaku situaciju.
Danas su makli i drugi video i prijavljen mi je kanal, ali ne stajemo, treba ih raskrinkati na max!

Kad se sjetim igrača Lokomotive na istom stadionu prije koji mjesec na zadnjoj utakmici protiv nas, oči puni krvi, kako su graktali na sudca, igrače Dinama, dizali se, unosili, ludovali, onaj Pajač je jebo svima majke, Jelavić prijetio. Danas sve suprotno. Rebić da gol on i Posavec se grle sekundu poslje. Bamba uleti krvnički s leđa Stojakoviću, nije dobio crveni, nitko se nije dignuo svi glave u pod, klupa i Jelavić šute. Igrač im dobi lakat u glavu leži dole Hajduk nastavlja napad klupa Lokomotive šuti, igrači šute igra se dalje sve do gola. Niko se ne zaletava prema klupi Hajduka prema sudcu, prema igračima Hajduka. VAR soba ne poništava gol nakon čistog lakta u glavu, klupa Lokomotive se ne buni, svi mirni, gol se priznaje ide se dalje.

Još jednom ponavljam , svi pišaju po nama, pa i jedna mala Lokomotiva.

Sljedeći vikend ćete vidjet sve opet na djelu na Maksimiru.

Treneru koji ima mokre snove o Antoniju Bosecu treba doselekcija jer mu Beljo, Villar, Mikić i 20 milja uloženih eura u jednom prijelaznom roku nisu dovoljni da promaršira preko Lokse, Gorice i Vukovara.

Majko mila...

Teško mi se odlučiti kome bi radije poželio ispadanje Osijeku ili Gorici, ali lagano naginjem Gorici

Mislim, jedno, izrazito nepopularno misljenje koje se ne tice niti kluba niti igraca vec- navijaca.
Kad citam komentare, imam osjecaj kao da smo u europskim okvirima rang Real Madrida, Bayerna, Citya, PSG-a i ostatka velikana europskog nogometa.
Cak i sama Barcelona je imala krizu rezultata kada je igrala EL i ispala od nekog tamo Eintrachta.

Mi smo rang Salzburga. Young Boysa iz Berna ili Basela. Ne bi se usudio nas cak usporedivat niti s Ajaxom ili s nekim od portugalskih velikana (Porto, Sporting i Benfica).

I nakon kaj vidis da jednog Ajaxa, koji od nas kupi Sutala, nema nigdje na europskoj mapi trenutno, da klub koji je prije koju godinu igrao polufinale LP trenutno kanta za napucavanje. A nije da imao i neku uspjesnu epizodu u EL (Getafe izbacio Ajax).

I onda imamo mi svoje „vjerne“ navijace, koji vise od svega vole uspjeh a ne proces i izgradnju jedne, vrlo moguce, velike i ogromne price i okrecu se nakon 6mj protiv vlastitog kluba i uprave i pljuvacina na sve strane. Odjednom i neki oni koji su kao bili za Bobana se okrecu vec sad protiv „egomanijaka“ koji samo sjedi i gleda „posrnuli“ Dinamo.
Ovoliko pljuvanja nije bilo niti nakon poraza od Ballkania i Plzena (doma i u gostima).
Ali eto… Ocito su uspjeli oni kojima je trn u oku Boban od samog pocetka pa sad vec citam i tu komentare protiv svih.

Promijenili 18 igraca, mi mislimo sad parirat momcadima iz liga petica s potpunom novom momcadi. Od toga koliko je tesko uigrat 18 novih igraca, koliko je tesko zamijenit Sucica, Baturinu… Petkovica (ali ne proslosezonskog nego prije 3 godine)… I onda se usporeduje ova momcad s momcadi koja je bila mozda jedna i najjacih u povijesti Dinama s Olmom, Livakovicem, Sutalom, Orsicem u top formi te Petkovicem. Necu ni zab Hajrovica.
Ugl, totalno nekorektno i pomalo sam sokiran koliko su Dinamovi navijaci odjednom postali umisljeni jer eto mi moramo svake godine parirat momcadima iz finala KL, 3. momcadima Ligue 1 ili momcadi koja je trenutnl 10. u jednoj od najjacih liga svijeta koja je za vikend, evo tukla i Real na Bernabeuu. Ali da, kaj je to kad je Real trenutno za k* jel tak?

Samo tjeramo, samo trazimo glave. Od Biscana preko Jakirovica isto nakon Ballkanija pa preko Bjelice, Cannavara i sad Kovacevica.

I da, skidali smo velikane i siguran sam da cemo skidat u buducnosti, ali mi moramo shvatit da ce bit ovakvih sezona. Da ne moze svaka sezona bit 2018/2019, mi se mozemo nadat da je svaka nova sezona ta sezona kao 2018/2019 ali…

Kao sto rekoh, svi klubovi imaju problema, posebice ti koji prodaju igrace. Ajax, Porto, Feyenoord, Celtic, YB, Basel, Rangers… klubova na bacanje.

Ali ne, eto, mi imamo losiju sezonu u Europi, moramo skidat sve. Od vrha Uprave pa valjda do cistaca / cistacice. S time da jos uvijek imamo sanse za proc dalje.

Mozemo pricat o postavkama igre, taktici ali ono… Smijesno je pa i tuzno komentari poput „izgubili od spanjolske Gorice“ ili „francuskog Belupa“ te „protiv takvih se inace borili za playoff a sad di smo?“ i slicne pizdarije kad ti klubovi, posebice Betis i Lille, su u vrhu svojih liga zadnjih par godina. I kao da je sve, osim pobjede, tesko razocarenje.

I ne. Ovo nije smanjivanje kriterija nego treba ostat malo na zemlji a ne letit u nebo.
Mozemo pricat o HNL-u i skroz ne prihvatljivim tekmama protiv Vukovara, Gorice na Maksimiru i Lokomotive ali Europa? Zbilja? Lille, Betis i Celta? Jos jednom- zbilja?


Mozda su Dinamovi navijaci ipak vise zeljni uspjeha koji ce doc na bilo kakav nacin nego neke price koja stavlja temelje za, lako moguce, vrhunsku buducnost?
I kaj je najbolje te nase vrhunske sezone su dosle kao puka slucajnost kaj su dovedeni nego rezultat nekog procesa i temelja koji su postavljeni. Temelji tad nisu ni postojali.

Mozemo li bolje? Mozda da, mozda ne. Treba li vremena da sve sjedne na svoje mjesto? Da. Je li dovoljno ca 6 mjeseci da sve sjedne na svoje mjesto? Tesko. A kad se radi o ocekivanju Dinamovog navijaca- nemoguce.

Ljudi moji dragi nemojte se igrati policajaca, posebno ne moralnih. Svi za svoj novac imaju pravo otići kad žele. Čovjek je otišao, njegovo pravo. Pa jučer se nakon onog povratnog pasa Gode pola zapada ustalo i otišlo.

Tog ljeta gospodnjeg iznenada i bez upozorenja u toj maloj plavoj zemlji, pojavio se Kovačević, čovjek čija je jednostavna misija bila vratiti radost navijačima... na prvu i ne baš tako osebujni lik, ali bio je, itekako je bio. Bio je i trener... barem se tako pričalo. Papiri su postojali, funkcija je postojala... rezultati... pa, i oni su u tom trenutku u neku ruku postojali.

U toj istoj zemlji živjeli su i navijači, veseli plavi narod koji je dobrim dijelom konačno došao na svoje, a usput svake zime s nestrpljenjem čekao Božić, a s njim i dugogodišnju tradiciju; europske utakmice koje su ih grijale bolje od friško kuhanog vina i šatora punog kobasica... ali te godine... te godine u zraku nešto je bilo čudno. Prvi tragovi da nešto nije u redu pojavili su se vrlo brzo, a raspoloženje se topilo brže od snijega u lipnju jer pojavio se on, čovjek koji je odlučio da tradicija nema smisla.

U pobjedničkoj zemlji gdje su navijači oduvijek smatrali da je sve osim pobjede isto što i smak svijeta i gdje su se nekada slavile pobjede češće nego što neki jedu fritule na Adventu, te zime zavladao je mrak. Ne onaj romantični, blagdanski nego onaj sportski, onaj koji se šulja iza svakog poraza i širi se brže nego vijesti o još jednoj katastrofi u nastajanju.

Ipak, navijači su se i dalje onako naivno navijački nadali darovima poput bodova, golova i komadića samopouzdanja. Međutim, Kovačević je isporučio nešto sasvim drugo; seriju izgubljenih utakmica koja se protezala duže od božićnih lampica na Bandićevom Adventu. Svaki put kad bi navijači pomislili; "E, sad sigurno ne može gore”, on bi im dokazao suprotno.

U pola sezone, dinamo je imao čak sedam poraza. Sedam! To je već mitološki broj. A svaki od tih poraza bio je poseban, ručno rađen, s ljubavlju oblikovan, poput božićnog kolača koji nikome ne paše, ali ga svejedno pojedeš jer ti ga je baka dala, gorko se osmjehneš i guraš dalje.

Svaka europska utakmica bila je novo trenersko školovanje. Ali ne ono gdje diplomiraš, nego ono gdje stalno padaš godinu. Iz kola u kolo učitelji iz drugih zemalja davali su mu besplatne lekcije. Nažalost, izgleda da su lekcije bile na jeziku koji Kovačević ne govori.

I tako je dinamo počeo izgledati kao božićno drvce nakon što ga mačka tri puta sruši; jadno, iskrivljeno i tužno, ali i dalje stoji jer što drugo može.

U srcu te bajke stoji i jedan viteški lik... Zvonimir Boban.
Legenda kluba, gentleman, čovjek koji zna što je pobjeda, ponos i stil… ali ove zime, on je odlučio stati iza Kovačevića

Iako se momčad raspadala, pobjednički identitet hladio, a navijači počeli gubiti volju čak i za gunđanje (a to je već alarm!), Boban je stajao postojano, tvrdoglavo, u ulozi zaštitnika trenera čija se figura urušava brže od snjegovića na 15 stupnjeva.

Navijači su se pitali; Gleda li Boban iste utakmice kao i mi? Zašto ga brani?

No, odgovor ne stiže. A, Boban i dalje brani svog trenera tiho i tvrdoglavo, odlučno, protiv svih logičnih argumenata, analiza i sitnih detalja poput… bodovne tablice. Možda je to bojaznost od promjena, možda vizija koju nitko drugi ne vidi, možda je to neka božićna čarolija.

Ili samo... inat.

I tako, dok je snijeg tiho padao (ili kiša), navijači su shvatili da im je Božić ukraden. Ne spektakularno, ne u jednom potezu. Nego polako. U seriji rezultatskih horora koji izgledaju kao sportska verzija Home Alone, samo što Kevin nikada ne pobijedi.

Bila je to priča o čovjeku koji nije želio ukrasti Božić. Ali je, nekako, usput… nenamjerno… totalno ga demolirao.

I da, taj čovjek nije bio Grinch, ali nažalost izgledao je kao Grinch koji je slučajnim odabirom dobio UEFA PRO licencu. Grinch koji je uzeo najveći dar, a to je nada. Onaj osjećaj; "Ma dobro je, bit će bolje sljedeću tekmu“.

Također se nadam da će se i onaj Riera prestati spominjati u kontekstu Dinama. Jučer ga je Rijeka natamburala i to je dovoljno. — Blueshadow86

Nadam se da se sljedeći trener neće birati ovakvom logikom. Nisam previše pratio rad Riere pa ne mogu suditi je li dobar izbor za nas, ali sigurno ga ne bi sudio po tome što je sa Celjem izgubio od Rijeke. Dapače, u prvom poluvremenu sam vidio s njihove strane dosta toga dobroga. Brz, okomit nogomet s više smislenih izlazaka nego što smo ih mi imali u zadnje 3 europske utakmice, a treba reći da je Celje igrački dosta limitirana momčad.

Inače, ja stvarno ne znam što ljudi imaju toliko protiv Bišćana? Niti ga zagovaram, niti ga ne zagovaram, ali što je točno njegov krimen? Ispao je u dvoboju protiv AEK-a u onoj po svemu zatrovanoj atmosferi? Inače smo super prolazili s grčkim klubovima u europskim natjecanjima. Toliko hvaljeni Jakir je primio 5 komada u Solunu.
Beli ima svojih mana, ali je sasvim solidan trener i ako za neke nije za klupu dinama, sigurno ne zaslužuje ovoliko hejta.

ljudi moji, previše negative...

ne znam za vas, ali meni je od početka sezone bilo jasno da će s ovom momčadi biti problema, uspona, padova i borbe...jer ono, momčad je praktički kompletno nova, trener je novi, ljudi u klubu su novi.

svaki klub ima uspona i padova, ima ih i dinamo, treba kritizirati, ali ne treba upasti u nekakvu negativu i letargiju.

ako se real madrid muči sa nekakvom mini smjenom generacija i novim trenerom, zašto se od dinama očekuje da sve bude bezbolno?

dinamo je prvi u prvenstvu
ima odlične izgleda za prolazak dalje u kupu
postoji realna mogućnost za prolazak dalje u europa ligi

ajmo se smiriti, blizu je kraj polusezone, ako treba povući neke poteze na trenerskoj poziciji i to je opcija, dolazi i prijelazni rok gdje će se moći pokrpati nekakvi uočeni nedostaci u momčadi.

nema potrebe za panikom, svađom i pičkaranjima...