Vezano za prosjek gledatelja i mitova oko posjećenosti u odnosu na stanovništvo nekog grada, kvarta ili regije,
Nema promašenije priče od one kada netko uspoređuje broj stanovnika Splita i Zagreba pa ubaci kako je Split mali grad sa jedva 200.000 ljudi a zaboravi spomenuti da Dalmacija ima oko milijun stanovnika.
Pa se onda zaboravlja na priču o Splitu kao "malom mistu" kada se prebacuju na priču o tome kako se za Hajduk živi jer je najveći na čitavom Balkanu i da se za Hajduka druka u svakom kutu Hrvatske i BiH...
Narativ prema potrebi.

A što se tiče mitova o vječno ispunjenom Poljudu,
Evo brojke otkad je HNL-a, nekako ovisno o okolnostima podijeljeno u 3 faze:

1. Prvih 20 sezona HNL-a (1992 - 2011).
Hajduk redovito igra u Europi, konkurentan je u HNL-u, osvaja naslove prvaka i kupove.
Od 2006. tek kreće dugogodišnja dominacija Dinama ali nema još u tim prvim godinama neke osjetne razlike u posjeti na Poljudu.

Prosjek: ~6.700 gledatelji po utakmici u sezoni.

1992 - 6.955
1993 - 7.087
1994 - 6.647
1995 - 8.467
1996 - 7.400
1997 - 5.900
1998 - 6.800
1999 - 11.875 (Haj-Rij 40.000 te godine)
2000 - 4.875
2001 - 8.656
2002 - 5.563
2003 - 6.594
2004 - 7.219
2005 - 7.594
2006 - 6.125
2007 - 7.559
2008 - 4.882
2009 - 9.471
2010 - 4.864
2011 - 6.933

2. Narednih 9 sezona do Korone (2012 - 2020).
Razdoblje koje počinje proslavom 100-te obljetnice Hajduka i u kojoj je osnovana udruga "Naš Hajduk".
Hajduk se rezultatski srozao do te mjere da se više nije u stanju ni kvalificirati za Europska natjecanja a u domaćem prvenstvu počinje kaskati i za Rijekom.
Nezadovoljstvo rezultatima i glad za trofejima sve više raste.
2017. Rijeka osvaja svoj prvi naslov prvaka Hrvatske, Mamić prividno odlazi iz Dinama i Hrvatskog nogometa, a Hajdukov puk osjeća da je napokon došlo njihovo vrijeme.

Prosjek: ~10.300 gledatelja po utakmici u sezoni. Sa osjetnim trendom rasta.

2012 - 9.461
2013 - 8.735
2014 - 9.639
2015 - 7.929
2016 - 9.622
2017 - 9.377
2018 - 11.999
2019 - 11.978
2020 - 11.837

3. Post-Korona (2022 - danas).
Nakon nezamislivo dugog razdoblja bez naslova prvaka i bez igranja u Europi, dolazi do opće mobilizacije.
Marketing, Hrvatski mediji, HajdukTV, rekordno članstvo i broj pretplata, opća euforija.
U Hajduk se prvo vraća Marko Livaja i "Miriši na titulu".
Zatim dolazi i Ivan Rakitić pa nakratko i Ivan Perišić, Juniori dolaze do finala juniorslog Liga Prvaka, trener postaje svjetski poznati talijan Gennaro Gattuso, kasnije dolazi i Ante Rebić, prije njega Brekalo...
Hajduk ponovno postaje konkurentan i bori se za naslov prvaka tijekom sezone.

Prosjek: ~19.000 gledatelja po utakmici u sezoni.

2023 - 15.345
2024 - 18.873
2025 - 22.028
2026 - 19.784

(Neda mi se ulaziti u one skroz izmišljene brojke gdje su službeno upisivali po 11-13.000 gledatelja kada je bilo jedva 3-4.000 ljudi prisutno radnim danom po lošem vremenu kao na Hajduk-Istra ili Hajduk-Osijek, itd. Držimo se prosječnih brojki na temelju više izvora i delegata)

To je istina. To su činjenice a ne mitovi.

(S drugog foruma):
Čak ni danas i dalje nekima nije jasno da što si dulje bez trofeja ili rezultata to je glad za rezultatom jači.
Trofeji mogu povećati interes a lakoća osvajanja dovesti do zasićenja. Neizvjesno natjecanje može privući više gledatelja od takmičenja bez rezultatskog imperativa zbog dominacije određene momčadi.
S druge strane rijetkost trofeja koliko god može izazvati smanjenje interesa isto tako može povećati emocionalnu vrijednost svakog iole velikog događaja ili rezultatskog postignuća.

To možda je ili nije zdrav razum ali je dokazano milijun puta od Liverpoola, Manchestera ili Glasgowa preko Frankfurta do Napulja ili Rima...

Obzirom da se Hajduk kao klub rezultatski potpuno srozao, euforija te povod za otvaranje šampanjca i dočeka na aerodromu je danas postala i kvalifikacijska utakmica za najnižu razinu europskog natjecanja - Konferencijsku Ligu.

Kod Dinama se (s pravom!) traže otkazi zbog plasmana u Europsku Ligu jer apetit uvijek mora rasti u odnosu na trenutnu situaciju.
Mogu samo zamisliti da je Dinamo 15-20 godina bez osvojenog prvenstva i da je u situaciji gdje aktivno ganja naslov. Vjerojatno ne bi spavao noćima pred svaku nadolazeću utakmicu.
Ustvari ni nema se šta zamišljati jer je Dinamo imao takvu situaciju u "domaćem" prvenstvu 1982. nakon više od 20 godina čekanja (ako se zaboravi krađa 1979) pa je prosjek gledatelja bilo 30.000 po utakmici a sezonu iza isto preko 25.000.
A ne treba ići ni toliko daleko u prošlost. 2005/06 nakon 2 godine bez naslova i igranja u "Ligi za Bedaka", Dinamo je uvjerljivo osvojio naslov a prosjek gledatelja je bio oko 12-13 tisuća na ruglu i pun sektor na svakoj gostujućoj utakmici i to bez rezultatski bitnih i neizvjesnih susreta.

Činjenica je da su se radi svih sranja oko kluba i stadiona Dinamovci odviknuli od pohođenja Maksimirskog rugla.
Počevši u 90-ima s promjenama imena kluba i svih borbi oko povratka imena do Mamića i bojkota.
A stadion su pretvorili u gradilište i ruglo pa ruševinu.
Prvom polovicom i sredinom 2000-ih je krenula dobra generacija igrača i paralelno s tim generacija i brojnost na tribini, ali kratkog vijeka zbog one sotone Mamića.
Kreće lopovluk, zabrane, crne liste, nameću se podjele u grupi i ponovni pokušaji gašenja BBB od strane države te apsolutni bojkot i nova borba.
Podjela se proširila s grupe i na simpatizere kluba i Dinamov puk te ponovno slijedi totalno gađenje i odmak od kluba.

25 godina je poprilično dugo razdoblje bez povezanosti s klubom. Sve te izgubljene generacije novih navijača koji nemaju u sebi urođenu posjetu stadionu i gledanje Dinama uživo. Nikada se kod pitanja "di ćemo gledat tekmu?" ne uzima u razmatranje opcija "na stadionu"...
Još onda nakon potresa se ruglo pretvorilo u doslovnu RUŠEVINU. Kompletno se zatvara glavna i najveća tribina - Istočna - na kojoj se okupljao najveći broj Dinamovaca i starije ekipe te "bivših BBB".
Dinamo se još uvijek nije prebacio ni na privremeno rješenje u Kranjčevićevu nego igrači i dalje izlaze pognutih glava na onu ruševinu sa (ne računajući Jug) dvije donekle "prihvatljive" tribine - Zapad dolje i Sjever dolje, plus dvije gornje etaže koje se praktički nalaze u drugim kvartovima koliko su udaljeni i nepovezani.
Na tu ruševinu idu jedino najzagriženiji koji biraju i mučenje samo da prisustvuju uživo umjesto gledanja TV prijenosa.

Stoji da je trenutna Dinamova klupska struktura napokon oživila situaciju oko kluba ~70k članova, ~12k prosjek gledatelja prošle sezone, ~7-8k dinamovaca na finalu kupa u Osijeku, ~2k ljudi u Malmöu i Lille-u, itd..., ali nakon ovogodišnjih priprema za Europu i europskih predstava se vidjelo da je putanje silazno baš kad su se svi ponadali da bi stvari trebali početi sjedati na svoje mjesto i kad su očekivali Ligu Prvaka.
Ovo sad ne ide pa ne ide i atmosfera oko kluba je tmurna.
Jebiga.

Kako najbolje opisati razliku u atmosferi oko Dinama i Hajduka samo jednim primjerom?

Dinamo - Gorica 1:0:

Očajna igra Dinama, jedva uspjeli osvojiti 3 boda.
Dominirali posjedom 75 minuta ali jalovo, bez izrađenih čistih prilika i uz dosta grešaka u igri. Obrana nesigurna, u napadu spori i bezidejni, krila bezopasna.
Kako je utakmica odmicala, tako je Gorici raslo samopouzdanje. Dinamo se zadnjih 15 minuta povukao i odlučio sačuvati prednost a u nekoliko je navrata opasno živio.
Dinamo je s lošom igrom osvojio 3 boda na Maksimiru minimalnom pobjedom 1:0.
Ukratko, statistički:



XG Koeficijent: 1.51 - 1.00.
Posjed lopte: 67% - 33%
Udarci prema golu: 15 - 9
Obrane vratara: Dinamo 2 - Gorica 5
Točna dodavanja 578 - 277
Korneri: Dinamo 6 - Gorica 2
Pretrčani km: 104.3 - 106.2

Zaključak medija, komentatora, novinara, portala, bivših igrača, youtube analitičara:

Traže se uzroci slabe igre, potrebno je stvari pod hitno mijenjati, navijači su s pravom nezadovoljni, prstom se upire u trenera, igrače, upravu, loše odrađene pripreme. Portali prave ankete o otkazu treneru, mediji su preplavljeni kritičnim tekstovima i osvrtima, seciraju se greške pojedinaca i stavljaju naglasak na nedostatke, naslovnice se svode na raspad, krizu, nužnim promjenama...


Ajmo sad pogledati za usporedbu kako se doživljava situacija i kakav je dojam nakon jedne druge utakmice,


Hajduk - Slaven Belupo 1:0:

Očajna igra Hajduka, jedva uspjeli osvojiti 3 boda.
Jedini pogodak na utakmici postignut je glavom nakon ubačaja. Osim pogotka nismo vidjeli ni jednu intervenciju vratara Slavena a od 79. minute gosti ostaju s igračem manje nakon drugog žutog kartona Mažara. Utakmica je završila bez uzbuđenja pred vratima i jedne i druge momčadi.
Hajduk je s lošom igrom osvojio 3 boda na Poljudu minimalnom pobjedom 1:0.
Ukratko, statistički:



XG Koeficijent: 0.66 - 0.32.
Posjed lopte 68% - 32%
Udarci prema golu: 9 -7
Obrane vratara: Hajduk 2 - Slaven Belupo 0
Točna dodavanja: 611 - 282
Korneri: Hakduk 3 - Slaven Belupo 4
Pretrčani km: 99.2 - 96.1

Zaključak medija, komentatora, novinara, portala, bivših igrača, youtube analitičara:

Hajduk nastavlja pobjednički niz i postaje sve ozbiljniji kandidat za osvajanje naslova prvaka. SN: "Ovakav Hajduk nije viđen više od desetljeća" - vratar Silić nije primio pogodak već četvrtu utakmicu zaredom (Rudeš u gostima i 3 utakmice na Poljudu u kojima su gosti ostajali s desetoricom). Garcia je pronašao dobitnu formulu i Hajduk djeluje moćno i poletno, a što je najvažniije pobjeđuje i utakmice u kojima ne ide sve onako kako je zacrtano. Ovakvom su Hajduku s pravom porasli i europski apetiti!

Eto a jedni i drugi jedva na domaćem terenu nakon tjedan dana odmora minimalno pobjedili najgore ekipe u ligi, a Hajduk još uz to i po običaju s igračem više.

-------------------------------------------------

Kad sam se već bio zalaufo oko prosjeka gledatelja da vas nebi "nostalgično" hranili mitovima o prepunim stadionima za vrijeme one smrdljive bivše "države" jer ljudi imaju običaj pamtiti jedino pune stepenice na HSV-u i međusobne susrete, tj. derbije četvorke a zaboravljaju utakmice protiv Čelika iz Zenice, Radničkog, Sloboda, Budućnosti, OFK i Olimpije...

Prosjek gledanosti četvorke u prvenstvu SFRJ od 1966. do 1991.:

1965/1966:
C.Zvezda - 17.880
Partizan - 14.000
Dinamo - 13.300
Hajduk - 11.800

1966/1967:
C.Zvezda - 21.490
Partizan - 18.590
Dinamo - 17.800
Hajduk - 12.660

1967/1968:
C.Zvezda - 21.800
Partizan - 16.120
Dinamo - 12.050
Hajduk - 10.950

1968/1969:
C.Zvezda - 17.430
Partizan - 13.320
Dinamo - 10.820
Hajduk - 9.740

1969/1970:
C.Zvezda - 14.500
Partizan - 11.400
Hajduk - 9.430
Dinamo - 7.490

1970/1971:
Hajduk - 16.900
Dinamo - 15.010
C.Zvezda - 14.120
Partizan - 11.680

1971/1972:
Partizan - 14.590
Hajduk - 12.220
Dinamo - 11.920
C.Zvezda - 11.620

1972/1973:
Partizan - 11.940
C.Zvezda - ~ 9.000 do 11.500
Dinamo - ~ 9.000 do 11.500
Hajduk - ~ 9.000 do 11.500

1973/1974:
Hajduk - 16.390
Dinamo - 15.000
Partizan - 12.480
C. Zvezda - 11.530

1974/1975:
Hajduk - 20.290
Dinamo - 19.530
C.Zvezda - 17.770
Partizan - 16.410

1975/1976:
C.Zvezda - 27.180
Partizan - 22.650
Dinamo - 18.180
Hajduk - 17.940

1976/1977:
C.Zvezda - 23.770
Dinamo - 18.770
Partizan - 15.880
Hajduk - 13.410

1977/1978:
Partizan - 24.530
C.Zvezda - 20.590
Dinamo - 17.650
Hajduk - 11.590

1978/1979:
Dinamo - 23.290
Hajduk - 18.090
Partizan - 17.650
C.Zvezda - 17.230

1979/80:
C.Zvezda - 26.350
Dinamo - 19.770
Partizan - 17.120
Hajduk - 16.940

1980/81:
C.Zvezda - 20.410
Dinamo - 14.790
Partizan - 14.470
Hajduk - 14.000

1981/82:
Dinamo - 29.350
C.Zvezda - 16.120
Partizan - 16.000
Hajduk - 15.770

1982/83:
Dinamo - 25.470
Partizan - 22.000
C.Zvezda - 15.770
Hajduk - 15.350

1983/84:
C.Zvezda - 23.590
Partizan - 16.650
Dinamo - 16.290
Hajduk - 13.350

1984/85:
C.Zvezda - 17.530
Hajduk - 12.940
Dinamo - 11.470
Partizan - 11.470

1985/86:
C.Zvezda - 19.880
Partizan - 13.770
Dinamo - 12.350
Hajduk - 8.880

1986/1987:
Partizan - 14.780
Dinamo - 14.420
C.Zvezda - 13.410
Hajduk - 12.810

1987/1988:
C.Zvezda - 15.750
Dinamo - 13.700
Partizan - 10.670
Hajduk - 7.850

1988/1989:
Hajduk - 9.620
C.Zvezda - 9.470
Partizan - 8.090
Dinamo - 7.440

1989/1990:
C.Zvezda - 16.000
Dinamo - 13.200
Hajduk - 8.630
Partizan - 7.850

1990/1991:
C.Zvezda - 9.580
Dinamo - 6.040
Hajduk - 5.110
Partizan - 4.880

Ukupno (26 sezona)
1. C.Zvezda - 17.350
2. Dinamo - 15.210
3. Partizan - 14.580
4. Hajduk - 12.800

Ja mislim da je mnogima ovdje najvažnije da budu u pravu.

Jerko Leko, trener druge momčadi Dinama o prelasku igrača Dinama u Hajduk:

... Već se na polusezoni vidjelo da ima neku opciju jer je odugovlačio s odgovorom. To je njegov odabir, svaki igrač bira svoj put. Tamo mu je obećano da će dobivati priliku i vidimo da je dobiva. Želim mu svu sreću

Ivan Rakitić, ambasador HNS-a o prelasku igrača Hajduka u Dinamo:

... Nisam ljutit na njega, samo mi je žao što su te riječi otišle u vjetar. Jasno, sada mu ne mogu poželjeti svu sreću ovog svijeta, ne zato što igra u Dinamu, već zato što ne igra u mom klubu. On je tako odlučio i on je odgovoran za svoju karijeru.

Inace dolazim iz Istre na barem 20-tak utakmica godisnjeu Zagreb, plus poneko gostovanje. — RInaldo

Dolaziš ti kurac moj, a ne 20 godisnje u Zagreb. Nitko tko gazi toliko kilometara godišnje ne bi bojkotirao klub jer eto "igra loše".

Odakle više isplivavaju ovi dibidusi bez profilne i s 5 postova

Igrom slučaja znam koliki je mudonja Niko Galešić i njegov "borilački mentalitet".
Ove njegove izjave su mi veći poraz nego stanje na terenu od večeras, dovoljno mi je pokazalo.

Hvala Kova.

I novi Maksimir bi trebal imat barem 45k mjesta al dobro. — dMilan

Spominjati stadion(e) od 45 000 mjesta u trenutku kada je za iduću našu prvenstvenu utakmicu prodano 259 ulaznica možda i nije baš najlogičnije

ono što je Petković pričao da ima blagi bipolarni poremečaj i da je egomanijak. — joesimunic

A dr. Petković je usko specijaliziran za to područje? Nisam znao. Budem se naručio na pregled čim se oporavi od trogodišnje ozljede bolikurtisa.

Najbolji trenutak za otkaz Kovačeviću.
Imamo još Hapoel i Lokomotivu i onda tri tjedna pauze zbog reprezentativne stanke.

Definitivno savršen trenutak nakon ovakve utakmice danas.

Ti si baš rijetko naporan lik. Ako ovdje nismo da razgovaramo o nogometu koji kurac bi trebali?

Imam valjda 10 postova na Zoni u zadnjih godinu dana u kojima na sva usta hvalim Cesca, ali ne vidim zašto bi bio problem navesti nešto što mi se ne sviđa kod njega. Ili moram tebe pitati da li je dozvoljeno voditi takve razgovore ovdje?

beskompromisno isao 1 na 1....u prvom pol. Je imao nekoliko odlicnih prolazaka ali i nekoliko puta nije uspio u naumu. U drugom pol. Mislim da je svaki dribling 1 na 1 dobio. Ima odlicno ubrzanj — Orc123

Ajde ne seri više ko da nitko drugi nije gledao utakmicu. Igrao je protiv amatera iz 5. ranga koji imaju višak kila i šljakali su do 12. Prvo poluvrijeme nije napravio ništa, drugo poluvrijeme je prošao par puta jer su ovi disali na škrge, bilo bi sramota da nije. Dečko ničim nije danas pokazao da može u ozbiljnim utakmicama igrati prije Orše i Hoxhe. Ako mu treba malo prilagodbe, najbolje da se prilagođava u B ekipi. U toj ligi su ipak poluprofesionalci, tri ranga iznad ovih danas.

A onda se Kova raspizdi i desno Lisica a lijevo Hoxha

Meni je fenomen Mudražija dobar sociološki eksperiment.

Ulaze Robert Mudražija i Mislav Oršić u isto vrijeme.

Mudražija ulazi uz ovacije, a Oršić uz sramežljivi polupljesak.

To je to, to je struktura Dinamovog zapada. I zato jedva čekam Kranjčevićevu.

I onda gospodin Orša Mudražiji prepusti gol kao šlag na tortu.

Kombinirana momčad zasluženo i uvjerljivo pobijedila solidnog Varaždina, utakmica koje smo se malo pribojavali zbog važnosti uzvrata u Norveškoj.

Stojke nam se vraća za Viking, Vinlof je odličan u ofenzivi, Valničić se vraća u formu kakvu je imao na vrhuncu, Mišić je postao jako opasan po gol protivnika, a Galešić je jako lijepim golom za vodstvo naplatio trud i opet dokazao zašto je kupljen.
Skoro sam zaboravio i strijelca Mudražiju, koji želi igrati, a mi ga želimo gledati.

Poduplane sve pozicije, čak i više od toga.

Dani, Kravtsov, Nsoki, Brumdao i Stojaković još nisu upisali ni sekunde nastupa, to govori o širini koju imamo.

Kačavenda je pokazao htijenje i dobio ugovor na 4 godine, kako bi kasnije mogao biti prodan jer mu je ugovor isticao za 11 mjeseci.

Ulazak u LP bila bi nagrada koju apsolutno i zaslužujemo.
Ključna stvar zbog stabilnosti financija i planiranja, ostajanja dijelom elite, održavanja kvalitete momčadi i pojačavanjem u budućnosti, a možda čak i odmah.

Da smo kvalitetniji i opasniji od Vikinga to smo vidjeli, da možemo i znamo igrati na umjetnoj travi i to smo vidjeli u Thunu.

Prolaz je ključan, NIJE VAŽNO KAKO.
Dajte nam snove, neka drhti cijela Europa.

čovjek samo voli jednom mjesecno napomenut da je bio u herningu, u slucaju da je netko od forumasa propustio prethodni upis o tome

Laku noć svima, a posebno Pajazitiju☝️