Ne znam odakle da krenem?! Nemam dar pisanja kao @Neki tip ili @Zambatine škude jbg ne može čovjek imati sve. #nadmocnajetra

Jučer sam prije odlaska na tekmu htio objaviti sliku niže i bez obzira koliko god sam bio optimističan i uvjeren u pobjedu, ako me ova sezona nije naučila da ne upisujem unaprijed pobjede (insert thompson voice) neće nikada!

Tekma kao tekma, nadmoćniji suparnik, dotaknut ću se ove polusezone i ovog proljeća u jednom drugom upisu. Vjerujem da ću za desetak godina čitati neku knjigu ili gledati film dinamovog proljeća, jebeno nestvarno!

Ako usporedim prošlogodišnji i ovogodišnji naslov ne znam kojem bih dao prednost uzmevši u obzir cijelu sezonu, važnost, trenutak, navijanje, atmosferu na finalu. Prvi put je prvi put ali nažalost od prošlog naslova su nas napustili neki bitni i dragi ljudi a imali smo i dinamovo proljeće te mi je zbog svega navedenog ova titula bliža srcu. Za sve one kojih nema, nadam se da su ponosni, da nas gledaju i čuvaju, mi ih nećemo zaboraviti, oni će uvijek biti s nama tu, u srcima i u mislima.

Nekom prosječnom čovjeku ili dinamovcu možda nije jasan taj futsal i fenomen našeg kluba. Više manje na zoni ljudi pušu u isti rog i bez da se itko osjeti prozvanim, ne želim nikoga omalovažavati, ekipa iz Zagreba je na svojoj koži najviše osjetila maltretiranje i represiju velikog Dinama. Futsal nam je dao krov i dom, od sutinskih, male kutije do cibone i našeg trajnog doma u dvojci, tu smo mi mogli biti mi, tu smo slavili pobjede i tugovali kad smo gubili ali on je bio naš! Bilo je nekoliko padova, prepreka i nesretnih polufinala ali sad smo tu, postavljamo standarde drugim klubovima na terenu i van njega!

Hvala treneru, igračima, stručnom stožeru, klubu, svim članovima i navijačima te za kraj braći i sestrama volonterima, hvala za povijest i neizbrisiva sjećanja!

A sad nekako se dovući do Koprivnice i idući vikend završiti sezonu u stilu!

VOLIM TE DINAMO!