Kolumbija za stotu obljetnicu nogometnog saveza, kakav predivan dres:

meni se ne sviđa što i na temi fan shopa tip opet otvara temu novog stadiona, opciju gradnje "tribina po tribina" itd. — Sajla

Cijela tema stadiona je postala nabadanje u prazno i iznošenje ideja koje samo slučajno mogu imati veze sa stvarnošću, tako da nitko ne treba brinuti o bilo čemu što tamo piše, osim ako to napišu jedan ili dva člana Zone koji su informirani o tome koja je situacija sa stadionom. A nitko od njih nije spomenuo gradnju tribinu po tribinu.

Nažalost, ovo sam morao propustiti, ali ne sumnjam da će se i Slavonci iskazati uskoro i tamo sigurno dolazim. Ježim se na snimke, ne mogu ni zamisliti kako je zaista bilo tamo. Dinamo je oslobođen, dinamovština se diže iz predugog zimskog sna i možemo samo uživati u ovome te dati sve od sebe da svaki sljedeći put bude sve bolje i bolje.

Posebne čestitke i zahvale dečkima u organizaciji. Svaka čast!

Kao što sam napisao: neovisno o tome što mislimo o toj kući. Malo je offtopic, ali ljepota nije objektivna i "uklapanje u prostor" je vrlo relativno jer ljudi pod tom sintagmom najčešće očekuju kič u stilu Skopja starijeg od Skopja. Siguran sam da bi većina ljudi prihvatila da se tamo napravilo neoklasicističko pročelje koje se savršeno uklapa u okolinu, no ono ne bi imalo baš nikakvu arhitektonsku vrijednost. Dapače, bilo bi malograđanski.

Naše društvo je problematično s te strane, previše smo konzervativni u prihvaćanju nekih novih ideja poput disruptivne moderne arhitekture čak i kad poštuje svoje okruženje, a opet nedovoljno istinski konzervativni da bismo konzervirali vrijednosti stare arhitekture kojom obilujemo, a ona propada ili se nagrđuje.

Recimo lomila su se koplja oko uređenja džamije. Meni je to uređeno top — Mali Zeus

Slažem se. I ne samo da je uređeno top, zapravo se može reći da je restaurirano jer je originalna zamisao i bila da se paviljon ne skriva iza raslinja, i to ideja jednog Ivana Meštrovića, našeg zaista svjetski priznatog imena.

Mišljenja sam ako si Dinamo ne može sam izgraditi stadion, neka ga ni ne radi — plavi mališan

Već smo o ovome puno puta raspravljali na ovoj temi. Da se na stadionu vrti velika lova već bi ga neki privatnik izgradio, da klub može financirati gradnju - već bi ga klub izgradio. Jedino što je logično je da ga gradi grad, ako može i država - super, jer jedino njima se tako nešto može isplatiti kad dobivaju povrat koji nije mjerljiv kod klasične privatne investicije kojoj je jedini cilj zaraditi x puta više u odnosu na uložen novac.

Taj stadion u Maksimiru mora biti grandiozan, oduseviti arhitektonskim odabirom, mora biti poseban. Ako si za aerodrom zajebao sa Zahom Hadid, to se Maksimiru ne smije dogoditi. — badjibadara

Ovo svakako, pogotovo ako se radi o većinskom javnom financiranju jer je to pitanje brendiranja samog grada, pa i države. Ono sa Zahom Hadid bio je povijesni propust. Mislim da su i iz grada u jednom trenutku isto govorili kako žele da Maksimir bude gradski landmark, što je i u samoj ideji bolje od toga da se gleda kako što jeftinije sklepati četiri tribine s krovom.

Jer malo je prilika za arhitketonsko obogaćivanje grada velikim javnim projektima. Najčešće to budu stadioni, dvorane, operne i koncertne dvorane, velike knjižnice, aerodromi, kongresni centri, muzeji... s aerodromom smo propustili povijesnu priliku imati zadnji projekt možda i najveće svjetske arhitektice u svom gradu, s MSU-om smo po mom skromnom mišljenju također propustili priliku, javne skulpture su nam nažalost mediokritetske u najboljem slučaju, o nekom novom Lisinskom se niti ne razmišlja i ovom gradu nasušno treba jedan arhitektonski projekt koji nosi vrijednost i van granica mikrokozmosa arhitektonskog fakulteta... meni osobno, a nisam te struke, je već malo dosta UPI2M-a i njihovih vijuga i lukova.

Ovo gore možda i najbolje pokazuje činjenica kolika je buka nastala oko Vlahovićeve kuće u Preradovićevoj, možda i jedinog kreativnog i ambicioznog arhitektonskog projekta u gradu zadnjih desetljeća, a zapravo sasvim neobične no ipak - samo obiteljske kuće. Kaj god mislili o njoj.

Nadajmo se kako ce iste dat nama kada ocito postoji interes. — NitkoBitan

Nemojte ništa posebno interpretirati iz mog komentara, ali ako su posebno za našu utakmicu ograničili prodaju ulaznica za domaće tribine, zašto bi onda posebno za nas dali još više ulaznica?

Ne drži mi to vodu. Ljudi ne žele igrati doma kao da su u gostima - to se nameće kao logičan zaključak. Više njima znači manje nas na stadionu i manje naša atmosfera nego dodatna zarada od više prodanih ulaznica Dinamovim navijačima. I jasno mi je to s njihove strane, jer ide im loše i zadnje kaj im treba je četvrtina stadiona popunjena ne bilo kakvim gostujućim navijačima nego nama, što znači da će se na terenu naša pjesma oriti više nego što se ori na Maksimiru čisto zbog stadionske arhitekture.

Možda daju više ulaznica, kamo sreće, ali po svemu što se da zaključiti iz njihovih postupaka - ne treba se baš tome nadati.

Možeš li svoju studiju izvodljivosti o povratku hotela/trgovačkog i stadiona potkrijepiti nekim podatcima? — mokoxax468

Čovjek je davno napisao da investitorima ne trebaju studije izvodljivosti jer investitori već znaju što im se isplati, tako da možda malo pretjeruješ s ovim pitanjima.

Čisto zbog toga što ovo nije jedini post na tu temu - zaista nema potrebe za ovime. Gradnja stadiona na lokaciji koja nije Maksimir uopće se ne razmatra, nije opcija i to se neće dogoditi.

Na tribinama i nije neki izazov, ali neka pomogne dečkima da isto naprave na terenu.

.

Vidio sam objavu kluba i vjerujem da max ima potporu i svlacionice ali i vecine navijaca. — Crni86

Ne vidim zašto ne bi imao. Bernauer je kriv za propuštenu pobjedu zbog skrivljenog penala jednako kao što je Petković kriv zbog fulavanja zicera s pet metara. Njihove su uloge na terenu drugačije, ali zaključak je isti: da Bernauer nije skrivio penal, možda bi ostalo 2:1; da je Petko zabio, možda bi i s penalom bilo 3:2.

I da se razumijemo - ne mislim da je itko od njih pojedinačno kriv. Nogomet je takav, to se događa. Dinamo je jučer izgledao moćno, hrabro i borbeno, meni je to puno važnije od samog rezultata. Draži mi je ovaj nesretni bod s ovakvom igrom nego da smo se skrumpali i osvojili tri boda, a na terenu izgledali tragično jer sreće možeš imati u jednoj utakmici, ali sustav daje nadu u kontinuitet dobrih igara i rezultata.

Jedna stvar koju sam više puta napisao na Zoni za Jakira:imam dojam da izgledamo kao skup 11 pojedinaca, a ne kao momčad. A uloga trenera je upravo u tome da kroz sinergiju, automatizme, pripremu i taktička rješenja osigura stvaranje momčadi koja će na terenu biti jača od pukog zbroja individualnih kvaliteta.

Bjelica je to vrhunski pokazao u ovih tjedan dana koliko je tu. Ni jedan naš igrač nije odjednom postao kvalitetniji, brži, sposobniji ili precizniji, ali funkcioniraju kao dobro postavljena momčad i to nam daje dodatnu vrijednost.

Prezadovoljan sam pristupom i time kako izgledamo na terenu, svaka čast.

Kad na to dodam i prvi prioritet na Vasoj listi — Ali

Vrlo si ideološki ograničen i frustriran kad misliš da samo neki ljevičar i možemovac može, u kontekstu prometne povezanosti stadiona koji će biti dovršen na rubu centra grada za nekoliko godina, spomenuti potrebu parkinga za bicikle. Ne znam koliko si star i sjećaš li se odlaska na 'gostovanje' u Zaprešić biciklima, ali imam dojam da bi te herc strefio kad bi to danas netko predložio.

Zato opusti se, sve je okej. Pročitaj cijeli moj komentar i shvatit ćeš moju poantu: prometnu povezanost Maksimira ne može se riješiti samo garažom od osam etaža nego kombinacijom garaže, bolje organizacije javnog prijevoza i poticanja korištenja alternativnih načina prijevoza, među kojima su i bicikli.

Upravo to. Bjelica je okrenuo momčad za 180 stupnjeva u manje od tjedan dana, igrači su se borili cijelu utakmicu i dali sve od sebe, tribine su bile tu po jebenom pljusku, a to na terenu je opet bio onaj pravi Dinamo koji može i izgubiti utakmicu, ali ne može izgubiti obraz i ne drhti pred nikim, pogotovo na ovoj ruševini “koja dom je svima nama”.

Srce mi je kao kuća, preponosan sam. Trebao bih, ali uopće ne mogu žaliti propuštenu pobjedu. Ovo je Dinamo, od slojeva mokre odjeće na tribinama i promuklih glasova do svakog starta na potopljenom terenu i svake kapi znoja pomiješane s kišom.

Samo ponos, ništa drugo ne osjećam.

Steta je ispustene pobjede, ali sve i da se natjeram ne mogu ne biti zadovoljan. Ratnički pristup i predanost od prve do zadnje minute, jako dobra igra i bod iz utakmice iz koje nismo racunali niti na jedan.

Ali pristup… kapa do poda Bjelici i dečkima. Ovo je Dinamo kakav želim.