Imate li fotku nekog postojećeg stadiona te veličine sa jednom etažom? — Goran86

Da je relativno moderan stadion i nema atletsku stazu - jako malo njih, i redovito su manji od te brojke. Recimo Karaiskakis je 32.000:



Nueva Condomia u Murciji je 33.000:



Tivoli u Aachenu je par stotina ispod 33.000:



St. Mary u Southamptonu je 32.300:



Dresden je 32.000:



Dnipro Arena je 31.000:



Postoji jedan ključan problem s tim tipom stadiona: na njima nema loža i skyboxova koje moramo imati. S druge strane, to je problem i s dvoetažnim stadionima jer imati ložu na Sjeveru ili ispod/iznad gostujućeg sektora nije baš pretjerano smisleno. Mislim da kad će se krenuti o tome raspravljati, ideja koja će biti zanimljiva je ovo kaj u Aachenu (ali i na stadionu Rapida iz Beča ili Ferencvarosa) imaju na jednoj tribini: njezino snižavanje i instaliranje loža i skyboxeva.

U svemu tome postoji i još jedna varijanta koja doduše pretpostavlja dvije etaže, ali takva struktura da otprilike dvije treći stadiona budu donje etaže, a jedna trećina gornja etaža, pri čemu bi se gornje mogle vizualno zatvoriti na utakmicama na kojima neće biti više od nekih 25.000 navijača.

Nema ta zvjezdica više šta tražiti blizu Dinama — Toni90d

Zato je i nema nit će je ikada više biti. Vodili smo svojedobno raspravu o tome kad su izašle replike dresova, ona mora biti na replici jer se mi svoje povijesti ne trebamo sramiti. Bio je to grb s najmanjom zvijezdom u ligi, s dizajnom koji se za razliku od svih ostalih nije bazirao na njoj nego se vidjelo da je upala tamo jer je morala upasti i na to razdoblje naše povijesti trebamo biti ponosni. Ne bih nikada želio da budemo poput tovara i retuširamo svoju povijest: nove generacije trebaju znati kakva je ona bila. Taj dres, baš takav kakav je, bio je simbol otpora svom zlu tadašnjeg režima.

A za one koji ne žele kupiti zbog zvijezde: u mojoj kolekciji šalova, možda najdraži mi je svileni Dinamov šal kojeg mi je poklonio ujak. S jedne strane je zašiven jer su mu ga htjeli oteti, s druge strane je malo spržen od baklje, a na obje strane je uredski perforatorom zvjezdica "izrezana" iz grba. Šal vjerojatno nema nikakvu ekonomsku vrijednost, ali je priča za pričom.

Kupite dres, izbacite zvjezdicu na starinski način. I to je priča koju možete pričati klincima. Bez laganja i retuširanja povijest, već sirovo, pravo i istinito; onako kako treba.

11k je dovoljno za sve HNL utakmice i vjerojatno par europskih i sve under reprezentativne ako se mogu igrati međunarodne. Mogli bi ostati na novoj Kranjči do daljnjeg. — Patak

Kojom si računicom došao do ovog zaključka? Možemo raspravljati o tome treba li nam stadion za 25, 35 ili 45 tisuća ljudi, ali ne i o tome treba li na stadion za više od 11 tisuća ljudi. Mi ove sezone u HNL-u imamo prosjek gledanosti doma veći od 11.000 unatoč tome što nas vrijeme ponekad baš nije mazilo, znači već sada nam je to premalo.

Ajde pročitaj komentar prije svog, Sajla je doslovno zalijepio objašnjenje.

Prebacujem ovdje jer je krenulo na temi ulaznice, a nema veze s ulaznicama:

ovo "došlo na utakmicu" zvuči kao da ih je netko jedva nagovorio pa eto došli su i svi se nogama po guzici trebamo udarati od sreće jer su se ukazali. — Gelipter

Naravno da ne, nit sam to napisao. Napisao sam da od vjerojatno preko milijun ljudi koji se nazivaju Dinamovcima, nas nešto više od 13.000 bilo je na stadionu i nitko nema pravo nikome tko je bio na utakmici govoriti da nije navijač Dinama zato kaj je možda fućkao na dodavanje golmanu, nije popio dovoljno piva, nije bio u plavoj majici ili - konkretno - nije ostao pjevati na tribini poslije utakmice.

Potpuno razumijem sve ostalo kaj si napisao, ali netko je platio ulaznicu, došao na utakmicu, navijao 90 minuta i onda otišao sa stadiona jer smo igrali tragično. Bi li bilo bolje da je ostao još malo i pružio podršku igračima? Da. Ali to što je otišao ne znači da on više nije navijač Dinama. Ako ćemo takve kriterije primjenjivati na definiranje navijača, jako će nas malo ostati.

Zato sam pisao o edukaciji i prihvaćanju. Od kad je klub oslobođen, na Maksimir su se krenuli vraćati ljudi kojih nije bilo desetljećima, došli su mnogi novi koji nikada nisu bili na utakmicama, oni koji išli samo na velike i kaotične utakmice krenuli su dolaziti češće - uloga svih nas koji smo tu bili i prije godinu dana, i prije 3 i prije xy godina nije da im podilazimo i da ih dragamo po glavi, ali nije ni da ih vrijeđamo i tjeramo, nego da ih educiramo i imamo malo više strpljenja za njih. To zna iritirati, ali DZIS - to je ono što je dobro za klub i to je naša uloga kao onih kojima je do kluba najviše stalo.

Također, ekipa koja kad se sprema koreografija pa ne želi slušati upute, ne želi popunjavati stolce, siguran sam da su svi svijesni svega, ali jednostavno ih boli ona stvar za tribinu, nečiji trud — Gelipter

Ovo je posve druga stvar. Sjeverna tribina ima svoja pravila i grupa zna kako voditi tu tribinu. Ja sam govorio o generalnom pristupu ljudima koji ne znaju i ne razumiju, ali kad im se kaže i objasni onda to prihvate, a s vremenom mnogi i shvate. Oni koji baš ne žele znati i razumjeti, postoji i za njih način.

Također bih čestitao svima onima na sjeveru koji su imali potrebu pobjeći s tribine pred kraj utakmice ili isti čas nakon posljednjeg sudačkog žvižduka. Jebeš takve navijače — Gelipter

Od oko milijun Dinamovih navijača i simpatizera te više od 50.000 Dinamovih članova, njih nešto više od 13.000 došlo je na utakmicu protiv Osijeka. Ajde nemojmo vrijeđati one koji su među njima zbog načina na koji se nose s porazom jer ako "jebeš takve navijač", malo će navijača ostati.

Treba ih educirati, prigrliti, dovesti do toga da osjećaju koliko je bitan taj zadnji huk koji igračima daje do znanja da ne damo da potonu, a ne vrijeđati ili dovoditi u pitanje jesu li navijači Dinama jer baš svaka osoba (osim navijača Osijeka, naravno) na tom stadionu bila je navijač Dinama. Ovakav, onakav, ali navijač Dinama.

Po ovom je ozbiljne bodove nemoguće skupljat osim ako ne trošiš ne normalne novce u fan shopu ili plavom korneru ili bi trebao odbijat odlazit na utakmice i propuštat mjesta. — Noel

Odbijanjem odlaska na utakmice neces skupiti vise bodova nego dolaskom na njih, čitaj ponovno. Dolaskom na jednu prijateljsku utakmicu skupit ces vise bodova nego sto bi skupio propustanjem cijele LP. Poanta loyaltyja je upravo u tome da se radi o dodatnoj pogodnost za članove kluba, da novac nas, članova kluba, vrijedi više kada se troši u klubu nego negdje drugdje. Mozes platiti rundu-dvije u kaficu gdje sva zarada ide kaficu i ne dobivas nista osim te pive, no mozes i na stadionu gdje zarada ide klubu za koji navijaš, a ti dobivaš bodove koje ćeš poslije zamijeniti za neke poklone.

Troši isto kao i do sada ili troši više kako bi skupio još više bodova, izbor je na tebi jer program vjernosti je pogodnost, ne obveza.

Ja sam sad normalno povezao.

Rečeno je, doduše neslužbeno, da to sigurno neće funkcionirati na novoj Kranjčevićevoj zbog njezinog kapaciteta.

Čisto osobno, cijeli taj koncept besplatnih ulaznica meni je poprilično pogrešan, no razumijem da su mnogi na to navikli zbog godina i godina nemara za ugled kluba te nerada na razvoju navijačke kulture. Sve ostale pogodnosti koje članovi imaju, uključujući danas lansiran program vjernosti, plus mnoge druge pogodnosti koje će dolaziti, itekako su dovoljan benefit za članove. Dijeljenje ulaznica je nepotrebno i dugoročno ne vidim da će se zadržati. Ali tu je i sigurno će nas klub na vrijeme informirati o bilo kakvim izmjenama.

Odma nakon AT granice se promet preusmjerava na odmoriste pa policija pregledava sporadicno aute, put preko Graza. — pjetlić

Preko Villacha nikakva kontrola, upravo prosli.

Jebote bunili smo se kad nam je Mamic uništavao klub sa svojim djelovanjem, pričom, ponašanjem, a sad šutimo kad nas drugi jebu kako žele i koliko žele. — Toni90d

Nitko ne šuti, reagiralo se iz uprave. Kad bi se Dinamo službenim priopćenjem osvrtao na svakog psa koji na njega zalaje, ne bi došao nigdje.

Ovo je suštinski problem hrvatskog nogometa koji se treba riješavati iznutra, financijski izdašnim disciplinskim kaznama odgovornim osobama koje izlaze u javnost s neosnovanim optužbama kao alibijem za svoje navijače zbog vlastitih neuspjeha. Posve je nebitno je li to trener, igrač, sportski direktor, predsjednik kluba ili netko peti u njemu zaposlen. Zato je potrebno da klub bude adekvatno reprezentiran u strukturi HNS-a kao nedodirljivo najuspješniji klub u HNL-u i nesumnjivo najzaslužniji za njegov europski koeficijent, kako bi iznutra mogao inicirati pozitivne promjene. Svađe preko medija, inat, drama i koprcanje u blatu s takvim svinjama neće riješiti ni jedan problem, a na kraju ćemo završiti blatnjavi.

Druga stvar su mediji. Tretman Dinama u medijima nije dobar i na tome se radi. Izuzev dalmatinskih portala koji su neskriveno, nekritički ali i logično prohajdučki nastrojeni, narativ je uglavnom posljedica frustracije i mitomanije tovara koji masovno klikaju na svaki naslov i svaku pizdariju - za razliku od navijača Dinama koji to ne rade. Takvi članci naprosto skupljaju klikove, tovari ispod njih komentiraju, onda se javljaju naši koji im idu kontrirati što samo još dodatno boosta engagement jer Facebookov algoritam mnoštvo komentara protumači kao zanimljiv sadržaj koji treba plasirati drugim korisnicima i ulazimo u smrtonosnu spiralu. Zašto se isto ne događa kod članaka o Hajduku? Zato što ih mi ne čitamo ni približno koliko oni čitaju članke o nama. Odnose s novinarima i urednicima, ali i influencerima, podcasterima i ostalim "novim medijima" treba održavati i njegovati, s nekima se da raditi, s nekima ne, ali brutalna istina je da naprosto mi kao navijači Dinama nismo dovoljno opterećeni Hajdukom da bi mediji to iskorištavali kao što iskorištavaju njihovu opterećenost nama.

EDIT: čisto kao disclaimer, a propos nekih prethodnih situacija, sve gore navedeno je isključivo moje osobno mišljenje.

Bilo bi, definitivno. Ne navijam za tovare nikada, ali svaki put velim isto: želim da naši klubovi igraju europska natjecanja jer to znači kvalitetnije i poštenije prvenstvo. Želim da budemo prvaci HNL-a koji među 10 najboljih liga u Europi, a ne HNL-a koje je na rubu top 20 zahvaljujući nama, a bez nas bi jedva upao u top 30. Mislim da Dinamo ima plafon rasta koji je ograničen nekvalitetom protivnika u HNL-u i volio bih da taj plafon poraste zbog nas samih.

Koliko je realno da smo kvalitetniji od Hajduka, toliko je isto realno da u sezoni igramo barem 6 utakmica više od njih, s tim da su dva naša najslabija protivnika u Europi bolja od svih u HNL-u osim nas, a svi ostali su objektivno toliko jaki da nema smisla ni uspoređivati ih s ikim.

Ono što ja vidim kao posljedicu toga je psihološke naravi: nije lako motivirati igrače za utakmice u HNL-u niti oni vjerojatno s jednakim žarom i spremnošću na rizik igraju HNL kad im za 4 dana slijedi Liga prvaka. Nitko ne želi riskirati malo jači udarac u Puli pa da propusti Salzburg, pogotovo kad smo u situaciji da ima još itekako puno utakmica u prvenstvu i nismo ni u kakvom dramatičnom zaostatku.

To je isto posao za trenera, naravno. Nije nikakvo opravdanje, samo opservacija.

Ovo će biti veća tlaka od Maksimira, već vidim. Ajde na stranu što je potpuno suludo da grad s jednim jedinim nogometnim klubom ima dva stadiona kapaciteta 30.000+ mjesta (koliko god prodavali priču o Poljudu kao "atletskom stadionu" jer imati stadion za jedan miting godišnje je možda najveća glupost na svijetu, a i za to treba zadovoljiti neke uvjete), sama pretpostavka da će se novi stadion izgraditi sam je pretpostavka koja je bila majka gotovo svakog stadionskog zajeba u Hrvatskoj.

O Maksimiru se priča da će doći čudesni strani investitor koji će izgraditi stadion u zamjenu za pravo građenja hotela i poslovnih prostora na ostatku zemljišta i nismo došli dalje od ideje, stara nova Kantrida i nova nova Kantrida vode se istom pretpostavkom i jednako se nisu maknuli dalje od ideje; e sad su tu istu revolucionarnu ideju smislili u Splitu.

Tribat će godine i godine da se ovo popravi, i to nam triba bit glavna vodilja ovog novog Dinama. — BBB Sibenik

Točno tako. Kvantitativno je odličan rezultat i treba rasti dalje, ali na kvalitativnom polju će rast biti dugotrajniji i rad nešto mukotrpniji jer se klub više ili manje odmicao od svoje baze praktično tri desetljeća, od nametnutih promjena imena u devedesetima do svega što je bilo u recentnijoj povijesti. Ne može se 30 godina štete popraviti u godinu ili dvije, ali idemo u dobrom smjeru.