Dinamo Zagreb 2024./2025. - o svemu pomalo Nikako da stignem napisati, ali želim i ovim putem čestitati i zahvaliti ekipi iz Dinamove zaklade za jučerašnji koncert u Lisinskom, da ih ne nabrajam poimence, znaju oni tko su. Pričao sam netom pred početak s jednom legendom tribine koja je pjevala Zajedno za Dinamo još u spotu, prije 15-ak godina, u vrlo mračnim vremenima, vremenima bojkota, kad se ideja građanskog, otvorenog Dinama činila najdaljom ikad i kad je u nju vjerovalo tek onih 200-300 ljudi opkoljenih kornjačama na istočnoj tribini, još poneki na zapadu u možda još koja stotina onih koji nisu bili na stadionu; i tu sreću i dječačku ushićenost je nemoguće opisati riječima.
I ovo je Dinamu i tu je Dinamu mjesto. Mi nismo samo nogometni klub, mi smo društvena pojava, ideal koji se prožima kroz skoro sve elemente života. Nogomet je naš početak i kraj, ali mi smo i kultura, i umjetnost, i zabava, i rekreacija, i edukacija...
Hvala svim izvođačima koji su se odazvali, ali posebno moram istaknuti one genijalne klinke iz Zagrebačkih anđela koje treba dovesti na otvorenje nove Kranjče da otpjevaju koju pjesmu zajedno s punim tribinama lijepog stadion, Niku koja je predivno obradila Keminu pjesmu, no iznad svih Tajči - bila je odlična, a mislim da su barem polovini dvorane oči zasuzile na Zadnji fijaker. Ekipu s prve i zadnje pjesme ne treba ni spominjati, čista emocija i ništa manje od toga.
Zaista, kad se sjetim ne tako davnih dana kada se ovaj grad - možda i opravdano - sramio Dinama, kad se sjetim kakva glazba se ni sat vremena nakon tekmi znala oriti iz lože; vidjeti pun Lisinski za ne baš malen novac i sve to u dobrotvorne svrhe, a u Dinamovo ime... svaka čast!
I za kraj, Zagrebački solisti koji su pratili Enesa Kiševića - zna li netko kako se zove pjesma koju je recitirao?